Oboljela sam od dječje paralize dugo nakon što je navodno bila iskorijenjena. Liječnica je pogrešno dijagnosticirala moje simptome, jer prije nikada nije vidjela dječju paralizu. Kriva dijagnoza dovela je do uznapredovale paralize, a djetinjstvo koje sam uglavnom provela po bolnicama, obilježile su bolne operacije.
Trideset godina nakon toga, moj sin je umro kao dijete zato što zamjenski liječnik nije bio upoznat s bolešću srca koju je imao. Liječnik ga je skinuo sa lijeka koji mu je mogao spasiti život. U roku od dva dana, moj sin je otišao.
Kako se ikako mogu pomiriti s tim gubicima? Neizrecivi su. Mogli su se spriječiti. Došli su neočekivano. I suočena s takvim katastrofama, moje prirodno pitanje je glasilo: „Zašto?“ Zašto se to dogodilo? Ako Bog ima sve pod kontrolom, zašto je to dozvolio? Zašto nije spriječio? Zašto? Zašto? Zašto?
To pitanje me progoni već godinama.
Nedostižno objašnjenje
Bila sam uvjerena da kad bih imala objašnjenje za svoje kušnje, kad bih u njima razumjela Božju svrhu, kad bih samo znala razlog, onda bih s više milosti mogla prihvatiti svoje gubitke. A bezbroj puta sam čula i druge kako govore isto: Kad bi samo znali zašto, tada bi mogli krenuti naprijed.
Izgleda da je spoznaja odgovora na zašto nedostižan ključ koji će nekako otključati sve naše boli. Ključ koji će donijeti jasnoću i mir. Slobodu.
Ne znati zašto, a pouzdati se u Boga u besmislenoj situaciji – kada se osjećamo kao da je cijeli svijet eksplodirao i ostavljeni smo da sakupljamo razbijene fragmente našeg života – čini se nemogućim.
Vjerujte mu u mraku
Bog traži nezamislivo. Da mu vjerujemo u mraku. Da prihvatimo njegovu volju kada ju ne razumijemo. Da se podložimo njegovoj vlasti usred nesigurnosti. Da vjerujemo da ima svrhu kada nam ništa nema smisla. Nezamislivo kao što je, Bog uporno traži od mene da mu vjerujem.
Ovaj poziv nije ono što želim. Želim razumjeti. Želim vidjeti. Želim se složiti. Prihvaćanje Božjeg poziva zahtjeva vjeru, koju posjedujem u velikoj mjeri kada nisam u peći. No ta vjera postaje kolebljiva kada me plamen zahvati i moji snovi se raspadaju.
Smrt moga sina, moje loše zdravlje, moj razoreni brak – sve je to donijelo neizrecivu agoniju. Nakon svakog gubitka, odlučila sam prešutno pouzdati se u Boga, ali svježi gubici neminovno su vodili do nove boli i povratili stara pitanja. Jesi li dobar? Voliš li me? Zašto se to događa?
Svaki mi je put bilo potrebno vrijeme da dođem na mjesto odmora i pouzdanja. No, kada sam vidjela kako bi moja pitanja samo zapalila moju uznemirenost, na kraju sam odustala od svog zahtjeva da razumijem. I paradoksalno, upravo je to držalo nedostižan ključ koji sam tražila. Ovo pouzdanje, prihvaćanje, podložnost i vjerovanje jest ono što je transformiralo moju žalost.
Istinska sloboda je pouzdanje u Boga
Proces odustajanja od mog zahtjeva da razumijem jest ono što me je oslobodilo.
Dok sam mislila da se sloboda nalazi u odgovorima, istinska sloboda se zapravo nalazi u predaji. Nisam morala shvatiti. Nije mi moralo imati smisla. Nisam trebala razumjeti detalje. Samo sam trebala vjerovati Bogu. Vjerovati mu zato što je on beskonačno mudriji, ima više ljubavi i veću svrhu od mene.
On ima razlog za moju bol. Mnogo razloga. Čak i kada nisam u stanju navesti niti jedan. John Piper kaže: „Bog uvijek radi 10.000 stvari u vašem životu, a možda ste svjesni svega njih tri.“ Možemo vidjeti da Bog čini nekoliko stvari, jedan ili dva načina na koja otkupljuje našu bol, ali nikada nećemo vidjeti potpunu sliku dok smo na zemlji. Često je sve što možemo vidjeti naš gubitak.
No, kad bismo mogli vidjeti ono što Bog vidi, bili bismo zapanjeni. Postoji mnogo više toga što se odvija u nebeskim sferama nego što možemo dokučiti.
Susret s Bogom u žalosti
Knjiga o Jobu nam daje jedinstveni uvid u nevidljivi svijet. Mi, čitatelji smo neposredno dovedeni u prostoriju Božjeg prijestolja. Imamo uvid u puno toga što Job nije mogao shvatiti u vezi njegove tragedije.
Jobov početni odgovor na njegove nezamislive kušnje bilo je prihvaćanje i štovanje. No, kako su dani i tjedni odmicali bez olakšanja, Job se počeo svađati s Bogom, žaliti se na svoju situaciju, ispitivati zašto je njegov život uništen unatoč njegovoj vjernosti.
A onda je Job osobno susreo Boga. I još jednom, njegov odgovor bilo je prihvaćanje i štovanje. Sada Job više nije trebao znati. Pokajao se u prahu i pepelu zato što je ispitivao Boga. Zato što je optužio Boga za nepravdu. Zato što je zahtijevao odgovor.
Job je naučio da je Gospodin imao svrhu. Bog je nedvosmisleno pokazao da su sva njegova djelovanja bila namjerna. Od određivanja koliko daleko može ići ocean do zapovijedanja jutru – sve što je Bog nadgledao bilo je savršeno orkestrirano. U cijelom stvaranju ništa nije bio slučajno ili promaknuto njegovom budnom oku.
Nakon što je Bog otkrio Jobu svoju nevjerojatnu moć, Job je izjavio: „Znam da ti možeš sve, i nijedan tvoj naum ne može se spriječiti“ (Job 42,2). No znakovito, Job nije imao pojma koja je bila svrha. Bog nikada nije dao Jobu nikakvo objašnjenje za njegovu patnju. Umjesto toga, Gospodin je pokazao svoju apsolutnu mudrost i snagu. I to je bilo dovoljno za Joba.
„Bog sebe ne opravdava“, kaže Ron Deal o Jobu, „samo se definira. I nekako, u tom odgovoru, Jobova vjera se transformira.“ Deal dalje kaže: „Patnja je pozvala Joba da vidi Boga na način na koji ga nikada prije nije vidio… Job je naučio da se može pouzdati u Boga u situacijama ovog života za koje nikada ne bi imao privilegiju razumijevanja.“
I tako je s nama.
Odgovor je Bog
Dok se pouzdajemo u Boga u situacijama ovog života koje možda nikada nećemo razumjeti, mi se mijenjamo. Možda nikada nećemo znati zašto prolazimo kroz kušnje. No možemo imati utjehu u spoznaji da uvijek postoji razlog za naše patnje – 10.000 razloga. Razlozi koji su veći i veličanstveniji od bilo čega što možemo zamisliti.
Jednog će dana naša vjera biti vidljiva, i vidjet ćemo svaku Božju slavnu svrhu u našim kušnjama. No, za sada, dok čekamo, moramo mu vjerovati.
Uvijek postoji onaj „zašto“ na našu bol. Možda nikada nećemo razumjeti u ovom životu, ali možemo znati ovo: Kada mu predamo svoja pitanja, Bog će nam odgovoriti kroz samoga sebe.
Autorica: Vaneetha Rendall; Prijevod: Vesna L.
