Isus smiruje oluje u našim životima ako Ga zamolimo da to učini. Na isti način na kojima je učenicima pomogao, može pomoći i vama!
Ponekad samo oluja može privući našu pažnju. Možda se ovdje ne radi o doslovnoj oluji, nego o životnim nedaćama. Ostali smo bez posla. Ostali smo bez nekoga koga smo duboko voljeli. Možda smo ostali bez nade. U takvim situacijama vapimo Isusu za pomoć. Pogodile su nas nevolje i potreban nam je On.
Izgleda kao da u takvim razdobljima života prepoznajemo i priznajemo našu očajničku potrebu za Spasiteljem. Potreban nam je netko tko će ponovno ispraviti stvari. Netko tko će nas uzeti i izvući van iz brzih voda, koje nas žele odvući u mutne dubine. Nekoga tko će nas spasiti.
Često puta Isus dolazi u naš spas na isti način kao što je spasio učenike, koji su bili u čamcu, kojeg su ljuljali valovi na jezeru za vrijeme oluje.
„Uvečer istoga dana kaže im: “Prijeđimo prijeko! Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A on na krmi spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne mariš što ginemo? On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere? Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?“ (Marko 4, 35-41)
Što možemo naučiti iz biblijske priče u kojoj je Isus umirio oluju?
Ako pročitamo cijelu priču u Markovom evanđelju, od početka do četvrtog poglavlja, primijetit ćemo da Isus puno podučava. Pokraj njega kod jezera stoji mnoštvo, koje sluša, nakon čega Isus ulazi u lađicu kako bi podučavao mnoštvo iz nje. Nakon toga, te večeri, Isus i učenici odlaze na drugu stranu jezera i ondje nastaje oluja. Isus spava i nije upoznat s vremenskim neprilikama. Odmara se, no također Isus iskušava. Ovo znamo iz odgovora kojeg kasnije daje svojim učenicima zbog njihovog straha i nedostatka vjere.
U idućem poglavlju čitamo o nekim prekrasnim čudesima, koja su se dogodila nakon oluje. Nakon što su došli do druge strane jezera, Isus je istjerao legiju demona iz čovjeka. Nakon toga su ponovno prošli jezero, kada Isus iscijelio ženu, koja je dotaknula rub Njegovog ogrtača i uskrsnuo mrtvu djevojčicu. Učenici su svjedočili tim čudesima.
Duhovno se i nama često puta događa ono što se dogodilo učenicima u tim poglavljima.
U našim životima prolazimo kroz razdoblja Isusovog podučavanja, nakon čega dolaze ispiti, zajedno s olujama. Nakon ispita nalazimo se na drugoj strani, gdje svjedočimo kako Isus čini nešto čudesno ili nevjerojatno u našim vlastitim životima.
Tijek je ovakav: podučavanje, ispiti, nakon toga pobjeda.
Razlozi zbog kojih možemo vjerovati Isusu kada oluje dođu
Ako ćemo biti iskreni, može biti vrlo zastrašujuće suočiti se s olujom u životu i ne znati kako djelovati. Tada možemo posumnjati u Božju ljubav prema nama. Možemo se pitati zašto nam je dopustio prolazak kroz ovako teška razdoblja. Naša vjera može se pokolebati.
No ako smo kršćani dugo vremena, znamo da se Isus pokazao dostojnim povjerenja kroz mnoge životne oluje. Oluje nas osnažuju i izgrađuju dublju razinu povjerenja u Isusa. Isus nas neće iznevjeriti, čak niti ako ne zaustavi vjetar i valove, kao što je učinio za svoje učenike na jezeru. Ponekad moramo izdržati oluje, s Isusom koji stoji pokraj nas. On je s nama cijelo vrijeme. Za sve što On dopušta Isus u tome vidi svrhu i trebamo Mu vjerovati da će biti s nama u nevoljama.
„Sam Jahve ide pred tobom; on će s tobom biti; neće te zapustiti niti će te ostaviti. Ne boj se i ne dršći!“ (Ponovljeni zakon 31, 8)
4 načina kako Isus umiruje oluje u našim životima
1. Za vrijeme oluja Isus je s nama
Neprocjenjivo je imati prijatelja koji će s nama proći kroz mračna razdoblja. U našim najgorim trenucima nismo sami. On je s nama. Nikada nas ne ostavlja niti ne zaboravlja, čak i kada izgleda kao da su nas svi drugi iznevjerili.
„Ne boj se jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.“ (Izaija 41, 10)
2. Isus je svjetlost u tamnoj oluji.
Ponekad, za vrijeme oluje možemo vidjeti točku na nebu, kroz koju možemo vidjeti svjetlost. Kratko vrijeme kada se oluja smiri, vrijeme kada skupljamo snagu kako bismo prošli kroz ono što je preostalo od oluje. Možemo pronaći mir, koji će nam pomoći da prođemo dalje, čitajući Božju Riječ. Isus je Riječ i čini čuda našim dušama kada su pod napadima snažnog vjetra i kiše. Isusova Riječ pomaže bez obzira na to čitamo li evanđelja ili ako tražimo utjehu u Psalmima. Naše duše su osnažene kroz Božju Riječ.
„Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.“ (Psalam 119, 105)
3. Isus umiruje oluje u našim životima kroz molitvu
Naš nam instinkt govori da trebamo svima ispričati kada prolazimo kroz životne poteškoće. To nam pomaže u olakšavanju tereta.
Isus je naš najbolji Prijatelj. Sluša nas čak i onda kada možemo samo uzdisati u duhu, jer nemamo prave riječi kojima bismo mogli izraziti tugu. Isus već zna sve kroz što prolazimo. No najbolji način kako možemo umiriti naš duh jest ako se ponizimo i potražimo Ga.
„Neka mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje, podizanje mojih ruku neka bude kao prinos večernji!“ (Psalam 141, 2)
4. Isus umiruje oluje u našim životima kroz druge kršćane
Kad smo dio crkvene obitelji i dođe oluja života, imamo molitvene ratnike, koji posreduju kod Boga u naše ime. Zabrinuti su zbog onoga kroz što prolazimo i mole se za našu dobrobit. Bog govori kroz druge kršćane, ponekad, kad nam je to najpotrebnije. Mudro je potražiti savjet od drugog starijeg kršćanina koji je prošao slično, učinio slično. Njihovi savjeti su provjereni i istiniti. Oni nam mogu donijeti utjehu i smiriti naše duše. Bog zna kada nam dolazi životna oluja. Ništa Ga ne iznenađuje. On kontrolira i može zaustaviti oluju, ako tako odluči. Ali najčešće On je dopušta. Prolaskom kroz oluju možemo duhovno ojačati. To može biti bolno, ali rijetko rastemo bez imalo boli.
Postajemo suosjećajni prema onome što drugi prolaze nakon što smo i sami prošli te iste valove problema. Razumijemo stvari koje nikada prije nismo razumjeli i shvaćamo da bi to mogao biti bilo tko od nas u situaciji. Istina je da nam životne oluje najčešće omekšavaju srca, čine nas poniznima i čine nas sličnijima Isusu.
„To sam vam govorio dok sam boravio s vama. Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh. Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši.“ (Ivan 14, 25-27)
Autorica: Melinda Eye Cooper; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com
