Život svakog tijela je u krvi jer nijedno živo biće ne bi bez nje moglo postojati. Koje je značenje krvi prema Bibliji?
Levitski zakonik 17,14 uključuje važnost krvi za život te piše: „Jer život svakoga živog bića jest njegova krv. Zato sam i rekao Izraelcima: ne smijete jesti krvi ni od kakva živog bića, jer život svakoga živog bića jest njegova krv. Tko god je bude jeo, neka se odstrani.“
Gospodin je Izraelcima zabranio da konzumiranju krv (Levitski zakonik 17,12; Ponovljeni zakon 12,23). Ta zabrana je ujedno izdana od strane Jeruzalemskog Vijeća kao ona koju bi poganski vjernici trebali poštivati (Djela 15,29).
Krv je važna za život
Izjava da je život životinje u njezinoj krvi značila je da je krv potrebna da životinja ostane živa. Iako životinje mogu umrijeti dok im je sva krv i dalje u tijelu, ako se sva krv isuši, životinja ne može preživjeti.
Isto je i za ljude, budući da je krv ključan dio onoga što pokreće organe i tijela. Tada nije čudno zašto je velik gubitak krvi koji se dogodi zbog određenih bolesti i ozljeda jako opasan po život ljudi i životinja. Krv nije ono što nam daje život, ali je važan dio toga.
U Levitskom zakoniku 17 Bog naglašava potrebu Izraelaca da žrtvuju životinje kod šatora u kojem se nalaze unutar kampa kako bi praksa žrtvovanja životinja demonima izvan kampa prestala (Levitski zakonik 17,1-7). Krv žrtve korištena je za otkupljenje te je ukazivala na krv koju će Krist proliti za grijehe svijeta (Levitski zakonik 17,11; Rimljanima 3,25; Hebrejima 10,1-18).
Suzdržavanje od konzumiranja krvi
Ne samo da je čin konzumiranja krvi povezan s poganskim ritualima nego je to bio izraz nepoštivanja svetosti života. Poštivanje života kojeg je Bog dao čovječanstvu intrinzično je povezana sa suzdržavanjem od konzumiranja krvi.
Kada je Bog dao životinje ljudima za hranu, On je rekao: „Sve što se kreće i živi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao što vam dadoh zeleno bilje. Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv. A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun: tražit ću ga od svake životinje; i od čovjeka za njegova druga tražit ću obračun za ljudski život. Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti! Jer na sliku Božju stvoren je čovjek!“ (Postanak 9,3-6). Bilo koja osoba ili životinja koja bi ubila čovjeka trebala je biti ubijena.
Jedenje životinjske krvi predstavlja rizik za zdravlje
Budući da su ljudi stvoreni na sliku Božju, nepravedno oduzimanje ljudskog života je potpuno suprotno savjesti. Iako životinje nisu stvorene na Božju sliku i može ih se konzumirati, jedenje životinjske krvi ide suprotno principu svetosti života kao i žrtvenoj prirodi krvi. Treba naglasiti da jedenje životinjske krvi može predstavljati rizik za zdravlje.
Krv je ključan element za život, fizički i duhovno. Kao što osoba ne može živjeti bez krvi, tako i grijesi osobe ne mogu biti oprošteni bez prolijevanja krvi (Hebrejima 9,22). Rimljanima 6,23 nam govori da „plaća je grijeha smrt.“ U Mojsijevom zakonu Bog je predvidio cijenu koju će On platiti za grijeh. Smrt životinje korištena je kao zamjena za otkupljenje grijeha. Žrtve su se prinosile tijekom godine.
Godišnje, na Dan Pomirenja, krv junca bi bila posuta preko istočne strane Pomirilišta (Levitski zakonik 16,14), a krv jarca bila bi posuta ispred te Pomirilišta (Levitski zakonik 16,15). Razlog tome bio je slijedeći: „Tako će obaviti obred pomirenja nad svetištem zbog nečistoća Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha“ (Ponovljeni zakonik 16,16). Krv junca i jarca bi također trebala biti stavljena u rogove oko žrtvenika i prosuta na njega pa će se „obaviti obred pomirenja nad svetištem zbog nečistoća Izraelaca, zbog njihovih prijestupa i svih njihovih grijeha“ (Levitski zakonik 16,18-19). Kada su svećenici prvi put posvećivani na službu, i njih se prskalo krvlju (Izlazak 29,21).
Hebrejima 10 objašnjava privremenu prirodu tog sustava žrtvovanja. „Budući da Zakon ima tek sjenu budućih dobara, a ne sam lik zbiljnosti, on uistinu žrtvama koje se – iz godine u godinu iste – neprestano prinose ne može nikada usavršiti one što pristupaju… Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijehâ “ (Hebrejima 10,1,4). Žrtve su najavljivale Isusa: „U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek“ (Hebrejima 10,10).
Isusova životna krv
Noć prije Svoje smrti na križu „uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: »Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!« I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha“ (Matej 26,26-28). Njegova smrt na križu – Njegovo „prolijevanje krvi“ – služilo je kao otkupljenje za naše grijehe. Njegovo uskrsnuće potvrdilo je Njegovu žrtvu i stvarnost novog života u Njemu. Isusova krv nas je otkupila od duhovne smrti i povela nas je u duhovni život Božjom milošću kroz vjeru (Efežanima 2,1-10; 1 Ivanova 2,2).
Nije moguće imati pravi život u Kristu bez prolijevanja Njegove životne krvi i Njegovog povratka u život. Jedino oni koji su sudionici Njegove smrti kroz vjeru će imati vječni život (Ivan 3,16-18). Simbolično govoreći, Isus je rekao Svojim sljedbenicima: „»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«“ (Ivan 6,53-58).
Iako fizička krv održava život, Isusova životna krv je jedina krv koja daje vječni život, kroz Njegovo raspeće i uskrsnuće.
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ida U.
