Isus se nekoliko puta pojavio u Starom zavjetu u različitim vremenima i situacijama, smatraju biblijski stručnjaci.
Biblija otkriva priču o Bogu punom ljubavi, koji traži svoju djecu od početka vremena. Ovaj Bog nas toliko voli, poslao je svog Sina radi spasenja čovječanstva te kako bi nas pomirio sa sobom.
Isus, naš Spasitelj koji je postao čovjek, nosio naš grijeh i umro umjesto nas, junak je ove otkupiteljske priče i s obzirom na to o Njemu možemo čitati u cijelom Svetom pismu, počevši od Postanka, kada je grijeh prvi put napao Božje „vrlo dobro“ stvaranje. Isus se nije pojavio ni od kuda u prvome stoljeću; o Njemu možemo čitati u Starome zavjetu.
Često se naziva “anđeo Gospodnji” (a ne anđeo). U nastavku ćemo govoriti o 10 susreta za koje znanstvenici vjeruju da su starozavjetni ljudi, poput Abrahama i Gideona, imali s Isusom te objašnjenje što svaka pojava otkriva o našem Spasitelju i Njegovoj ljubavi prema nama.
1. ”Anđeo” koji se ukazao egipatskoj sluškinji Hagari
Podrijetlom iz Egipta, Hagara je prvo živjela kao robinja, a zatim, kad je njezina vlasnica ostala neplodna i trebala joj je zamjena, kao druga Abrahamova žena i na kraju kao majka njegova prvorođenog sina. (Postanak 16) Uspjela je tamo gdje joj njezina vlasnica i uskoro je postala puna prijezira. Ubrzo su stvari eskalirale i Hagara je pobjegla u pustinju.
Hagara je bila trudna, beznadna i sama. Isus ju je ondje susreo, rekao joj neka se vrati u svoj dom i obećao joj je budućnost ispunjenu nadom. Od tada ga je nazivala El Roi, Bog koji vidi, govoreći: “Ti si Bog koji me vidi … Jesam li zaista vidjela Onoga koji me vidi?” (Postanak 16, 14). Drugim riječima: “Evo, sada, u svom beznadnom stanju, jesam li zaista upoznala Boga?”
Odgovor je bio potvrdan. Isus joj se ukazao, usred očaja i ponudio joj nadu. Isto čini i danas s nama. Bog koji je vidio tu bespomoćnu Egipćanku i svu njezinu bol. Isto tako vidi nas i našu bol. On nas susreće u njoj i po Njegovoj milosti obećava da će doći bolji dani, ako ne na zemlji, onda na nebesima.
2. Kao jedan od stranaca koji je posjetio Abrahama
U Postanku 18, 1 čitamo: „Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege.“ Abraham, još uvijek bez djece, imao je 100 godina. Njegova supruga, još uvijek nerotkinja, imala je 99 godina. Obje su bili neplodni. No jednoga su im dana prišla tri stranca, među njima i Isus, i obećali da će godinu dana od tog dana Abraham i Sara konačno dobiti sina. Sari je ova vijest djelovala tako nemogućom da se nasmijala. No godinu dana kasnije ostala je trudna sa “obećanim djetetom”.
Isus je podsjetio Abrahama i Saru da će doista primiti dijete kako je obećano, koji je na kraju ukazao na Njega, našeg Spasitelja, u kojem se svako Božje obećanje ostvaruje.
3. Anđeo koji je zadržao ruku Abrahama prije nego što je on žrtvovao svoga sina
Nakon desetljeća čežnje, Božje se obećanje konačno ispunilo. Rođeno je voljeno dijete Sare i Abrahama, samo da bi im se oduzelo na najgnusniji, nezamisliv način; kao žrtvu za Boga koju treba žrtvovati Abraham. (Postanak 22, 1-19)
Ili se barem tako činilo.
Ali vjerujući da bi Bog mogao uskrisiti svog sina iz mrtvih, Abraham je poslušao Božju zapovijed i sa svojim slugom i sinom krenuo je žrtvovati ono što mu je bilo najbolnije za zamisliti.
Na putu, ne vidjevši potrebnu životinju, njegov je dječak upitao: “Gdje su ovce za žrtvu paljenicu?”
Abraham je odgovorio: “Bog će se pobrinuti za to, sine moj.”
I jest. Nekoliko trenutaka prije nego što je Abraham trebao ubiti Izaka, “anđeo Gospodnji” ga je zaustavio, rekavši: “Sada znam da se doista bojiš Boga. Nisi mi uskratio ni svog sina, svog jedinog sina.”
Zatim je, podignuvši pogled, ugledao ovna uhvaćenog u šikaru, žrtvu koju je prinio umjesto Izaka.
Abraham je tom mjestu dao ime Jahve-Yireh, što znači “Gospodin će osigurati.” (Postanak 22, 14)
Bog je preko ovna osigurao žrtvenu životinju, zbog koje je Izak dobio slobodu. Slično, Bog je preko Sina dao žrtvu kojom smo mi stekli našu slobodu.
4. Čovjek s kojim se Jakov hrvao prije nego što se susreo sa svojim otuđenim bratom
Jakov, otac 12 sinova iz kojih je izišlo 12 izraelskih plemena, prevario je svog brata u vezi prvorodstva i blagoslova te je zatim pobjegao u strahu za svoj život. Dvadeset godina kasnije, vraćajući se sa suprugama i djecom, saznao je da mu brat dolazi s 400 naoružanih ljudi. (Postanak 32, 6) Užasnut, zavapio je Bogu za pomoć, a zatim proveo noć hrvajući se s neimenovanim čovjekom. Odbio je pustiti sve dok ga ovaj čovjek, za kojeg je kasnije zabilježeno da je sam Bog (Postanak 32, 30; Hošea 12, 4), nije blagoslovio.
Jakov je bio očajan i iscrpljen protiv Ezava i njegove vojske. Bog mu je bio jedina nada i pomogao mu je. Sljedećeg dana, kad se Jakov susreo s bratom licem u lice, nije doživio osvetu, nego oprost i blagoslov.
Zbog našeg se grijeha i mi sami suočavamo s opasnošću od sigurne smrti. Isus je naša jedina nada. Milost dolazi kroz predanje, ali prvo ćemo se možda morati boriti sa svojim ponosom i samodostatnošću. U trenutku kad se obratimo Kristu, dobivamo vječni život.
5. Glas koji je progovorio Mojsiju iz gorućeg grma
Mojsije, egipatski princ koji je postao hebrejski pastir, živio je tihim, mirnim životom, kao muž i pastir. No, jednog je dana primijetio grm zahvaćen plamenom, no grm nije izgarao. Prema Izlasku 3, 2, anđeo Gospodnji, kasnije otkriven kao Veliki Ja Jesam i Bog Abrahama, Izaka i Jakova, progovorio je iz tog grma.
Kad se Mojsije približio kako bi istražio čudan prizor, Isus ga je zazvao imenom i otkrio temeljne istine o sebi. “Ja sam Onaj koji jest”, rekao je. (Izlazak 3, 14). Drugim riječima: „Prisutan sam i vječan.” Vječan i Onaj iz kojeg je sve stvoreno. Kada je Bog naložio Mojsiju neka oslobodi njegov narod, osjećao se preplavljenim zadatkom kojeg je trebao obaviti, ali Isus ga je u tri jednostavne riječi uvjerio da njegov uspjeh ne ovisi o njegovoj snazi ili govorničkom umijeću. Veliki Ja Jesam ga slao, išao bi s njim i stajao bi pokraj njega. S takvom moći Mojsije nije mogao podbaciti.
Ako pripadamo Isusu, imamo isto jamstvo Božje prisutnosti. On jest i uvijek će biti Veliki Ja Jesam, svemoguć, vječan i vjeran.
6. U oblaku koji je vodio Izraelce kroz pustinju
Preko Mojsija, Bog je oslobodio svoj narod iz stoljetnog ropstva i poveo ga je, sa vatrenim stupom noću i oblakom danju, prema Obećanoj zemlji. (Izlazak 13, 21) Ovo otkupljivanje i nasljedstvo imalo je dvostruko značenje. Da, Bog ih je spasio iz tjelesnog ropstva. Ali ono što je naumio s njima, a i s nama, znatno su dalekosežnije. U Izlasku možemo vidjeti tračak Božjeg otkupiteljskog plana, kojeg Bog planira obaviti po Isusu, Onome koji je umro kako bismo bili slobodni od grijeha.
Ta je veza razjašnjena u 1. Korinćanima 10. Stihovi jedan do četiri upućuju na onu drevnu priču, gdje je Bog spasio svoj narod, a zatim ih vodio, oblakom danju i ognjenim stupom noću, prema Obećanoj zemlji. Ovaj odlomak otkriva naš nepokolebljivi temelj u Kristu. “Svi oni”, rekao je, “jeli su istu duhovnu hranu” i “pili su iz duhovne stijene koja je putovala s njima, a ta je stijena bio Krist”.
Isus im je osigurao svaku potrebu, dok su prolazili pustinjom, i pritom ih naučio kako da se u potpunosti oslone na Njega. Isto želi i s nama. Naši poslovi ili zdravlje mogu propasti, ali Isus nikada neće odustati od nas. Oni koji se uzdaju u Njega pronalaze sigurnu Stijenu, na kojoj će stajati.
7. Gideonu prije nego što Mu je zapovjedio neka porazi Midijance
Nakon što je spasio svoj narod iz ropstva, Bog mu je dao obećanja i upozorenja. Poslušnost dovodi do nagrade i blagoslova, a pobuna do prokletstva. (Ponovljeni zakon 11, 8-32) Nažalost, zbog djelomične poslušnosti koja je dovela do pobune, narod je ostao bez zaštite. Nezaštićeni i bespomoćni, na kraju su postali plijen Midjanaca, koji su ih doveli do ruba gladi. (Suci 6)
Očajni, vapili su Bogu za pomoć, a On je odgovorio tako što je pozvao uplašenog, naizgled beznačajnog čovjeka po imenu Gideon, neka povede naciju u bitku.
U početku Gideon nije imao pojma da razgovara s Kristom. No kad je plamen spontano izbio i progutao njegovu žrtvu, shvatio je da se susreo s Bogom. Užasnuto je uzviknuo: “Ja sam osuđen na propast!” Sigurno je mislio da će umrijeti, ali Bog je odgovorio, kao i nama kad smo obuzeti strahom: “Ne boj se.”
Isusova veličanstvenost isprva je užasnula Gideona, ali mu je kasnije donijela mir; kad se Bog borio u njegovo ime. Isus se bori i u naše ime, i samo On nas može odvesti u konačnu pobjedu.
8. Kao anđeo koji je rekao Samsonovoj majci da će dobiti dijete
Nakon šest ciklusa pobune i ugnjetavanja, nakon čega je uslijedilo božansko oslobođenje, moćna nacija ponovno je opsjedala Božji narod. Ali kao i obično, Bog je imao plan. Jednog dana, Anđeo Gospodnji, kasnije otkriven kao Bog (Suci 13, 22), ukazao se neplodnoj Izraelki. “Uskoro ćeš zatrudnjeti i roditi sina”, rekao je. “On će spasiti Izrael od Filistejaca.”
Uzdrmani, muž i žena zatražili su od Boga dodatne upute o tome kako odgajati ovo posebno dijete. Kao odgovor na njihovu molitvu, Bog se pojavio još dva puta, pri čemu je posljednji rekao Samsonovom ocu neka pripremi dar. Nakon što su poslušali, Isus je otkrio svoju slavu uzašavši na nebo u vatri. Kad su to vidjeli, muž i žena pali su licem na tlo. “Sigurno ćemo umrijeti”, rekao je čovjek, “jer smo vidjeli Boga.”
No Bog nije došao kako bi ih ubio ili osudio. Dapače, došao ih je spasiti. Ni Isus nije došao osuditi nas. Došao nam je dati život. (Ivan 3, 17)
9. Veličanstveno Biće, koje je prorok Izaija vidio kako sjedi na prijestolju nebeskome
Kad je Bog naložio Izaiji neka govori umjesto njega, učinio je to kroz viziju. (Izaija 6, 1-10) U njoj su drevni Izraelci vidjeli Krista kako sjedi na uzvišenom prijestolju, okružen anđelima koji Ga štuju. Sveto pismo nam govori da se hram tresao i bio ispunjen dimom. Stojeći pred svetim Bogom, koji je ovdje imenovan kao Gospodar nebeske vojske, Izaija je postao jako svjestan svog grijeha. Bio je siguran da je osuđen na propast, ali jedan od anđela dotakne mu usne gorućim ugljenom i proglasi ga slobodnim od krivice. Nakon što je bio očišćen od grijeha, Bog ga je poslao neka podijeli istinu s Njegovim narodom: poruku nade, života i spasenja.
U Ivanovom evanđelju, 12, 41 saznajemo da je ovo veličanstveno Biće bio sam Krist koji je govorio o danu kada će postati čovjekom, doći na zemlju i umrijeti za naše grijehe. Isusova se poruka nije promijenila. On i dalje traži sluge, poput vas i mene, koji bi drugima ukazali na Njegovo milosrđe.
10. Vjerojatno čovjek koji je stajao u vatri zajedno sa Šadrakom, Mešakom i Abed Negom
Komentatori nisu sigurni, ali neki vjeruju da se Isus pojavio u gorućoj peći i ondje stajao pored trojice osuđenih na smrt (Daniel 6). Možda vam je poznata ova priča. Oko 600. godine prije Krista, Babilon je osvojio Judu i uzeo za taoce skupinu Židova. Šadrak, Mešak i Abed Nego bili su među njima i brzo su se uzdigli do pozicije autoriteta, u poganskoj naciji, ostajući odani Bogu.
Njihova vjernost izazvala je probleme, posebice nakon to je kralj podigao zlatni kip i zatražio od svih neka mu se poklone. Kada su Šadrak i njegovi prijatelji to odbili, kralj Nabukodonozor ih je dao baciti u vatrenu peć, siguran da će ih plamen ubiti. Međutim, kad je podigao pogled, ugledao je četvrtog čovjeka koji je izgledao “poput Boga”, (Daniel 3, 25) kako stoji među njima.
Nedugo nakon toga, kralj je pozvao svoje ljude i vidio da su trojica izašli iz peći neozlijeđeni.
Komentatori misle da je četvrti čovjek koji je ušao u vatru bio nitko drugi nego Isus. On stoji uz nas u našim najžešćim poteškoćama, kao naša snaga, kao naš Zaštitnik i kao netko u koga se možemo pouzdati.
Autorica: Jennifer Slattery; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
