Što činimo kada život nema smisla? Dogodi se bolest. Otkazi na poslu. Prekid prijateljstava. Osjećamo nesigurnost. Bez obzira na vrstu nevolje s kojom se susretnemo, krize i patnje mogu protresti čak i one najviše samopouzdane kršćane.
Možda znamo da je Bog u kontroli svih stvari cijelo vrijeme, da je svugdje. No često se osjećamo frustrirani, jer ne znamo što planira učiniti. Što činimo kada život nema smisla?
Propovjednik u knjizi Propovjednika pitao se isto pitanje. Često puta kada nam netko spomene knjigu Propovjednika, pomislimo: „Uh, on je depresivac“. No zapravo, Propovjednik nije toliko depresivac, koliko pruža frustriranima utjehu u ovome zbunjujućem svijetu. Propovjednik proglašava jednostavnu poruku nade u ovom, patnjom ispunjenom svijetu: „uživanje u životu kroz strahopoštovanje prema Bogu čak i u situacijama kada ne razumijemo ono što čini“.
Bog sve povezuje zajedno
Kada ne razumijemo zbog čega je život takav kakav jest, Propovjednik želi da budemo sigurni da je Bog taj koji upravlja svim promjenama.
„Za sve postoji vrijeme, vrijeme rađanja i vrijeme umiranja.“ (Propovjednik 3, 2) Propovjednik poetski uključuje svoj subjekt, koristeći život i smrt kako bi objedinio sve životne stvari. Sve stvari, dobre, loše i one između, događaju se u točno određeno vrijeme. Drugim riječima: „Za sve postoji razdoblje i vrijeme za svaku stvar koja se događa ispod neba“. (Propovjednik 3, 1) Tko određuje ovo vrijeme? Propovjednik nas ne ostavlja duže vrijeme bez odgovora: „Bog sve stvara prekrasnim, u svoje vrijeme“. (Propovjednik 3, 11)
Kao što ljepota odgovara ljubavniku (Pjesma nad pjesmama 1, 8; 15; 2, 10) tako i Bog sve dovršava, na svoj savršen, prekrasan način, prema svojoj volji. Bog je umjetnik; sve što postoji Njegov je mozaik. Bog je veliki Tkalac, koji sve spaja u finu tapiseriju. Možda znamo o kojem stihu je Pavao meditirao kada je napisao: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.“ (Rimljanima 8, 28)
Tajna od početka do završetka
Ipak, uz pouzdanje u Božju suverenu vladavinu nad svime, u svako vrijeme i svugdje, Propovjednik također priznaje svoju nemogućnost razumijevanja. Piše: „Sve što on čini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako je dopustio čovjeku uvid u vjekove, čovjek ne može dokučiti djela koja Boga čini od početka do kraja.“ (Propovjednik 3, 11)
U ovome kontekstu, ”vjekovi” se podudaraju s onime što je ”Bog činio od početka do završetka”. Čovječanstvo ima urođenu žudnju za shvaćanjem onoga što je Bog radio od početka do završetka, no Bog je u naša srca postavio svoju želju na takav način da ne možemo saznati ono što Bog čini. Kao što je napisao Grgur iz Nise: „Za svu vječnost stavio je u ljudska srca činjenicu da možda nikada neće otkriti što je Bog učinio od početka do kraja.“ (Homilije o Propovjedniku, 79)
Prirodno, kada stignemo do raskrižja naše ograničenosti i Božje neograničenosti, bivamo frustrirani. Propovjednik piše: „Što koristi dakle čovjeku, koji se trudi, sva muka njegova? Vidjeh nevolju, koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje.“ (Propovjednik 3, 9-10)
Njegovo pitanje ukazuje na negativan odgovor: nema koristi. Radnik ne dobiva dobit iz svoje muke.
Kakve muke? Općenito, aktivnosti koje su navedene u Propovjedniku 3, 2-8 doprinose našim životnim mukama. No Propovjednik 8, 17 također otkriva točno oko čega se mučimo: „Promatram cjelokupno djelo Božje: i odista – nitko ne može dokučiti ono što se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se čovjek trudio da otkrije, nikad ne može otkriti. Pa ni mudrac to ne može otkriti, iako misli da zna.“
Bez obzira na to koliko se trudili, ne možemo shvatiti Božja djela i načine.
Ono što bismo trebali pokušati učiniti jest promijeniti originalno pitanje. Umjesto da se pitamo ”što činimo kada život nema smisla”, mogli bismo se zapitati: ”Što činimo kada nama život nema smisla”?
Bog sve radi, na temelju svoje mudrosti, no mi nemamo kapacitet razumijevanja onako kako On razumije. Božja djela i načini imaju smisla, prekrasnog, odgovarajućeg, mudrog smisla, samo to nema nama uvijek smisla. „Moje misli nisu vaše i moji putevi nisu vaši, govori Gospodin“. (Izaija 55, 8)
Bojte se Boga
Što činimo kada nama život nema smisla?
Propovjednik nas ne ostavlja same, kako bismo patili u nihilističkoj rezignaciji: „I znam da sve što Bog čini, čini za stalno. Tome se ništa dodati ne može niti mu se može oduzeti; a Bog čini tako da ga se boje.“ (Propovjednik 3, 14)
Nije istina da Bog sa svojim stvorenjima igra nekakvu sadističku igru. Bog je stvorio svijet sa svrhom. Ne želi da ljudi idu kroz život bez nade i razumijevanja. Umjesto toga, Bog nas je stvorio sa žudnjom za neograničenom spoznajom, kako bismo Ga se bojali.
Bojati se Boga znači sjetiti se onoga tko On jest i sjetiti se onoga tko smo mi kada smo u odnosu s njime i kada izađemo iz tog odnosa. Podsjećamo se na Božju suverenu kontrolu nad svim stvarima u životu, ponizno prihvaćajući vlastitu nemogućnosti razumijevanja Njegovih puteva. U isto vrijeme, možemo to činiti s radošću, jer znamo da Bog sve zajedno lijepo čini za naše dobro.
Poput Joba, kada se suočio s velikom nevoljom, pitamo se: „Kad od Boga primamo dobro, zar da onda i zlo ne primimo?“ (Job 2, 10) Gledamo nesigurnosti i tragediji u oči, koliko god to bilo bolno i na temelju Njegovog milosrđa mi proklamiramo: „Neka je blagoslovljeno ime Gospodnje“. (Job 1, 21)
Prihvatite život kojeg možete vidjeti
Ipak, ne zaustavljamo se na strahu. Ispravan strah od Boga pokreće proces, ali Bog želi više. Propovjednik piše: „Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života. I kad čovjek jede i pije i uživa u svojem radu, i to je Božji dar.” (Propovjednik 3:12–13) Nemojte čitati Propovjednikove riječi kao nekakav moto ”iskoristi dan”, koji nas potiče da što bolje iskoristimo život dok možemo. Čak i kada ne možemo razumjeti Božje djelo ili načine, on želi da uživamo u životu, u svakom njegovom godišnjem dobu, u kontekstu pobožnog straha.
U svojoj knjizi ”Things of Earth”, Joe Rigney potiče kršćane da “prihvate svoju stvorenost. Nemojte tražiti da budete Bog. Umjesto toga, prihvatite veličanstvena ograničenja i granice koje vam je Bog postavio kao liku u svojoj priči”. Rigneyjev poticaj pogađa srž Propovjednika 3: s pravom se bojati Boga i uživati u Njegovom svijetu. Ispravno se bojati Boga znači sjećati se svoje ljudskosti. Kada ne možemo vidjeti mračni kut života koji tek dolazi, bez obzira koliko to želimo, prisjećamo se svoje ljudskosti. Sjećamo se da je Bog, Bog, a mi nismo. On kontrolira sve, u svakom trenutku na svakom mjestu i dobar je.
Dakle, molimo Boga za milost da prigrlimo život koji možemo vidjeti; život koji nam je dao i da u njemu potpuno uživamo. Udišite duboko hladan zrak jesenjeg jutra dok šetate psa. Polako pijuckajte vruću čokoladu sa svojom djecom. Naporno radite na privremenom poslu dok čekate ugovor za stalno. Neka vaša ruka ostane uz bolesnu voljenu osobu. Čak i kada ne razumijemo Božja djela i puteve, možemo uživati u Njegovim dobrim darovima za nas. Možemo pronaći jedinstveno zadovoljstvo u svom trudu, dok za vrijeme životnih oluja sklanjamo u naše utočište, Isusa Krista.
Jason DeRouchie vješto sažima napetost između konačnosti, beskonačnosti, frustracije i radosti: „Ovo je Propovjednikov cilj: da vjernici koji osjećaju težinu prokletstva i teret životnih zagonetki usmjere oči prema Bogu, odmarajući se u njegovim namjerama i uživajući kad god je to moguće u njegovom lijepom, unakaženom svijetu” (“Pastirski vjetar i jedan mudri pastir”, 15).
Činite dobro poput Boga
Nakon što nas je pozvao da uživamo u životu koji je Bog dao, Propovjednik dodaje još jednu dimenziju našoj dobrobiti: „Znam da nije druge sreće čovjeku osim da se veseli i čini dobro za svojega života.“ (Propovjednik 3,12) Kada prihvatimo svoju ograničenost i uživamo u Bogu i Njegovim darovima koje ima za nas, u konačnici živimo poput Boga, čineći dobro drugima. Upijamo radost života koji nam je dao, a zatim tu radost pružamo drugima.
Dakle, što da radimo kada nam život nema smisla? Suočavamo se sa svim stvarima, dobrim, lošim i negdje između, s pouzdanjem, jer znamo da naš Bog sve stvari plete za dobro, čak i kada ne možemo vidjeti dalje od trenutnih okolnosti. Koračamo ruku pod ruku s našim Spasiteljem putem života, uživajući u svim Njegovim darovima, velikim i malim. Nakon toga činimo dobro drugima pozivajući ih neka učine isto.
Autor: Joshua Bremerman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljenje uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
