Jeste li se ikada zapitali kako Bog izgleda? To je vjerojatno jedno od prvih pitanja koje postavljamo u biblijskoj školi. Mnogi ne dobiju odgovor na to pitanje koji ima smisla.
Vjerojatno smo čuli i one pojednostavljene odgovore, kao da je Bog starac s velikom, bijelom bradom, koji lebdi negdje u oblacima, no kao odrasli, znamo da to nema smisla. Biblija nam daje neke izravne odgovore koji se odnose na to kako Bog izgleda.
Kako Bog izgleda prema Bibliji?
Biblija na različitim mjestima govori o Božjim obilježjima. Postoje dva posebno važna mjesta u Bibliji, koja govore o tome kako Bog izgleda i koja trebamo razumjeti.
Prvo, Bog je Duh.
Stihovi poput Ponovljeni zakon 4, 15-19 bilježe da se Bog može prikazati kao planina vatre i da se razlikuje od idola, koji su osmišljeni kako bi izgledali kao ljudska bića. Ivan 4, 24 jasno nam govori: „Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.“ 1. Timoteju 1, 17 govori o Bogu kao o ”vječnome Kralju, besmrtnome, nevidljivome”. To nam ukazuje da, iako se Bog može pojaviti u različitim oblicima, uključujući i ljudski o čemu ćemo više govoriti kasnije, Bog nema osnovni tjelesni oblik.
Drugo, Bog je sveprisutan.
S obzirom na stihove kao što su Psalam 139, 7-10 i Izreke 15, 3, ovaj izraz znači da je Bog na svim mjestima u isto vrijeme. To dodatno ukazuje na činjenicu da Bog mora biti Duh, jer inače ne bi mogao biti sveprisutan. Da je Bog zaista neki starac s velikom bradom, koji sjedi negdje u svemiru i koji zumira pogled kada Ga netko zazove, to bi značilo da se Bog nalazi na jednom mjestu. Psalam 113, 4-6 opisuje Boga kao ”ustoličenog na visinama, Boga koji svoj pogled spušta na nebesa i na zemlju”. No ovo je pjesnički opis, poput onoga iz Psalma 56, 8, gdje piše kako Bog drži suze pisca Psalma u boci. Ako je Bog sveprisutan, On ne može imati tjelesan oblik.
Ako je Bog Duh, kako možemo znati kako On izgleda?
Iako je Bog Otac Duh, Biblija govori da je Isus ”prikaz nevidljivoga Boga”. (Kološanima 1, 15-19) Neki teolozi nalažu da se Bog ukazao Abrahamu, kako je opisano u Postanku 18, kao Isus, u obličju kojeg je imao prije uskrsnuća.
Ne znamo puno toga o Isusovom izgledu, iako jedno od mesijanskih proročanstava, Izaija 53 govori: „Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio.“ (Izaija 53, 2) No možemo vidjeti kakav je Bog iz Isusovog primjera. Isus je predstavnik Boga na Zemlji, a kroz našu vjeru u Njega, dobit ćemo mogućnost da postanemo više poput Krista i samim time da budemo bliži Bogu.
Dokaz Božjeg postojanja i izgleda
S obzirom na to da Bog nema tjelesni oblik, to nas dovodi do očiglednom pitanja: „Kako možemo znati da Bog postoji“? Jednako važno tome je pitanje: „Na koje načine nam se Bog ukazuje“? Postoje mnogi argumenti koji potvrđuju postojanje Boga, različiti dokazi koje su ljudi istaknuli. No najosnovnija su sljedeća tri.
Dokaz iz prirode
Psalam 19, 2 govori: „Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.“ Slično tomu, Rimljanima 1, 20 govori: „Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.“ Stoga, na neki način, prirodni svijet, sa svim svojim pojedinostima i detaljima, pruža dokaz da je na djelu nešto veće od nas.
Dokazi iznutra
Neki teolozi vjeruju da smo rođeni s urođenim osjećajem da nešto postoji, Bog kojeg trebamo tražiti i pronaći. Jean Calvin je koristio izraz ”divinitatis”, osjećaj božanstvenosti, kako bi opisao ovaj fenomen. Ovo može biti otvoreno za raspravu, no zvuči vrlo slično onome što Biblija govori u Rimljanima 2, 14-15 o tome kako je osjećaj smrtnosti zapisan u srca ljudi. Ako je u nama zapisan osjećaj smrtnosti, to nas dovodi do pitanja: „Odakle dopire taj osjećaj? Je li nešto stavilo taj osjećaj u nas“?
Dokazi od Isusa
U određenom trenutku otkrivamo da je Isus najveći dokaz Božjeg postojanja. Što više pokušamo razumjeti Isusa i ono što tko je On bio, to nam postaje jasna jedna činjenica: Isus je tvrdio da je Bog. Točnije, Isus je tvrdio da je Sin Čovječji, izraz koji se koristi u Danielu 7, 3 kako bi opisao Mesiju. Rekao je da je, prije nego što je Abraham rođen, On postojao. (Ivan 8, 58) Nakon što su Ga Sanhedrini upitali je li On Mesija, Isus je odgovorio: „Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.“ (Marko 14, 62) Isus je neprestano, iako ponekad oprezno i samo na pravome mjestu u pravo vrijeme, tvrdio da je On Božji Sin. Kao što to C. S. Lewis upečatljivo opisuje u knjizi ”Kršćanstvo”, u poglavlju ”Šokantna alternativa”, činjenica da je Isus tvrdio da je Bog znači da Ga možemo vidjeti na tri načina:
„Čovjek koji je bio običan čovjek i koji bi izgovorio takve stvari koje je Isus izgovorio ne bi bio veliki moralni učitelj. Bio bi ili etiketiran kao luđak, na istoj razini s čovjekom koji govori za sebe da je poširano jaje ili bi bio đavao iz pakla. Morate se odlučiti. Ovaj čovjek ili je bio i dalje jest Božji Čovjek ili je luđak ili nešto gore. Možemo Ga etiketirati kao budalu, kao demona ili možemo pasti ispred Njegovih koljena i nazvati Ga Gospodinom i Bogom, ali nemojmo dolaziti s tim mišljenjima da je On bio veliki ljudski učitelj. Meni izgleda kako Isus nije bio ni luđak ni demon. Posljedično, koliko god da se to činilo nevjerojatnim, neobičnim ili zastrašujućim, moram prihvatiti percepciju da je Isus bio i da jest Bog.“
Zbog čega je važno kako Bog izgleda?
Budući da je Bog veći i kompleksniji od nas, još uvijek pokušavamo otkriti što točno znači da je Bog Duh, kako se to odnosi s činjenicom da smo stvoreni na Njegovu sliku i tako dalje. S obzirom na to da smo mi konačni, a Bog beskonačan, barem dok smo ovdje, nikada nećemo u potpunosti razumjeti ovaj koncept. No, razumijevanje da Bog nema tjelesan oblik i dalje je važno, čak iako to u potpunosti ne razumijemo. Evo nekih od razloga zbog čega je toliko važno za nas da razumijemo prirodu i izgled Boga:
To nam pomaže u razumijevanju Božje suverenosti.
Ako je Bog kao pogansko biće, koje živi na planini Olimp i koji se spušta s nje, kako bi povremeno pomagao ljudima, onda je On ograničeno biće. Prepoznavanje da je Bog Duh i da je sveprisutan pokazuje nam kako Bog može biti u kontroli. Bog može biti na svim mjestima, On je konačan vladar svemira kojeg Biblija opisuje, jer je Duh. Prepoznavanje Njegove duhovne prirode pomaže nam u razumijevanju Njegove suverenosti.
Pokazuje nam ono zbog čega je Isus poseban.
Znanje o tome da je Bog duh znači da se nešto šokantno moralo dogoditi kada je Isus došao na Zemlju, u tjelesnom obličju. Svemoćni, sveznajući Bog lišio je samoga sebe toga (Filipljanima 2, 7), kako bi preuzeo oblik ljudskog bića, koje će boraviti među nama. Ovo je vrlo različito od onoga što vidimo u mitovima o bogovima koji dolaze na zemlju, poput Zeusa, koji je došao s Olimpa u obličju ptice i letio oko Zemlje određeno vrijeme. Reći da je Isus bio Bog u ljudskom tijelu daleko je radikalnije i stvara veliku razliku između kršćanstva i drugih religija.
To mijenja naše razumijevanje o tome da smo stvoreni na Božju sliku.
Teolozi raspravljaju o tome ima li činjenica da smo stvoreni na Božju sliku, tjelesnu komponentu. (Postanak 1, 27) Postoji mogućnost Božjeg dizajna koji je vidljiv u našem tjelesnom izgledu, našim mogućnostima i sposobnosti i to nam govori da smo nositelji Božje slike.
Bez obzira na to, kada odgovaramo na pitanje o Božjem izgledu, činjenica da je Bog Duh znači da nismo ”nositelji Božje slike” u najstrožem, tjelesnom smislu. Mora postojati element duha, jer Bog je Duh. No, način na koji tumačimo ovu zamisao, činjenicu da je Bog Otac duh, utječe na ono što znači da smo stvoreni na Božju sliku.
Autor: G. Connor; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
