Vozač autobusa Dustin Anders iz Burlesona, Teksas, prozvan je herojem nakon što je spasio djecu od udara teretnog kamiona. Roditelji su odahnuli te su vrlo zahvalni za njegovu nesebičnost i brzu reakciju.
Dustin je domar u Loraine Independent School Districtu. Taman je bio postao vozač autobusa jer ih je manjkalo.
„Trenutno je jako malo vozača autobusa te ćemo napraviti sve što možemo za našu djecu. Ovo je moja četvrta godina. Radite što možete da djeca budu zbrinuta“, rekao je u intervjuu.
Jedno poslijepodne, na sasvim običan dan, Dustin je vozio školski autobus s 30 učenika. Krenuli su na brzu cestu. Odjednom se autobus počeo kvariti. Prije nego se ugasio Dustin je uspio skrenuti sa strane. Nažalost, nije uspio u potpunosti skloniti autobus s ceste. Tada je znao da mora brzo djelovati.
Rekao je učenicima da izađu iz autobusa te ih je odveo na sigurno mjesto sa strane.
„Bio je to instinkt“, objasnio je Anders, „Smatrao sam da trebamo otići što dalje od autobusa, sjesti na travu i čekati nekoga.“ Tada je nazvao roditelje i zamolio ih da pokupe svoju djecu.
Teretni kamion se zabio u parkirani autobus
Uskoro su roditelji došli po djecu. Samo pet minuta nakon što su izašli iz autobusa je teretni kamion prošao preblizu te se bočnom stranom zabio u parkirani autobus.
Dustin je rekao: „Taman pri kraju svega, taj teretni kamion, po mom mišljenju, čak nije ni usporio nego ga je samo udario.“
Svi učenici su bili na sigurnom i izbjegli su tragičan kraj zahvaljujući Dustinu i njegovoj mudroj odluci. Prozvan je herojskim vozačem autobusa jer je spasio 30 učenika od velike prometne nesreće. No, za njega je to samo dio posla.
„Ne, čovječe… Moj posao je brinuti se za djecu. Učinit ću što god je potrebno da se pobrinem za njih“, rekao je. Divna je to izjava oca koji je svoje putnike gledao kao svoju djecu.
Dustinova briga za te učenika slična je Božjoj ljubavi prema nama. On, kao Otac, osigurava da smo mi na sigurnom. Dustin je mudro odlučio u toj situaciji, no Bog zna što je najbolje za Njegovu djecu u svakom trenutku. Mi Mu možemo vjerovati u svemu. Njegova beskonačna mudrost i ljubav mogu nas spasiti od svih situacija, samo Mu trebamo vjerovati.
„Evo, ja ću ih sabrati iz svih zemalja u koje ih prognah – u gnjevu i jarosti svojoj – i vratit ću ih na ovo mjesto da ovdje spokojno žive“ (Jeremija 32,37).
