Mnogi kršćani pronalaze različite izgovore zbog kojih ne idu u crkvu. Ovo je pismo namijenjeno kršćaninu koji nije bi u crkvi neko vrijeme.
“Volim Isusa, ali ne idem u crkvu.” Ovo je početak razgovora koje sam vodila nebrojeno puta s ljudima različite dobi, podrijetla i iskustava.
Kao i: “Ja sam kršćanin, ali ne moram ići u crkvu da bih volio Isusa.”
To je istina. Definitivno ne moramo ništa učiniti za Boga, niti se naše spasenje temelji na našim djelima ili odlascima u crkve.
Ali također je istina da kada Mu predamo svoje živote, prirodno želimo naučiti više o Njemu, biti dio Kristova Tijela te biti odgovorni i usmjereni prema posvećenju. Pozvani smo živjeti aktivnu vjeru.
Jedan od mojih najdražih stihova je iz 2. poslanice Korinćanima 5,17: „Stoga, ako je tko u Kristu, novo je stvorenje. Stare stvari su prošle, gle, sve je postalo novo.”
Kada se istinski pokajemo, povjerujemo i odlučimo slijediti Isusa, dano nam je novo srce, ono koje želi pobožnost i svetost. Pruža nam se prilika donijeti svakodnevni izbor ostavljanja naših prošlih života iza nas kako bismo mogli krenuti prema pravednom životu koji je On postavio za nas.
“Ako netko tvrdi da živi u Kristu, mora živjeti kao što je On živio.” 1. Ivanova 2, 6
Spašena sam u dobi od 19 godina u crkvi Mars Hill kod pastora Marka Driscolla, nekoliko godina prije nego što se njegova crkva raspala.
Kad smo suprug i ja bili zaručeni i prvi put vjenčani, zajedno smo pohađali Mars Hill. Oboje smo se osjećali “opečeni” i jako razočarani u crkvu iz mnogo razloga, čak i daleko prije nego što se sve srušilo, zbog župnikovog grijeha i drugih okolnosti.
Promatrali smo ljude, koji su tvrdili da vole Isusa, kako duboko povrjeđuju ljude oko sebe. Svjedočili smo aferama, razvodima, licemjerju, pohlepi i ponosu u crkvi.
Vidjeli smo neke od naših najbližih prijatelja, kako odlaze iz crkve, iz gore navedenih razloga i mnogih drugih. Vidjeli smo duboku povrijeđenost koju je uzrokovala crkva i gledali kako vjernici crkve postaju ogorčeni, ljuti ili slomljeni zbog načina na koji su se ti događaji dogodili. Želim vam reći kako nisam osoba koja samo sjedi ispred zaslona računala, bez empatije ili suosjećanja prema povrijeđenosti koju su mnogi od vas vjerojatno osjetili. Sve je to vrlo stvarno, a i ja sam to osjetila.
Ne zanemarujem ni činjenicu da je crkva puna grješnih ljudi, niti da uz nju dolazi teška bol i bremena. Samo želim okrenuti pogled prema Isusu, Tvorcu i Usavršitelju moje vjere i nade.
Nisam dopustila da mi grešni ljudi, poput mene, budu kamen spoticanja
Odlučila sam ne dopustiti da grješni, slomljeni ljudi u crkvi, oni koji izgledaju baš poput mene, budu kamen spoticanja koji bi me držao podalje od mog bezgrešnog, savršenog i dragog Nebeskog Oca, koji nas jednostavno želi privući k sebi.
Crkva nije prvenstveno zgrada ili skup programa ili događaja. To je obitelj. Slomljena obitelj, da. Ali obitelj, koja traži Boga kako bi mogla voljeti više, služiti više i dijeliti svjetlo u ovom vrlo mračnom svijetu. U cijeloj Bibliji vidimo da je sam Krist bio dio Crkve. To su bili i njegovi apostoli.
“I razmislimo kako da potaknemo jedni druge na ljubav i dobra djela, ne zanemarujući da se sastajemo, kao što je to običaj kod nekih, nego hrabri jedni druge, a tim više što vidite da se Dan bliži.” Hebrejima 10, 24-25
„Jer kao što je tijelo jedno i ima mnogo udova, i svi udovi tijela, premda mnogi, jedno su tijelo, tako je i s Kristom. Jer u jednom smo Duhu svi bili kršteni u jedno tijelo – Židovi ili Grci, robovi ili slobodni – i svi smo bili napojeni jednim Duhom. Jer tijelo se ne sastoji od jednog člana, nego od mnogih.”
“Tako je sam Krist dao apostole, proroke, evanđeliste, pastire i učitelje kako bi osposobili svoj narod za djela služenja, kako bi se tijelo Kristovo izgradilo.” Efežanima 4, 11-12
Pavao kaže u 1. Korinćanima 1, 9: “Pozvani ste u zajedništvo Božjeg Sina, Isusa Krista, Gospodina našega.”
Potpuno razumijem da ”moderna crkva”, s ogromnim zgradama, kafićima i vođama slavljenja u stilu rock zvijezda, s preuskim uskim trapericama možda nije ono što je Krist imao na umu. Moramo biti mudri i trebamo razboriti kada biramo crkvu, kako bismo bili sigurni da ona vjeruje u Bibliju i da poučava Bibliju.
Crkvene građevine možda nisu isto kao Crkva u Isusovo vrijeme
No, iako neke crkvene građevine same po sebi možda nisu iste kao crkva u Isusovo vrijeme, još uvijek se u njima nalaze ljudi koji ljube Gospodina, iako nesavršeno i okupljaju se kako bi čuli Njegovu Riječ.
Iako se kontekst promijenio, misija je ostala ista: slaviti Boga i stvarati učenike. Iako način na koji radimo stvari sada može izgledati malo drugačije nego u Rimu iz prvog stoljeća, ista misija i strategija nas tjera naprijed; okupljanje za bogoslužje, povezivanje u zajednici, osposobljavanje učenika.
Gotovo da mogu čuti neke od vaših misli dok pišem ovo:
„Slavljenje je previše jednolično i izlizano.
Pastor nikada nema vremena za mene.
Previše toga mi se događa u životu.
Moj muž/žena ne želi ići, stoga ne idem ni ja.
Ljudi u crkvama su previše zatvoreni u sebe.
Boravak ondje je jedno vrlo neugodno iskustvo.
To nije onakva crkva kakvu je Isus imao na umu.
Zbog obaveza s djecom, nemam vremena za crkvu.“
I, naravno, najpopularniji:
„Današnja crkva stvorena je na korporativan način, sa svrhom nakupljanja novca. Radi se o mjestu koje isključivo promiče religiju, mjesto u kojem ne postoji promicanje vjere u Isusa i gdje se ne razvijaju međuljudski odnosi.“
Sve sam to čula. I, da budem iskrena, mnoge od ovih stvari i sama sam mislila.
I sama znam preispitivati stvari vezane uz crkvu.
Ali ljudi, kako ćemo popraviti ono što je pokvareno u crkvi ili pomoći ljudima u crkvi ako odbijemo biti dio crkava?
Ako sada procjenjujete svoj život, birate li zauzetost ili gorčinu umjesto štovanja?
Možemo sjediti iza kulisa i kritizirati ili možemo živjeti aktivnu vjeru, služeći i uključivši se, praveći stvarne promjene, voljeti stvarne ljude, živjeti život uz stvarnu bol.
Ako uvijek biramo spavanje nedjeljom i doručak s našom obitelji umjesto crkve, ako izaberemo noćni izlazak uz piće umjesto istinskog zajedništva, dijeljenje stvarnog života jednih s drugima i sveto življenje, onda ne činimo razliku u crkvi, u vezi koje vidimo sve ove i dodatne probleme.
Jednostavno dopuštamo da se problemi za koje tako snažno namjeravamo ovjekovječiti dok nemarno gledamo na njih.
Svjedočila sam slučajevima u kojima ljudi žele da crkva na idealan način ispunjava sve njihove želje. Ljudi žele tu “taman” savršenu crkvu, ali nakon što je ne mogu pronaći, jednostavno odlaze. Sve što je Neprijatelj trebao učiniti bilo je odvraćanje njihove pažnje.
U vezi toga želim reći: odaberite mjesto i nemojte odlaziti od njega. Nikada nećete naći savršenu crkvu. Ne trebamo gledati na ono što možemo dobiti od crkve; naša srca trebaju biti usmjerena na ono što možemo dati crkvi.
Ako ne želite biti dio “crkve, kao velike zgrade”, onda bi trebala postojati namjerna i aktivna potraga za crkvom koja će biti dom. Neće se svaki kućni biblijski studij pretvoriti u sastanak sa 50.000 ljudi, ali bi trebalo u dosljedno vrijeme biti ispunjena Božjom riječju, štovanjem i hvalom.
Podsjetimo se, Neprijatelj ima moć koristiti i dobre i loše stvari kako bi nas odvratio od Božjih stvari, ali samo ako mu to dopustimo. Koristi rastresenost, ogorčenost, tvrdoglavost, ponos, nespretnost i čak osjećaj da želimo dobre stvari za same sebe kako bi nas odvratio od crkve.
C.S. Lewis je to savršeno rekao: “Savršena crkvena služba bila bi ona za koju nismo bili svjesni; naša bi pozornost bila usmjerena na Boga. Ali svaka novost to sprječava. Usmjerava našu pozornost na samu uslugu; a razmišljanje o štovanju je različita stvar od samog štovanja. To je ludo idolopoklonstvo, koje čini službu većom od boga.”
Bog je u središtu Crkve
„Dragi prijatelji, Bog je u središtu crkve. Služba ni ljudi ne moraju biti savršeni kako biste čuli Njegovu Riječ, koja mijenja život. Istinska životna promjena događa se u crkvi. Uistinu rastemo kada se povežemo sa svakodnevnim ljudima, ulijemo u njih Riječ i dopustimo njima da isto čine nama.“
Mjesna crkva, koju vodi Isus, nada je svijeta i Božje sredstvo podučavanja naroda, kao i ubrzavanja Njegovog povratka. Matejevo evanđelje 16, 18 kaže: „…na ovoj stijeni sagradit ću crkvu svoju i vrata pakla neće je nadvladati.“
Kako možemo prezirati ili zamjerati crkvu, kada Isus ne samo da je rekao da će je izgraditi, nego i da će je upotrijebiti za juriš na vrata pakla? To je nešto čega osobno želim biti dio! Vi ne želite? Istina je da postoje crkve koje su upale u zamku, jer su se previše usredotočili na broj ljudi umjesto da im je srce okrenuto prema Bogu. Ali to nije zdrava crkva kakvu Bog ima na umu.
Crkva koja vjeruje u Bibliju i poučava Bibliju okuplja se kao podsjetnik da plodnu misiju možemo iskusiti samo kada u potpunosti prebivamo i crpimo snagu iz istinske Loze. (Ivan 15) Njegova je Riječ kruh naš svagdašnji. U svijetu koji nudi bezbroj različitih perspektiva, postoji jedno mjesto na kojem ljudi mogu pronaći istinu. (Ivan 8, 26) Crkva je svjetionik u ovoj magli ne etičnosti i nemorala. (Matej 5, 14–16)
Ako tvrdite da poznajete i volite Boga, a ipak nemate želju biti dio Njegove crkve, lijepo vas molim da proanalizirate svoj odnos s Bogom. Zađite u Njegovu Riječ i pročitajte što ima za reći o pozivu kojeg nam je dao.
Postoje mnoge stvari koje bismo mogli učiniti, a koje bi nas spriječile dijeljenje života s Božjim narodom.
Ako oklijevate, danas vas izazivam na odabir namjere i na pridruživanje štovanju Boga s lokalnom crkvom, ove nedjelje. Obećavam vam da, koliko god razloga imali za ne odlazak ondje, postoji još više razloga da vjerujete Bogu i izlijete svoj život i srce za Njega, uz Njegov narod.
Autorica: Lindsey Maestas; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
