Jesu li nekršćanski brakovi, brak dvoje nekršćana, zakoniti u Božjim očima? To je pitanje slušatelja po imenu Steve. “Pastore John, hvala vam puno na vašoj službi”, piše on. “Ovaj podcast i brojne vaše knjige imale su veliki utjecaj na moj duhovni hod. Evo mog pitanja: Suradnik me pitao što mislim o tome poštuje li Bog svjetovne brakove. Moja unutrašnja reakcija je bila da. Moj kolega je rekao ne. On vjeruje da ako dvije strane ne vjeruju u Boga, onda Bog nije u tom braku, pa stoga Bog ne priznaje taj brak. Otišao je dalje izjavljujući kako Bog čak i ne čuje nekršćanske molitve. Bit ću iskren, nisam znao kako odgovoriti ili obraniti svoje protivljenje njegovom stavu. Postoji li biblijska potpora za legitimnost svjetovnih brakova?”
Ovo je jedan od onih klasičnih slučajeva gdje neslaganje prethodi definiciji ili gdje sukob prethodi pojašnjenju. Stoga mi ovo pruža priliku za vlastita objašnjenja te bih želio zamoliti sve kršćane da se ne upuštamo u sukob ili u rasprave u kojima uvjeti sukoba i definicije u raspravi nisu jasni.
Definiranje unaprijed
Rasprava o nedefiniranim riječima ili izrazima jest poput psa čuvara koji laje na sjene. To bi moglo uplašiti provalnika, ali također bi moglo uplašiti i vatrogasca koji je ovdje kako bi vam spasio kuću od požara. Argument bez jasnih definicija je poput igranja tenisa s spuštenom mrežom, bez crta na terenu. Možete se raspravljati do sudnjeg dana: “Bio je as!” “Ne, nije bio!” Čemu to koristi? To jednostavno nema smisla.
Ovo je moj zahtjev: inzistirajte na definiciji i pojašnjenju prije nego što dođe do neslaganja. Na primjer, što ta osoba misli kad kaže: “Bog nije u braku”? Što to znači? Što znači kad kaže da Bog ne priznaje ili kako je rekao, ne poštuje brak? Što znači prepoznati? Što znači poštovati?
Ono što se često događa kada inzistiramo na jasnim definicijama jest da se problemi počnu rješavati sami. Vidio sam to često puta. Često same definicije odgovaraju na pitanja o kojima ste raspravljali. Stoga bih ohrabrio sve kršćane neka ne gube svoje vrijeme igrajući tenis bez ikakvih crta na terenu.
Brakovi koji ne ispunjavaju uvjete
Želio bih pogoditi način na koji je um ove osobe mogao razmišljati, u vezi pitanja o valjanosti brakova između nevjernika. Pretpostavljam da misli ovako: Rimljanima 14, 23 kaže: “Što god nije od vjere, grijeh je”. To je prilično drastično. Stoga, ako se nevjerni ljudi vjenčavaju, oni griješe. A budući da Bog ne odobrava grijeh, on stoga ne odobrava ovaj brak. Tada je napravljen skok: i stoga to nije brak. Pa možda. Ali prije takvog zaključka čeka nas malo rasprave.
Je li to tijek misli ili postoji još jedan za koji ne znam, dopustite mi da navedem nekoliko biblijskih razloga zašto mislim da su brakovi između muškarca i žene koji obećaju životnu vjernost jedno drugom kao supružnici, legitimni. Ti brakovi su pravi, iako nisu idealni. Oni ne vjeruju, nisu svjesno ukorijenjeni u Božjim naumima za brak, pa su neposlušni i niječu Krista. Mislim da bismo na taj način trebali razgovarati o tim brakovima, ne razmišljati o njima kao da to nisu brakovi.
Dakle, ne kažem da nisu u braku, što, usput, kažem o takozvanim “brakovima” između dva muškarca ili dvije žene ili osobe i životinje. To nije brak. To nije brak. Ne postoji brak između dvoje ljudi istog spola. Kako god svijet nazvao te veze, one nisu brakovi. No, brakovi između nevjernika i žene nevjernice pravi su brakovi koji ne ispunjavaju Božju najvišu svrhu braka.
Zbog čega sam to napisao?
1. Grešni brak nije jednak nevažećem braku.
Prvo, vraćajući se na poslanicu Rimljanima 14, 23, koji je vrlo radikalan tekst: “Što god nije od vjere, grijeh je.” Iz toga ne slijedi da ako je nešto grešno, to nije stvarno i ne bi se trebalo dogoditi. Na primjer, u kontekstu poglavlja poslanice Rimljanima 14, poanta je da će jedenje određenih stvari, čak i nevinih, biti grješno ako se ne čini s vjerom. Dakle, ako nevjernik pojede Božji dobar dar mesa ili popije Božji dobar dar vina ili soka od naranče, taj čin, koji nije učinjen u vjeri, je grijeh. Bog je namjerio da se hrana jede i pića piju u zahvalnosti i u vjeri u Njega. Svaki drugi način konzumacije Njegovih darova jest grješan.
Pitanje je, trebamo li zaključiti da nevjernici stoga ne bi trebali jesti, jer njihova je konzumacija grijeh? Ili bismo trebali zaključiti da nevjernici trebaju imati vjeru dok jedu? Odgovor je sljedeći: Bog ne traži od nevjernika prestanak konzumacije hrane; od želi da nevjerna osoba vjeruje i da bude Bogu zahvalna tijekom konzumacije hrane. Ako to ne učini, bit će u velikim problemima. Ista stvar vrijedi i za brak, budući da je vjenčanje bez vjere u Isusa i zahvalnosti prema Isusu grješno. Što Bog zahtijeva? Zahtijeva li da nevjerni ne sklapaju brakove? Ili zahtijeva da nevjernici povjeruju u Boga, nastave vjerovati i budu Bogu zahvalni na daru braka?
2. Institucije koje promiču nevjeru u Boga i dalje ispunjavaju Božju svrhu.
Bog je odredio postojanje određenih ljudskih institucija poput vlada. On objašnjava u poslanici Rimljanima 13, 1–7 i 1. Petrovoj poslanici 2, 13–17 i uči da su zemaljske vlasti stvarne. Vlade i parlamenti su stvarni i ostvaruju mnoge Božje dobre svrhe, čak i kada su predsjednik i premijer agnostici. Dakle, sve što ovi namjesnici zastupnici čine u svojoj nevjeri jest grijeh, jer to ne čine iz vjere. Pa ipak, to ne sprječava Boga u priznavanju vlada i parlamenata kao stvarnih vlasti, od Boga određenih institucija koje ostvaruju Njegove namjere.
Na isti način, Bog je odredio instituciju braka i ona također ostvaruje mnoge Božje nakane, čak i kad su muž i žena nevjernici, poput pružanja obnove za zemlju, neke mjere stabilnosti protiv kaosa, neke prividne savezne ljubavi, za koje je Bog namjeravao da se prikazuju u braku.
Dopustite mi da podcrtam posljednju točku. Krajnja svrha braka, prema Postanku 2, 24 i poslanici Efežanima 5, 32, jest prikazati savezničku ljubav između Krista i Njegove Crkve. To se najjasnije čini u kršćanskom braku koji je ispunjen poslušnošću i vjerom. No, to se čini djelomično čak i u doživotnim brakovima koje odlikuje ispunjavanje obećanja, izbjegavanje preljuba, nevjera u Boga. Dakle, brakovi nesavršeno ostvaruju neke Božje nakane, čak i kad su supružnici nevjernici.
3. Obraćeni supružnici trebali bi ostati u braku.
U 1. Korinćanima 7, 12–16, Pavao se obraća kršćanskim supružnicima koji su se obratili dok su bili u nevjerničkom braku, tako da je jedan supružnik sada vjernik, a jedan nije. Govori im da se ne razvode kako ne bi pomislili: “Oh, moram se razvesti od supružnika, jer je ovo uništen brak, jer je jedan od nas nevjernik.” Ne govori im da su sada u ”polubraku” ili izvanbračnoj zajednici, niti im kaže da moraju imati novu svadbenu svečanost, jer dosad nisu bili u ne bračnoj zajednici. Nisu bili. Bili su u braku. Bio je to brak, iako nesavršen, ipak brak.
4. Brak koji se sklopi iz pogrešnih razloga i dalje je brak.
Kad Isus govori o razvodu i kada ponovni brak nakon razvoda opisuje kao preljubnički te brakove i dalje naziva brakovima. Na primjer, u Luki 16, 18 kaže: “Svatko tko se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljub, a tko se oženi razvedenom ženom, čini preljub.” To je vrlo snažan jezik i ne može se pobjeći od toga da Isus koristi riječ oženiti se za ono što se ne bi trebalo dogoditi, ali to se događa. A kad se dogodi, to je ono što jest. Ako Isus brakove sklopljene iz pogrješnih razloga tretira kao prave brakove, onda nije teško smatrati brakove nevjernika pravim brakovima.
Ovdje bi se moglo reći još mnogo toga, ali dopustite mi da završim s ovim: Brak je ukorijenjen u Božjoj zamisli o stvaranju na početku i valjana je institucija za sva njegova ljudska stvorenja (Postanak 2, 18–25). Tamo gdje postoji savez sklopljen između muškarca i žene za vječni život kao muža i žene, imamo brak. Kada par povjeruje, taj će brak postati Bogu na čast, brak koji uzvisuje Krista i koji se temelji na istini.
Ono što govorimo nevjernom paru nije: “Ne ženite se”, nego: „Vjerujte u Gospodina Isusa i bit ćete spašeni.“ (Djela apostolska 16, 31)
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
