Ljudi obično opisuju ključne trenutke u svojim životima kao ”dane kada je Bog njihov svijet okrenuo naglavačke”. Neka iskustva, neki razgovor, neko iskušenje koji su drastično promijenili način na koji osoba doživljava samu sebe, svoj život, svoje odnose i svijet oko sebe. Tijekom moje druge godine fakulteta, Bog je okrenuo nebo naopako za mene.
Odrastao sam u kršćanskom domu, s kršćanskim roditeljima koji su mi iskazivali ljubav i sam sam bio kršćanin dugo vremena prije tog trenutka na fakultetu. Većinu dana sam molio i čitao Bibliju. Bio sam član vjerne crkve koja je naučavala biblijski nauk i bio sam okružen zrelim i odgovornim, kršćanskim prijateljima.
Čak sam obavljao službu među srednjoškolcima, dijelio evanđelje i disciplinirao ih u vjeri. A onda, u jednom trenutku, u rečenici, Bog je odjednom preplavio evanđelje novim značenjem, novim bojama, novim intenzitetom i radošću.
Međutim, kako bi me uvukao dublje u evanđelje, Bog se morao najprije suočiti sa mnom, ali to je bila najslađa vrsta sukoba, najviše zadovoljavajuća vrsta prijekora. Rečenica me je dotakla tamo gdje sam sjedio i nikada me nije pustila.
„Krist nije umro da bi oprostio grešnicima koji nastavljaju cijeniti sve iznad onoga kako vide i uživaju u Bogu. Ljudi koji bi bili sretni na nebu da nema Krista, neće biti ondje. Evanđelje nije način da se ljudi dovedu na nebo; to je način da se ljudi dovedu do Boga.“ (John Piper: Bog je evanđelje, 47)
Pitanje za naš naraštaj
Evanđelje je način kako dovesti ljude do Boga. Evanđelje je put do Boga. Bila je to vrsta rijetke objave od Boga koja je i poražavajuća i uzbudljiva. Poražavajuće, jer shvaćate koliko ste do sada griješili. Uzbudljivo, jer ste naletjeli na nešto što nikada prije niste vidjeli, na ocean kojim nikada niste plovili, na omiljeno jelo koje nikada prije niste probali. Bog nije samo jedini put do nebesa; On je ono što čini nebo vrijednim želje. On je izvrstan obrok. On je divlji i čudesni ocean. On je blago skriveno u polju i biser velike cijene (Matej 13, 44–46). John Piper naglašava nadmoćni dar samog Boga uznemirujućim pitanjem:
„Kritično pitanje za naš naraštaj i za svaki naraštaj, glasi: Kad biste mogli imati nebo, bez bolesti, i sa svim prijateljima koje ste ikada imali na zemlji, i svu hranu koju ste ikada voljeli, sve aktivnosti u kojima ste uživali u slobodno vrijeme, sa svim prirodnim ljepotama koje ste ikada vidjeli, sa svim tjelesnim užicima koje ste ikada okusili, bez ljudskih sukoba ili bilo kakvih prirodnih katastrofa, biste li mogli biti zadovoljni nebom, u kojemu nema Krista?“ (Bog je evanđelje, 15)
Biste li vi mogli biti?
Mogu li ja? To je pitanje koje me je potaknulo na drastično razmišljanje. Mogu li biti zadovoljan na nebesima bez Krista? A ako ne, ako je Krist doista učinio nebo vječnošću vrijednom žudnje, zašto nisam učinio više kako bih Ga upoznao i uživao u Njemu sada na zemlji?
Tko je nebo?
„Evanđelje nije način da se ljudi odvedu na nebo; to je način kako ljude možemo dovesti do Boga”. Ali što Bog kaže? Govori li tako o sebi, evanđelju i nebu?
Apostol Pavao znao je da je Bog najveći dar evanđelja. „Kakav god dobitak imao, računao sam kao gubitak radi Krista. Doista, sve računam kao gubitak zbog ogromne vrijednosti poznavanja Krista Isusa, mojega Gospodina. Zbog njega sam pretrpio gubitak svih stvari i smatram ih smećem kako bih stekao Krista i pronašao se u njemu” (Filipljanima 3, 7–9). Pravo blago, ono koje nadilazi sva druga, je poznavati Ga, steći Ga, posjedovati Ga.
Zašto je Krist umro na križu? Apostol Petar kaže: “I Krist je jednom trpio za grijehe, pravednik za nepravedne da nas privede Bogu.” (1. Petrova 3, 18) Patio je, krvario i umro ne samo zato da bi nam oprostili grijesi i kako bismo bili lišeni kazne pakla, već kako bismo imali Boga. Najgora posljedica grijeha nije vatra, nego odvajanje (2. Solunjanima 1, 9). Pakao će biti mučan i jadan iz mnogo razloga, ali samo zbog toga što je lišen samoga Boga. Prokleti će i dalje iskusiti Božju prisutnost (Otkrivenje 14, 10), ali bit će to u užasnom gnjevu, a ne u milosti i radosti. Oni nikada neće imati Boga.
Otkupljeni, međutim, pjevaju: “Otići ću na oltar Božji, k Bogu, koji je moja radost.” (Psalam 43, 4). „Pokazuješ mi stazu života; u tvojoj prisutnosti postoji punina radosti; tvoja desnica mi je užitak zauvijek.” (Psalam 16, 11) Ne samo radosti i užitci pored Njega ili oko Njega, već prije svega radost u Njemu. On je radost. On je zadovoljstvo. Njegova prisutnost je raj i bilo bi tako čak i da nam se oduzme sve ostalo što smo voljeli i željeli.
U Kristu tu prisutnost djelomično doživljavamo čak i sada. Da, naš preostali grijeh i posljedice grijeha ometaju to iskustvo, ali kad je Bog naša radost, mi okusimo pravu radost sada. Sada uživamo u užicima u svakodnevnom životu, užicima koji će trajati vječno. I zato molimo molitve poput Psalma 42: „Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati?“ (Psalam 42, 2-3). Ne za dobrim i savršenim darovima koje Bog daje, već za daleko boljim darom koji Bog jest.
Nebesa novih nebesa
Dok čekamo i čeznemo za nebesima, mnogi od nas držali su se obećanja poput onog iz Otkrivenja 21, 4: „On će izbrisati svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će biti tugovanja, plača, niti boli više, jer su bivše stvari preminule.“ Nema više suza, nema više smrti, nema više žalovanja, plača ili boli. Teško možemo zamisliti slatkoću ovih odsutnosti, cijeli svijet bez sjena.
Nebesa, međutim, neće biti definirana izostancima; raj će biti definiran prisutnošću koja zadovoljava sve. Kad Bog za nas postane nebo, stih 3 se uzdiže i zamračuje čak i dragocjena obećanja stiha 4:
„I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.“
Što je bolje od svijeta bez grijeha, tuge i smrti? Svijet s Bogom. Da, obrisat će nam suze. Da, On će izliječiti naše rane i naše bolesti. Da, konačno će ukloniti tog užasnog neprijatelja, smrt. Ali ti će blagoslovi, iako beskrajno veliki, biti kao lokve uz ocean, kada budemo imali Njega i budemo Njegovi. Bog sposoban obrisati svaku suzu ispod svakog oka bit će naš Bog. Bog sposoban izliječiti svaki rak dat će nam se; bit će s nama. Bog sposoban isprazniti grobove i uništiti smrt živjet će s nama i za nas zauvijek.
Ne dopustite da vas sve što Bog može učiniti za vas zaslijepi sve ono što on može biti za vas. Ne trošite toliko vremena prskajući se po lokvama zbog čega nikada ne možete vidjeti ocean. Ne pristajte na bilo koju ponudu neba koje u svome središtu nema Boga.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
