Grijeh nije ono što vi sada jeste. Vi ste daleko više od grijeha. U ovom članku autor objašnjava tko smo mi u Kristu.
„Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ (2. Korinćanima 5, 21)
Velika razmjena leži u srcu kršćanske vjere. Božji je narod pridonio svojim grijehom, svojim neuspjesima, svojom krivnjom i zamijenio ih za oproštenje, za radost, za Isusovu pravednost, koja vodi u vječni život. Jeste li se nedavno čudili ovome?
Dopustite mi da vam ispričam priču.
Sveto pismo opisuje Božji narod kao ženu koja prije nije imala ništa osim grijeha i srama (Ezekiel 16; Hošea 1). Ipak, na neki način, pravedni Kralj nebeski odlučio ju je uzeti za brak. Bila je siromašna, gola i bolesna, bez nade da će ozdraviti. Ležala je na svom bolesničkom krevetu, ne mogavši ustati; Kralj je sjedio na prijestolju nebeskom, obožavan od strane anđela. Počinila je pobunu protiv ovog kralja, proklinjući ga u svom grijehu, unatoč svoj Njegovoj neprestanoj ljubavi i brizi. Posljednje što je očekivala, zapravo posljednje što je tražila, bili su ljubav i oprost koje će joj ovaj Kralj osigurati.
On je došao kako bi postao grijehom
S neba je došao i tražio je. Došao je do drevnih ruševina Edena, uzevši ljudsko tijelo i razumnu dušu kako bi posjetio pala područja svoje Zemlje.
Premda je stvorio svijet, svijet Ga nije poznavao. Nadalje, otputovao je čak i u Izrael, Svom narodu, no oni Ga i dalje nisu prepoznali. Učio je među njima kao nitko prije. On je liječio njihove bolesne, izgonio demone i oživljavao mrtve.
Dok je davao naslutiti svoj identitet, izraelskim duhovnim stražarima nije laknulo niti ih je to oduševilo, nego su bili ljuti i ljubomorni. Odbili su Ga, odbili slijediti, ispitivali Ga na svakom koraku, pobunili narod protiv Njega i na kraju Ga razapeli. Ali ne bez Njegovog pristanka. On se dragovoljno predao u smrt, oživotvorivši svoju Zaručnicu, još uvijek neuku i mrtvu u grijehu. Prigrlio je taj gnjev koji je Ona zaslužila. On je postao grijeh, naš grijeh, kako bi se nama moglo oprostiti.
Druga razmjena?
Nadam se da ste tu priču već čuli i da je volite slušati ispočetka. Nebo nema bolju za ispričati. Ipak, dok uživamo u Njegovoj blagodati, crpeći snagu za svaki novi dan, zaboravljamo li da je ovo bila dvosmjerna razmjena? Za sebe često naglašavam ono što je Isus uzeo u moje ime: gnjev, kazna, smrt, grijeh, napuštenost. Pred križem zahvalno pjevam:
„Ovdje imamo čvrste temelje,
Ovdje je utočište izgubljenih;
Kriste, Stijena našeg spasenja,
Njegovo ime kojim se hvalimo.
Jaganjče Božji, za grješnike ranjene,
Žrtvovanje za poništavanje krivnje!
Nitko se nikada neće posramiti
Tko je na njemu svoju nadu izgradio.
Međutim, ono što se slabije vidi jest ono što dobivamo zauzvrat osim poništenog duga. C.R. Wiley primjećuje:
„Većina kršćana upoznata je sa spasenjem kao obračunom, ali razmišljaju u smislu jednostrukog pripisivanja. Vjeruju da su naši grijesi pripisani Kristu i zato je umro na križu, da bi mogao platiti za njih. Ali tu za njih prestaje razmjena. Misle da im je Kristova smrt ostavila čist račun.“ (Glavni čovjek kuće, 111)
Ali obratite pozornost na stih: “Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.” (2. Korinćanima 5, 21) Krist ne samo da oprašta; ne samo da poništava dugove. On daje pravednost u takvom stupnju da mi postajemo Božja pravednost. Kristov savršeni život je naš, uračunava nam se Njegova savršena poslušnost. Naši računi pršte vječnim bogatstvom Kristova savršenstva.
Naša borba kojoj još nije vrijeme
O vjernici, iako još uvijek svakodnevno ubijate tijelo i nosite križ kroz pali svijet, sjetite se da vas je Krist učinio, u stvarnom i živom smislu, savršenim, upravo sada.
Da, još uvijek griješite, ali svaki grijeh koji je pred nama plaća se na križu. “Jedinom je prinosom usavršio za sva vremena one koji se posvećuju.” (Hebrejima 10,14) Vaše trajno posvećenje, koliko god sporo i naporno teče, potvrđuje izvanrednu stvarnost: Kristovom jednom prinosom, On vas je već usavršio. Osjećamo taj “još ne” nastavak borbe, ali koliko često uživamo u “već pridošlom”, našem svetom statusu pred Bogom?
Zašto je ovo praktično važno? Dok shvaćamo svoj položaj u Kristu, veliki blagoslov koji imamo ne samo da Kristu damo kaznu za svoje grijehe, već i primamo Njegov savršeni život, znamo da smo voljeni i prihvaćeni prije nego što napravimo velike korake u kršćanskom životu. To nam omogućuje da napravimo najveće iskorake u kršćanskom životu.
Kao izabrani
Pažljivo zapazite redoslijed Pavlovih riječi u jednom primjeru među mnogima:
„Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!“ (Kološanima 3, 12-13)
Dok nam Pavao zapovijeda da obučemo blistavu odjeću suosjećanja, dobrote, poniznosti, krotkosti, strpljivosti i ljubavi, on ubacuje izraz koji ima težinu deset svjetova: Obucite se kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni.
Obucite se u ove kreposti ili, na drugom mjestu, jednostavno “obucite se u Gospodina Isusa Krista” (Rimljanima 13, 14), kao odabrani, već svet i ljubljeni. Nastavite slijediti život dostojan evanđelja s ovim sigurnim evanđeoskim osnovama: vi idete naprijed već sveti, već ljubljeni od Boga. Nemate potrebu probijati se u Njegovu ljubav ili postizati Njegovu svetost. Krist je to učinio umjesto vas.
Dovršavanje svetosti
S ove strane velike razmjene, On vas pozdravlja prije nego što nastavite s tim koracima u poniznosti, krotkosti i ljubavi. Ne oblačite Krista da postanete definitivno odabrani, sveti i ljubljeni, već kao odgovor na ono što je Krist postigao prije dvije tisuće godina. Dok postupno “dovršavamo svetost u strahu Gospodnjem” (2. Korinćanima 7,1), to činimo već uživajući u izjavama da stojimo sveti i ljubljeni u Kristu. Naš rast u kršćanskom životu raste u ono što smo već u jedinstvu s našim Spasiteljem.
U središtu kršćanstva doista je velika razmjena, dvostruka razmjena. Krist, naš veliki Mladoženja, postao je naš grijeh i podnio zasluženi gnjev. U zamjenu, dobivamo Njegov savršeni život i sve što s njim pravedno dolazi: Božju ljubav, vječni život, nebeske nagrade, jedinstvo jedni s drugima, obnovljeno i neraskidivo zajedništvo s Bogom. Bogati smo preko svake mjere, imamo samoga Boga kao svoje blago, a to nam daje snagu da živimo u potpunosti za Njega.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.
