Ako razmotrimo Isusov život, sve što je govorio o sebi, čudesa koja je činio, uz najveće čudo, uskrsnuće koje se još trebalo zbiti, prisiljeni smo donijeti neki zaključak o njegovoj jedinstvenoj povijesnoj ličnosti.
Zar je bio lud kad je tvrdio da je jedini put do Boga? Zar ga u njegovom interesu nisu mogli ušutkati?
To bismo nesumnjivo danas uradili. Mnogi, koji su odbacili tvrdnu da je Isus bio Bog, ipak se slažu da je njegovo učenje bilo vrlo smisleno. Njegove pouke o Bogu, ljubavi, vjeri, oproštenju, dobu i zlu daleko su naprednije od sličnih učenja u svjetskim religijama. Ono što je rekao odzvanja istinom i u našem osobnom iskustvu.
Zar je bio zao? Zar je bio varalica koji je htio iskoristiti ljude kako bi nad njima zadobio moć? Njegov način života to ne pokazuje. Živio je kao seljak do kraja svog života. Imovina mu je bila vrlo skromna. Odbio je bilo kakvu političku ulogu. Pozivao je ljude na ljubav, na davanje i službu jer je on tako živio. Znao je što time stavlja na kocku, a ipak je radio ono što je znao do mora. Po ljudskom je shvaćanju sve mogao izgubiti a ništa steći. A što se tiče njegova karaktera, čak su i njegovi neprijatelji morali izmisliti optužbe da bi ga uništili.
Preostaje nam samo jedno rješenje. Bio je za što se izdavao. Ni manje ni više nego Božji Sin, Bog s nama, koji je boravio u svijetu kratko vrijeme, imao sva ljudska ograničenja i neprijatelje. Donosio nam mir i iscjeljivao bolesne te ljude pozivao da žive za Boga. Ljudi njegova doba morali su donijeti odluku kad su se s njime suočili. A tako je i danas.
Ili je bio za što se izdavao ili ga trebamo opisati kao luđaka, varalicu ili tragičnog mučenika koji je umro bez valjanog razloga. Ne možemo ostati neutralni.
Autor: John Balchin; prema poglavlju iz knjige ”Što kršćani vjeruju” (Duhovna stvarnost)
