Istinsko kršćanstvo znači borba i svaki vjernik je vojnik. Ondje gdje postoji milosrđe postojat će i sukob.
„Božje dijete obilježavaju dva prekrasna obilježja…“ Tako piše J. C. Ryle u svojoj klasičnoj knjizi ”Svetost”. Kako biste završili rečenicu?
Vjeru i pokajanje? Nadu i ljubav? Hvalu i zahvalnost? Poniznost i radost? Osobno nisam siguran kako bih završio rečenicu prije čitanja ove knjige, no znam da je ne bih završio onako kako je on dovršava:
„Božje dijete obilježavaju dva prekrasna obilježja. Ono može biti znano po unutarnjim, duhovnim borbama, kao i unutarnjem miru.“
Borba i mir. Ratovanje i odmor. Sukob vojski i mir nakon prekida vatre. Kršćani mogu imati više obilježja od ova dva, no nikako ne manje. Kršćanin je dijete Očevog doma i on je vojnik u ratu Spasitelja.
Ta mi je rečenica pomogla u teškim vremenima.
Uskakanje u rat
Kada sam ušao u kršćanski život, nisam znao da ulazim u rat. Isprva sam se osjećao kao čovjek koji padobranom leti iznad slava spasenja; konačno probuđen u Kristu, konačno siguran od grijeha, konačno na putu prema raju. No nedugo nakon toga spustio sam se na teritorij kojeg nisam prepoznao, u borbu za koju nisam bio spreman.
Borba se, naravno, nije vodila unutar mene. Nikada nisam osjećao takvu podjelu unutar samoga sebe: moja duša, koja je nekoliko mjeseci djelovala kao teritorij mira, postala je bojno polje; s iskopanim rovovima i određenim bojišnicama. Shvatio sam da sam pod napadima sumnji s kojima se ranije nisam suočio: kako možeš znati da je Biblija istinita? Kako znaš je li Bog uopće stvaran? Što sam više grijeha ubijao, to je izgledalo kao da sam sve više otkrivao skrivene džepove grijeha: suptilne, zakamuflirane grijehe, koji su se provlačili kroz bespuća utamničenog tijela: fantazije koje mi gode, oštre osude drugih, nedolične i ponekad opake misli, prevrtljivi osjećaji prema Bogu. I dalje sam osjećao određeni dio mira u Isusu, no osjetio sam da je sada taj mir pod opsadom.
„Sigurno nešto nije u redu“, pomislio sam. „Kršćanin se zasigurno ne bi suočio s tamom koja je ovako mračna, s podjelama koje su ovako duboke. Ako se ja s time suočavam, to zasigurno znači da nisam kršćanin.“ Iz tog razloga, Boga više nisam nazivao Ocem, jer sam se bojao da mu ja, osoba s ovakvim borbama, više ne pripadam.
Kršćanstvo u borbi
No tada je došao Ryle. U poglavlju, koje je jednostavno i praktično imenovano sa ”Borba”, dokazao mi je, s jasnom neosjetljivošću, da ”istinsko kršćanstvo znači borba” i da je svaki svetac vojnik. „Ondje gdje postoji milosrđe postojat će i sukob“, glasile su činjenice koje je napisao. „Ne postoji svetost bez vođenja rata. Spašene duše uvijek će voditi borbe.“
Slijedio je slijed biblijskih tekstova; tekstova koje sam poznavao do neke razine, no koje nisam poznavao na jednoj drugoj razini.
„Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojega si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima!“ (1. Timoteju 6, 12)
„Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete.“ (Rimljanima 8, 13, također i Kološanima 3, 5)
„Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim.“ (Efežanima 6, 12)
„Ljubljeni! Zaklinjem vas da se kao pridošlice i putnici klonite putenih požuda koje vojuju protiv duše;“ (1. Petrova 2, 11)
„Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.“ (Matej 26, 41)
„Preuzmi svoj dio patnje kao dobri vojnik Krista Isusa.“ (2. Timoteju 2, 3)
„Taj ti zadatak predajem, sine Timoteju, u skladu s proroštvima nekoć nad tobom izrečenima: na njih oslonjen, bij boj plemeniti.“ (1. Timoteju 1, 18)
Isto evanđelje koje donosi mir s Gospodinom, govori o ratu s grijehom. Jer reći ”Isus je Gospodar” istoznačno je sa ”Grijeh nije”. Slijediti Isusa znači hodati u jasnoj pobuni protiv đavla. Stoga, isti Duh koji nas omota u nebesku utjehu također nas odijeva u Božji oklop. Ryleovo poglavlje ispunilo me neobičnom utjehom. Mjesecima sam se osjećao poput civila koji je nekako ušetao na bojišnicu. No sada se osjećam poput opremljenog i poslanog vojnika. Moj je rat bio normalan rat i više od toga, dobar rat.
Normalan rat
Ako „tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete“, (Galaćanima 5, 17) što bi onda moglo biti normalnije za kršćanina, nego da se osjeti podijeljeno, rastrgano, razdijeljeno unutar samoga sebe ili kao što Ryle kaže, da se osjećamo kao da ”u nama postoje dvije vrste pravila, koja se nadmeću i žele prevladati”? (72) Sve dok u sebi imamo Duha i dok smo u tijelu, rat će biti normalan.
Ne bismo trebali biti iznenađeni unutar samih sebe otkrijemo smrtonosno snažan pritisak da ne molimo u trenucima kada trebamo moliti ili ako otkrijemo veliku potrebu za zadovoljavanjem nekih čežnji, hranom, pićem, seksom, zabavom, za što znamo da bismo trebali odbiti. Ne trebamo biti iznenađeni kada otkrijemo veliku nevoljkost kada nas Duh potakne na dijeljenje evanđelja s članovima obitelji ili kada se u nama pojavi žarka želja za oslanjanjem na vlastito razumijevanje, umjesto na ono što nam otkriva Božja Riječ.
Takvi nas trenuci ne bi trebali iznenađivati, kao što nas ne bi trebala iznenaditi neprijateljska vatra. Umjesto toga, trebali bismo se ohrabriti. Ryle piše: „Definitivno nismo Sotonini prijatelji. Poput kraljeva ovoga svijeta, on ne vodi ratove protiv svojih podanika.“ Prisutnost unutrašnje podjele i protivljenja ne znači da smo izgubili; to znači da je rat započeo.
Dobar rat
Kršćanski rat nije kao konvencionalni ratovi. To je najvažniji i najbolji rat kojeg je svijet poznavao. Ryle nastavlja: „Odredimo stoga u našim vlastitim umovima da je kršćanski rat dobar rat: zaista dobar, vrlo dobar, empatično dobar.“ Da, rat je žestok. Bitke nas ponekad iscrpe do krajnjih granica. Kada smo na rubu snaga, možemo biti kušani na očajavanje. No bez obzira na to, o kako je dobra kršćanska borba.
Dobra, jer nam Gospodin govori da će uništiti naše neprijatelje. (Mihej 7, 19) Dobra, jer je Gospodin obećao da će nas osnažiti onda kada je borba najžešća. (Izaija 41, 10) Dobra, jer svi oni koji padnu mogu dobiti oprost. (1. Ivanova 1, 9) Dobra, jer ubijamo grijehe i đavle, ne ljude. (Rimljanima 8, 13) Dobra, jer ovaj rat ne uništava, nego obnavlja našu ljudskost. (Kološanima 3, 5; 9-10)
Najviše od svega, dobra je jer se borimo za Krista, s Kristom i pod Njegovim zapovjedništvom. On je naš veliki general i naš suborac, koji je nas pridobio za sebe tako što je umro i uskrsnuo za nas Onaj koji je obećao da nas nikada neće napustiti. (Matej 28, 20) Ryle postavlja pitanje: „Zašto bi bilo tko živio životom kršćanskog vojnika?“ „Neka prebiva u Kristu, neka Mu postane bliži i neka se svakog dana svoga života sve više približava Kristu.“
Danas se borimo i stupamo pod zastavom ”Krist je snažniji”. Nismo iznenađeni i uplašeni žestinom borbi. Gledamo prema danu kada će ”dvije velike oznake” kršćanina postati jedna, a kada će rat ustupiti mjesto Isusovom beskrajnom miru.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
