Lazar je bio mrtav. Kada je njegova sestra Marta čula da je Isus bio na putu prema njima, ona Ga je otišla dočekati te je rekla: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro“ (Ivan 11,21).
Drugim riječima: „Gospodine, gdje si bio? Gospodine, govorili smo svima da ćeš učiniti nešto za nas.“
Možda ste i sami rekli nešto slično Bogu. „Gospodine, gdje si bio kada mi se brak raspadao?“ „Gospodine, gdje si bio kada su mi se roditelji rastali?“ „Gdje si bio kada je moje dijete krenulo krivim putem?“ „Gdje si bio kada mi je preminula voljena osoba?“
Marta je bila vrlo otvorena i jasna. Ona je uvijek govorila ono što joj je bilo na pameti. No, primijetite da ju Isus nije opomenuo. Zapravo je bio pun razumijevanja i strpljenja.
VIDI OVO: Lazarovo uskrsnuće: 3 životne lekcije koje nas uči taj događaj
Dobro je reći Bogu kako se osjećamo
Kao i Marta i mi možemo biti iskreni s Bogom. Nije loša stvar reći Mu kako se osjećamo. Na primjer, možemo reći: „Gospodine, ne sviđa mi se kako se stvari sada odvijaju i ne razumijem zašto radiš to što radiš. No vapim Ti, Gospodine, jer nemam gdje drugdje.“
Kada je Isus upitao učenike: „Da možda i vi ne kanite otići?“ (Ivan 6,67), Petar je odgovorio: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“ (redak 68).
Slobodno parafrazirano, Petar je rekao: „Gospodine, pa Ti si jedini kome se možemo obratiti.“
U redu je istresti svoje srce pred Gospodinom. No ponekad ljudi kažu da su ljuti na Boga i da više ne pričaju s Njim. Ne idu u crkvu i ne čitaju Bibliju.
To je budalasto. Trebamo doći Gospodinu i zavapiti Mu. Budite iskreni. U isto vrijeme morate razumjeti da On ima sve pod kontrolom. Nema ništa loše u tome da pitate zašto. Samo nemojte očekivati odgovor.
Autor: Greg Laurie; Prijevod: Ida U.; Izvor: Harvest.org
