Ako ste jedan od onih koji je povjerovao u priče homoseksualne propagande o tome da je homoseksualnost potpuno prirodna pojava i da se ona ni počemu ne razlikuje od heteroseksualnosti osim u spolu partnera, onda će vam ovaj tekst pokazati drugu stranu medalje i pokazati pravo lice LGBT populacije.
Donosimo službenu statistiku i činjenice koje iznose sami pripadnici LGBT populacije i koji dolaze iz samih homoseksualnih institucija. Čitajući ovaj tekst sami možete donijeti zaključke o “prirodnosti” homoseksualnosi, ali i o “idili” istospolnih brakova itd.
- 75% gayeva ima 100+ seksualnih partnera tijekom života
- 43% gayeva ima 500+
- 28% gayeva ima 1000+
Masovni seksualni kontakti velike „količine” ljudi pogoduju spolno prenosivim bolestima. LGBT populacija ima, najblaže rečeno, problem s promiskuitetom. Zato će uspješno proširiti svaku boleštinu koja se prenosi izlučevinama, i danas i u budućnosti. Mogu mediji ushićeno pokazivati dvojicu sretnih „očeva” golih do pasa u rađaonici uz surogatku koja im upravo isporučuje ugovoreni „proizvod”, no ostaje nezgodna statistika koja baca sjenu na vjerojatnost trajanja i prikladnost takve „zajednice” za podizanje (normalne) djece:
- 79% gayeva kaže da im je više od pola seksualnih partnera bilo anonimno
- 70% gayeva kaže da su s preko polovice seksualnih partnera imali seks samo jednom
Nisu to podaci neke homofobne studije nego baš iz Kinseyevog instituta (Bell & Weinberg studija, 1978). Druga studija sa 2500 starijih gayeva tvrdi da im je tijekom života prosjek seksualnih partnera između 101 i 500. A 10-15% ispitanika je imalo preko 1000 (slovima: preko tisuću) seksualnih partnera (studija Paul Van de Ven u „Journal of Sex Research” – publikacija u kojoj objavljuje i naš najpoznatiji 52-godišnji dečko koji zna sve o seksu a još nema curu – Aleksandar Štulhofer, „Yutarnji list”). Prvih stotinjak gayeva kojima je dijagnosticiran AIDS imalo je prosječno 1100 partnera. (Rotello, „Sexual Ecology: AIDS and the Destiny of Gay men”).
Trajanje partnerstava
U „Male and Female Homosexuality” (Saghir i Robins) kažu da je prosječno trajanje homoseksualnog partnerstva između 2 i 3 godine. „The Male Couple” (McWhirter i Mattison) zaključuju da u njihovoj studiji doslovno sva homoseksualna partnerstva koja su trajala više od 5 godina imaju dogovor za seksualne aktivnosti sa strane kao normu. To potvrđuje i amsterdamska studija – homoseksualno partnerstvo traje prosječno 18 mjeseci, s tim da gayevi u takvom partnerstvu imaju prosječno 8 partnera izvana. (Xiridou, “The Contribution of Steady and Casual Partnerships to the Incidence of HIV Infection Among Homosexual Men in Amsterdam”).
Čednost
Lezbijke imaju 4 i po puta veću vjerojatnost od heteroseksualnih žena da imaju više od 50 muških seksualnih partnera tijekom života (da, dobro ste pročitali: muških !). (Fethers i Marks, “Sexually transmitted infections and risk behaviors in women who have sex with women”). Razlog je što su sklonije biseksualnosti. No, čak su 3 puta čednije od gayeva jer ih je samo 24% imalo anonimni seks.
HIV/AIDS troškovi
No dobro, ovo navedeno ništa ne košta porezne obveznike. Sve dok ne dođemo do HIV/AIDS-a, koji proizlaze iz takvog obujma prometa. U 2000. USA je potrošila 10.8 milijardi dolara na tretman HIV/AIDS bolesnika. To je 1.359 $ mjesečno po pacijentu. Na istraživanja ove bolesti tipične za mali dio populacije 2013. je utrošeno 2,9 milijardi $, a istovremeno na rak 5,2 milijardi $. Dakle više nego polovica iznosa istraživanja za rak ide na potrebe 2-3% populacije. (http://report.nih.gov/categorical_spending.aspx)
No, ne radi se samo o AIDSU. 32% gayeva i lezbijki su alkoholičari (prema 7 % u općoj populaciji). (Fifield, Latham i Phillips, „Alcoholism in the Gay Community”). Upotreba droga među homoseksualcima je 28-35% u odnosu na 10-12% u općoj populaciji. (H. Lowinson, „Substance Abuse”). Prema CDC izvještaju za 2012, 75 % slučajeva sifilisa u USA otpada na gayeve. Analni seks je plodno tlo za Shigellu, Entamoebu, Giardiu te Hepatitise A i B. Zanimljivo, HPV koji uzrokuje rak grlića maternice nađe se kod gotovo svih HIV-pozitivnih gayeva („Report of study at annual meeting of American Society of Colon and Rectal Surgeons”, 2002.)
Plodni rasadnici
CDC studija potvrđuje da su mladi biseksualni muškarci „most” za prijenos HIV-a ženama. Zašto su baš gayevi takvi rasadnici HIV-a? Laički rečeno: nisu oni krivi – kriva je priroda. Kako fetus ne bi bio tretiran „stranim” tijelom, potrebno je da imunosustav privremeno bude nadmudren. Sličan izazov da potisne imunosustav ima i sperma. Gayevi idu protiv prirode, te sperma završi tamo gdje nije predviđeno. Gay-okoliš za prihvat sperme nije tako ambivalentno imunološki sofisticiran, a sperma i dalje ima zadatak potisnuti imunosustav primatelja. Dapače, stijenke njihovog „prihvatilišta” su debljine jedne ljudske stanice, sve kako bi se upijalo tekućinu i elektrolite iz fekalija. To je praktički ulaz direktno u krv. Tu su i mikro i makro oderotine zbog nepredviđene „vožnje u suprotnom smjeru”, uguravanja prstiju šake i svega drugoga s krive strane [vidi prethodni nastavak: „Ljubav u septičkoj jami” (http://croative.net/index.php/vijesti/item/4720-ljubav-u-septi%C4%8Dkoj-jami). Odlučiti se na bolnu vožnju u „suprotnom smjeru” ili primiti fisting vjerojatno je puno lakše uz otupljenost/anesteziju alkoholom ili drogama. Seks u pijanom stanju ili pod drogom ima 81% gayeva i 78% lezbijki.
Horor
Tipična gay praksa je pravi medicinski horor – zamislite razmjenu sline, fekalija, sperme i krvi s desecima nepoznatih muškaraca tijekom godine. Zamislite pijenje urina, gutanje fekalija (detalji u tekstu „Ljubav u septičkoj jami”) i rektalne traume na redovitoj bazi. Kako ne reklamirati takav život djeci kao zdravu alternativu! Često se „veseli” susreti odvijaju na ekstremno nesanitarnim mjestima nalik zemljama trećeg svijeta. Prema magazinu „The Gay Report”, njihova su najčešća ljubavna mjesta: javni zahodi, autobusne postaje, benzinske crpke, knjižnice, cestovna odmorišta, klubovi, gay barovi, noćni klubovi, porno knjižare, peep-show, kina, parkovi, plaže, javna kupališta… Prijateljski rečeno, homoseksualci su seksualno „uznemireni” ljudi koji se bave vrlo opasnim aktivnostima i kao takvi su destruktivni prema sebi i okolini.http://www.familyresearchinst.org/2009/02/medical-consequences-of-what-homosexuals-do/
Znajući ove činjenice teško je istovremeno gledati uglađene gay aktiviste u javnim nastupima. S kojeg su planeta oni pali. Ili se radi o nekim različitim populacijama, samo nam to nitko nije objasnio.
Ili imate prava homoseksualaca ili javno zdravstvo – ne možete imati oboje
Gay magazin „PrideSource” izvješćuje da je rizik od analnog raka veći 4000% za muškarce koji imaju seks s muškarcima. CDC tvrdi da gayevi imaju 860% više vjerojatnosti pokupiti druge spolno prenosive bolesti. (http://theroadtoemmaus.org/RdLb/22SxSo/PnSx/HSx/HsxDdly.htm) Nakon što je San Francisco dobio zakone o gay pravima, venerične bolesti su dosegle 22 puta veće vrijednosti od nacionalnog prosjeka. 100% povećanje hepatitisa-A, 300% hepatitisa-B, amebne infekcije crijeva 2500%, a 20% gayeva ima rektalnu gonoreju (“When The Wicked Seize A City”, 1993). To bi si poželio svaki gradonačelnik.
Lezbijke imaju značajno veći rizik bakterijskih vaginoza, raka dojki i jajnika nego heteroseksualne žene. (The Medical Institute of Sexual Health reports, Executive Summary, “Health Implications Associated with Homosexuality”).
Dakle, ne radi se samo o HIV/AIDS-u, već o cijelom nizu bolesti koje koštaju cjelokupno društvo, te o oduzimanju sredstava za ostale bolesti koje nisu zarađene svjesno odabranim ponašanjem. Zaključak: Ili imate prava homoseksualaca ili javno zdravstvo – ne možete imati oboje.
Lijek Truvada kao zamjena za prezervative
Danas zaraza HIV-om nije više smrtna osuda. Jedino što treba doživotno piti lijekove da se HIV drži kako-tako pod kontrolom. Prema gay magazinu Hivplusmag.com(http://www.hivplusmag.com/opinion/2014/05/27/well-never-stop-spread-hiv-without-vaccine) troškovi HIV lijekova su danas preko 1.000 dolara mjesečno i procjenjuje se da će u USA zaražena osoba potrošiti 500,000 dolara tijekom života. Kako zadovoljno navode, većina troškova ide na teret američkih poreznih obveznika. Sudbina doživotnog uzimanja lijekova i njihov nezgodan popratni učinak (glavobolje, mučnina, proljev, vrtoglavica, nesanica, gubitak apetita, bolovi u mišićima, osip i svrbež…), tipična neodgovornost porema drugima i prema sebi, te nedostatak novca uzrokuje da samo 25% zaraženih drži svoj HIV pod kontrolom. Ostalih 75% igraju igru „Šalji dalje”. Ne prestati se baviti takvim seksualnim aktivnostima unatoč saznanjima o svim rizicima zaista je znak teškog ovisničkog ponašanja i ozbiljne bolesti.
Oni koji još nisu zaraženi HIV-om danas sve više uzimaju preventivno jedan lijek. Euforično se nadaju kako je lijek Truvada zamjena za omražene prezervative jer smanjuje rizik infekcije. To će zasigurno dovesti do eksplozije drugih spolnih bolesti, ako već ne HIV-a ili njegovih mutacija. Farmaceutska industrija ih uvjerava da je HIV samo još jedna kronična bolest poput dijabetesa i da trebaju redovito uzimati dnevne doze njihovih lijekova kao preventivu, pa mogu dalje raditi što već vole raditi. (http://www.out.com/entertainment/popnography/2014/05/15/aids-breakthrough-weve-been-waiting-0)
Ovisnici o uzajamnom masturbiranju
LGBT su ovisnici o uzajamnom masturbiranju. Emocionalno oštećeni i zaustavljeni u razvoju spolnog identiteta upuštaju se u bjesomučno traženje prihvaćenosti kroz međusobno masturbiranje – na što se svodi istospolni seks: s bilo kime i što češće. Tu nema potrebe za suptilnim odnosima spolova i tolerancijom prirodnih različitosti. U tom jednostavnom zrcalu „JA” je na prvom i jedinom mjestu: „Ja ću tebe, pa ćeš ti mene”. To je jedino što se može zaključiti gledajući jednu napredniju gay paradu o kojoj naši LGBT mogu samo čeznuti (progooglati „up your alley zombietime”http://www.zombietime.com/up_your_alley_2008/). Potpuno je nemoguće ove ljude povezati s idilom koju prikazuju mediji i gay-aktivisti s temama braka, odgajanja djece, ljubavi i ljudskim dostojanstvom…
Nakon GMO sada imamo i SMO
LGBT su idealni potrošači farmaceutske industrije u svim fazama: preventivno prije nego se zaraze HIV-om, te nakon što se zaraze. A svako malo pokupe još obične spolno prenosive bolesti, te druge popratne bolesti. Što se tiče farmaceutske industrije, da nema homoseksualnosti, trebalo bi je izmisliti. Kao što je GMO zamjena za prirodnu hranu, tako je LGBT seksualna modifikacija (SMO) kao zamjena za prirodnu seksualnost.
– „Doktore, boli me kad se ovako udaram batinom. Što da radim?”
– „Prestanite se udarati.”
Kada bi se taj i dalje nastavio udarati, svi bi se složili da je bolestan i da ga treba svezati u onu košulju da više ne udara sebe niti druge oko sebe. Sa stanovišta javnog zdravstva, LGBT udaraju sebe i sve nas uokolo. A nekome „gore” baš tako odgovara.
