Muškarci koji ispovijedaju vjeru u Krista odlaze od Njega od početaka Crkve.
“Neki su od njih doživjeli brodolom svoje vjere”, izvještava apostol Pavao u svojoj prvoj poslanici Timoteju. Zapravo, jezik napuštanja je u cijeloj dvije poslanice Timoteju glasi: ljudi su odlutali od vjere, napuštali vjeru, udaljavali se od vjere, bili diskvalificirani iz vjere (1. Timoteju 1,19; 4,1; 5, 12; 6,10; 20–21; 2. Timoteju 3, 8). Činilo se da se nešto malog egzodusa već događa u prvom stoljeću, možda ne za razliku od vala de-konverzija, kojeg danas viđamo na internetu.
Ne bismo se trebali čuditi; Isus nam je rekao da će biti tako: “Što se tiče onoga što je palo među trnje, to su oni koji čuju, ali dok idu svojim putem guše ih brige, bogatstvo i užici života, zbog čega ne dobivaju ploda.” (Luka 8, 14) Isto to trnje i danas je oštro i prijeti vjeri. Zapravo, s načinima na koje koristimo tehnologiju, sada uzgajamo trnje u džepu, privlačeći ih još bliže nego prije.
Ovaj kontekst daje optužbi iz 1. Timoteju 6,11–12 sve više značenja i snage, kako za Timotejevo vrijeme tako i za naše:
„A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!“
Tko su ljudi koji će se boriti u dobroj borbi vjere? Tko će ostati i boriti se dok drugi otpadaju? Prema riječima iz 1. Timoteju 4, 12, koji će mladići istupiti i dati primjer vjernicima u vjeri?
Borba vjere
To što je vjera borba znači vjerovati neće biti lako. Neće se uvijek stvari ići prirodno i bez napora. Nikada ne bismo mogli zaslužiti Kristovu ljubav, ali slijediti Ga često će biti teže nego što očekujemo ili želimo.
“Ako netko želi ići za mnom”, Isus kaže u Luki 9, 23, “neka se odrekne sebe i uzme svoj križ”, i to ne lagani i ljupki križ, poput onih koje neki nose oko vrata, nego bol u srcu slijeđenja razapetog Kraja, u svijetu koji ga je ubio. Ako izjavimo svoju ljubav prema Isusu, kaže nam Bog, patnja će nas razotkriti i oplemeniti (1. Petrova 4,12), ljudi će nas prezirati, klevetati i odricati nas se (Ivan 15,18), Sotona i njegovi demoni će nas napasti (Ivan 10,10), a naš će nas grijeh nastojati uništiti iznutra (1. Petrova 2,11). Ako se odbijemo boriti, nećemo izdržati. Brodovi naših duša neizbježno će plutati, a zatim se nagnuti, zahvatiti vodu i potonuti.
Redci prije 1. poslanice Timoteju 6,12 daju nam primjere konkretnih prijetnji s kojima ćemo se suočiti u borbi vjere. Svaka od njih i danas nam prijeti.
Neprijatelj ponos
Kada Pavao opisuje ljude koji su otišli od Isusa, posebno one koji su vjerno poučavali, ali su prihvatili lažno učenje, on prvo ukazuje na njihov ponos. Ti ljudi, kaže on, bili su “napuhani od umišljenosti” (1. Timoteju 6,4). Umjesto poniznosti, koja dolazi od Božje milosti i milosrđa, koristili su evanđelje kako bi se sami osjećali bolje u vlastitoj koži. Poput Adama i Eve u vrtu, uhvatili su se za Božju ljubav kako bi pokušali učiniti sebe Bogom. Mnogi od nas ne opstaju u vjeri, jer se jednostavno ne možemo pokoriti nijednom bogu osim sebi, jer ne vidimo ponos, naš instinkt da stavimo sebe iznad drugih, čak i Boga, kao neprijatelja svoje duše.
Neprijatelj ometanja
Međutim, ponos nije bio jedini neprijatelj s kojim su se ti ljudi suočili. Pavao kaže da su također imali “nezdravu žudnju za prepirkom i svađama oko riječi, koje proizvode zavist, razdor, klevetu, zle sumnje i neprestane trzavice među ljudima.” (1. Timoteju 6, 4–5) Gotovo je teško povjerovati da apostol nije pisao o dvadeset i prvom stoljeću. Jesu li ta ometanja doista bila problem tisućama godina prije društvenih mreža, interneta, čak i prije tiskarskog stroja? Očito da jesu. Točnije, ovo iskušenje objašnjava u velikoj mjeri našu disfunkcionalnost.
U našem grijehu često njegujemo nezdravu žudnju za kontroverzom. Vjernost ne prodaje reklame; trzavice to čine. Dok pregledavamo naše obavijesti, dok čitamo večernje vijesti ili čak pratite svoj neobavezan razgovor, pitajte koliko od onoga što dopuštate u svoju dušu ulazi u ono što piše u 1. Timoteju 6, 4–5. Koliko je naše pažnje namjerno, čak i nemilosrdno, usmjereno na prolazne kontroverze i uzaludne rasprave? Koliko smo bili hranjeni sumnjom, zavišću i klevetama kao “vijestima”, ne shvaćajući koliko je ova vrsta prehrane otrovna za našu vjeru?
Pohlepa i ambicija
Pohlepa je prijetnja za koju znamo da postoji i često je vidimo u drugima, ali rijetko vidimo u sebi, osobito u društvu vođenom pohlepom poput onoga u Zapadnom svijetu. Nezasitna žudnja za više, može nas ostaviti duhovno tupim i bez novca.
„Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima.“ (1. Timoteju 6, 9-10)
Kad čitate “oni koji se hoće bogatiti”, nemojte misliti na raskošne vile na tropskim mjestima s bazenima uz ocean; razmišljajte o “onima koji žude za više nego što im treba”. Drugim riječima, ovo nije rijetko iskušenje, već sveprisutno, posebno u bogatijim nacijama. Iskušenje može biti suptilno, ali posljedice nisu. Te žudnje, upozorava apostol, “guraju ljude u propast i uništenje”. Njihov život nije ugušen boli, tugom ili strahom, već životnim zadovoljstvima (Luka 8,14), stvarima koje žele kupiti, emisijama za gledanje, ono što će pojesti, mjestima koja treba posjetiti.
Pitamo li se još uvijek zašto bi Pavao vjeru nazvao borbom? Što više vidimo koliko prijeti naš hod s Isusom, manje je iznenađujuće to što se toliki udaljavaju od vjere. Ono što je još više iznenađujuće jest da se neki ljudi nauče dobro boriti i onda se nastavljaju boriti dok drugi odlaze iz borbe.
Kako pobijediti rat
Ako naše neprijatelje vidimo onakvima kakvi jesu, kako voditi i pobijediti rat protiv njih? U 1. Timoteju 6, 11–12, Pavao nam daje četiri jasne zapovijedi za bojno polje: Bijeg. Potraga. Borba. Hvatanje.
Bijeg
Prvo, bježimo. Neke je napuhala oholost, drugi su bili rastreseni prijeporom, a treći su se zaljubili u ovaj svijet, “a ti, čovječe Božji, bježi od toga” (1. Timoteju 6, 11). Duhovni rat nije borba ili bijeg; to je borba i bijeg. Pripremamo se boriti se s iskušenjem, ali također činimo sve da iskušenje u potpunosti izbjegnemo. Što se tiče nas samih, mi “ne brinemo o tijelu da bismo zadovoljili njegove želje”. (Rimljanima 13,14) Ako je potrebno, odsiječemo si ruku ili si iskopamo oko (Matej 5, 29–30), što znači da idemo u nevjerojatne duljine kako bismo pobjegli od grijeha za koji znamo da bi nas uništio.
Potraga
Duhovni rat, međutim, nije samo borba i bijeg, već i potraga. “Tražite pravednost, pobožnost, vjeru, ljubav, postojanost, blagost.” (1. Timoteju 6,11) Mogli bismo se zadržati na svakoj od šest osobina na koje nas Pavao potiče, ali za sada se ukratko usredotočimo na vjeru. Tražite li vjeru u Isusa, ne samo kako biste zadržali vjeru, nego i slijedili vjeru? Odvajate li svaki dan vrijeme da budete sami s Bogom kroz njegovu Riječ? Objedinjujete li molitvu u jedinstvene ritmove svog života? Jeste li predani lokalnoj crkvi i namjerno tražite načine da rastete i služite ondje? Tražite li od Boga da vam pokaže druge kreativne načine na koje biste mogli produbiti svoju duhovnu snagu i radost?
Borba
Treće, borimo se. “Borite se u dobroj borbi vjere.” (1. Timoteju 6,12) Izbjegavamo iskušenje koliko god možemo, ali ne možemo potpuno izbjeći iskušenje. Kakve god mudre granice i alate postavili i dalje nosimo svoj preostali grijeh, što znači da nosimo rat sa sobom kamo god idemo. Previše nas ide u rat nenaoružani. Bez oklopa Božjeg, pojasa istine, oklopa pravednosti, štita vjere, kacige spasenja, mača Duha, bit ćemo bespomoćni protiv duhovnih sila zla. (Efežanima 6,11-12) No, ako shvaćamo naše neprijatelje ozbiljno i ako svakodnevno koristimo naše oružje, “vodimo dobar boj.” (1. Timoteju 1, 18)
Hvatanje
Konačno, Božji ljudi uče iskoristiti novi život koji im je Bog dao. “Uhvatite se za vječni život na koji ste pozvani.” (1. Timoteju 6,12) To je suprotno duhovnoj pasivnosti i samozadovoljstvu što je vrlo uobičajeno među mladim muškarcima, muškarcima koji žele izaći iz pakla, ali se slabo zanimaju za Boga. Oni ljudi, međutim, koji jasnije vide stvarnost i vječnost, znaju da je veće blago na nebu, pa žive kako bi Ga zadobili. (Matej 13, 43–44) Njihova pokretačka želja je vidjeti više Krista i postati sličniji Kristu. Možda sada izgledaju kao budale sada, ali uskoro će biti kraljevi. Bude se još jedne normalne srijede i grabe milost koju im je Bog položio.
Neki muškarci će položiti oružje prije nego što rat završi, čak i neki koje poznajete i volite. Ali nemojte se zavaravati: ovo je rat vrijedan borbe do kraja. Dok gledate kako drugi odustaju, propadaju i napuštaju crkvu, dopustite da njihovo povlačenje obnovi vašu budnost i potakne vaš napredak. Naučite boriti dobar boj vjere.
Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
