Zašto ne želite plesati onako kako svijet svira? Ovaj svijet želi da budemo poslušni njegovoj melodiji koja je često puta nasuprot Božjoj.
Kad je Isus analizirao svoja vremena, nije se dodvoravao svome naraštaju. Možemo parafrazirati ono što je rekao: „Vaš naraštaj je poput skupine razmažene djece, koja očekuje da druga djeca i njihov Bog, učine kako oni žele.“
Uistinu je rekao ovo: „A komu da prispodobim ovaj naraštaj? Nalik je djeci što sjede na trgovima pa jedni drugima dovikuju: ”Zasvirasmo vam i niste zaplesali, zavapili smo i vi niste zaplakali.”“ (Matej 11, 16-17)
Taj je naraštaj svirao veselu tužnu glazbu te je očekivao da će Mesija i Ivan Krstitelj na odgovarajući način reagirati. Ako su djeca svirala flautu, Ivan mora stegnuti kožni remen i zaplesati. Ako su odsvirali tužnu pjesmu, Sin Božji mora oplakivati. Očekivali su poslušnost prema njihovoj melodiji. Štoviše, Isus prikazuje ljude svoga doba kao djecu koja mijenjaju pravila kako njima odgovara.
Kad Ivan nije došao jesti i piti, rekli su da ima demona (Matej 11, 18). Kad je Isus ipak došao jesti i piti, nazvali su ga proždrljivcem i pijancem. (Matej 11, 19) Pili ili ne pili, jeli ili ne jeli, ta se djeca ne mire ni sa čime što ne zadovoljava njihove sebične prohtjeve.
Je li naš naraštaj danas drugačiji?
Krenite na ples
Danas djeca još uvijek puštaju njihovu glazbu i očekuju da će Kristov narod na odgovarajući način reagirati. “Tijek ovoga svijeta” (Efežanima 2, 2) i dalje se protivi Kristu i Njegovu evanđelju, kao što je bilo otkad su Adam i Eva prvi put svirali pjesmu zmije u Edenu. Ovaj naraštaj promiče vlastite ideale i često nije zadovoljan sve dok kršćani ne zavole ono što ovaj naraštaj voli i dok ne zamrze ono što ovaj naraštaj mrzi.
U društvu se čuje pjesma o ”spolnosti”:
„Dječaci mogu biti djevojčice, djevojčice mogu biti dječaci, mi smo stvaratelji, naša tijela su naše igračke.“
Flauta svira o homoseksualnosti:
„Hrabro je biti drugačiji, u redu je takav biti. Muško i muško, žensko i žensko, to se također naziva ”brakom”.
Tužaljka pjeva na pogrebu muškosti:
„Iako smo vječno zahvalni, više se ne trebamo pretvarati, da je Evi i dalje potreban Adam i da su ovome svijetu potrebni muškarci.“
U isto vrijeme, zvučno se čuje plač samoproglašenog izigravanja žrtve:
„Rasizam, seksizam i skrivena agresija. Lijevo ili desno, sve što vidim je tlačenje!“
Naravno, jedva čujno svira uspavanka o pobačaju:
„To nije dijete, nemojte osjećati sram. Jer nema glasa, ni imena, niti smijeha.“
Zašto tako ozbiljni?
Poanta nije u tome da je ovaj svijet neoštećen grijehom, uključujući stvarni rasizam, seksizam, nepravdu i drugo. Umjesto toga, radi se o tome da ovaj naraštaj, u potpunoj pobuni Kraljevstvu Isusa Krista, arogantno nastoji nametnuti svoj stav o dobru i zlu Kristovom narodu. Svijet želi, kao što je to učinio s Krstiteljem i Mesijom, našu vjernost.
Djeca ovog naraštaja neće se složiti s neslaganjem: morate plesati; morate oplakivati. Provjeravaju lice na suzama, provjeravaju stopala radi ritma. Plačete li tijekom njihove vesele pjesme, imate demona. Ako vam noge plešu uz drugu melodiju, pijanac ste, grješnik i proždrljivac. Ako kažete ”ne”, nove će vas vlasti ”otkazati” i etiketirati kao onoga koji mrzi. Ako ne pristanete plesati i svirati kako svijet odredi, snosit ćete posljedice.
Ne od ovoga svijeta
Neki od nas predugo plešu i plaču sa svijetom, čini mi se, zbog pogrešne pretpostavke. Kad nas kleveću i ne vole zbog toga što slijedimo Krista, nježna bi savjest mogla pretpostaviti da smo mi za to krivi. Nismo bili dovoljno privlačni kada smo dijelili evanđelje. Mora da smo nekako krivi. Što smo mogli učiniti drugačije?
Smatramo li da će bijesno dijete mahati rukom, izgovarati ružne riječi ne nužno zbog loše odluke koju smo donijeli, već zbog milostive odluke, koja je donesena o nama? “Da ste od svijeta”, kaže nam naš Gospodin, “svijet bi vas volio kao svoje; no zato što niste od svijeta, zato što sam vas ja izabrao od svijeta, svijet vas mrzi.” (Ivan 15, 19)
Naša privlačnost, naša kulturna važnost i pokušaj odricanja od svega do točke uvrede ne može zamijeniti ples. Svijet će nas i dalje mrziti ili bi nas trebao mrziti (Ivan 15, 20), jer mi nismo odlučujući razlog njihove mržnje; Isus je. Njegov odabir nas iz svijeta, a ne naša nesposobnost odbacivanja ovoga svijeta, temelj je onoga zbog čega kršćane mrze u ovome životu.
Hoćete li plesati?
Neće nas u osnovi voljeti zbog izbora kojeg je Isus napravio, nego zbog samog Isusa. Kad opazimo da je svijet protiv nas, trebamo se sjetiti Isusovih riječi: “Ako svijet mrzi vas, znajte da je mene mrzio prije nego vas.” (Ivan 15, 18)
Djeca vas ne vole, jer djeca ne vole Krista. Mrze to što Kralj, koji je uskrsnuo iz mrtvih, još uvijek neće plesati niti plakati po melodijama svijeta. Dok nastavljamo rasti u našoj sposobnosti konfrontiranja nevjernika u vjeri, Isus bi htio da shvatimo da su njihova mrgođenja, mrštenja i klevete udarci u Krista, kojeg više ne mogu razapeti. Odlučite se sada. Doći će trenutak, ako već nije, kada ćemo morati odlučiti komu se nećemo svidjeti: Kristu ili ovom naraštaju. Možda ste već počeli kimati glavom, ljuljati se i njihati u ritmu.
Umjesto toga poslušajte Kristov glas. Slušajte Njegovu evanđeosku pjesmu koja vas poziva u vaš dom, kroz pustinju ovog svijeta. Oduprite se uklapanju s ovim svijetom: “Svijet prolazi zajedno sa svojim željama, ali tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek.” (1. Ivanova 2, 17) Tko zna bi li jedno od ove djece moglo vidjeti to prodorno svjetlo u vama, koje su pokušavali ugasiti i bi li se moglo, kroz pokajanje, obratiti Kristu.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
