Kako nadvladati seksualno iskušenje? Za uspješno prevladavanje seksualnog iskušenja potrebno je oko koje gleda vrhunsku, božansku, uzvišenu ljepotu.
Kao pastor i pisac, godinama sam davao brojne radijske intervjue, no jedan me posebno zatekao. Napisao sam knjigu o ljepoti Božjoj u stvaranju, u Kristu, u bogoslužju, u svemu. Nakon što je izašla, dao sam nekoliko intervjua o knjizi. Jedan je uživo emitiran na radijskoj postaji u Los Angelesu. Bio sam spreman. Ovo sam već radio. Imao sam svoje bilješke ispred sebe. Radijski voditelj predstavio me i rekao: „Ovaj pastor u Indiani pomoći će nam svima da se nosimo sa seksualnim iskušenjem! Prijatelju, što nam imaš reći?“
Promucao sam. Što? Bio sam spreman govoriti o ljepoti Boga, a ne o seksualnom iskušenju. Promrmljao sam neke odgovore prema sjećanju iz nedavne propovijedi o iskušenju i bilo mi je drago kad je razgovor završio. Međutim, koliko god bio zatečen u ovom trenutku, isključuju li se međusobno ove dvije teme? Je li ljepota Božja, koja je svuda oko nas u svakom trenutku, doista za odvojen razgovor od spolne čistoće? Ili je Božja ljepota zapravo zanemareno oružje u našoj borbi protiv iskušenja? Tako jest i oružje je često slabo vidljivo na vidljivom mjestu.
Što je Božja ljepota?
Toliko smo naviknuli povezivati ljepotu s fizičkim svijetom da se definiranje Božje ljepote može učiniti nemogućim. Božja ljepota zbir je svih Njegovih savršenstava. Ona okuplja ravnotežu, simetriju i beskonačnost Trojedinog božanstva. Kako je svaka Njegova osobina savršena, kad se zajedno sagleda kao božanska cjelina, On je blistav u svoj svojoj ljepoti; kao što je cvijet lijep, ali buket je ljepši jer svaki cvijet doprinosi ukupnoj ljupkosti. Božji lik je nenadmašno prekrasan i punina je božanskog savršenstva. Božja ljepota je teološki opis ove estetske stvarnosti. Sažima Boga kao najvrjedniju i najpoželjniju privlačnost od svih. On jedini u konačnici zadovoljava čežnje našeg srca, tijela i duše. Težina Njegove slave i savršenstvo Njegova bića šarmiraju i očaravaju ljude, koji su bili prisiljeni željeti Ga s takvom potpunošću da to Biblija naziva štovanjem.
Požuda za ružnim
Poslanica Rimljanima 1. poglavlje objašnjava da su ljudi stvoreni radi štovanja Boga, u Njegovoj ljepoti. Nažalost, grijeh je iskrivio naša srca i izopačio naše štovanje. U iskušenju smo tražiti božansko zadovoljstvo u ne-božanskim stvarnostima; čak i u stvarnostima koje je Bog osmislio kako bi nas podsjetile na Njega. Ljepota i estetski užici stvaranja imaju za cilj odvesti nas uzvodno do izvora, s čašću i zahvalnošću. (Rimljanima 1, 21)
Seksualna želja odgovara ovoj bogoslužnoj paradigmi. To je snažna privlačnost i zadovoljstvo; toliko moćno da je zasigurno povijesno Bogom-obilježeno ljudsko iskustvo. Međutim, kad se odvoji od svoje svrhe, navođenja da kroz nju više uživamo u Bogu, primamljivosti nas mame na ispunjenje izvan Božje volje: pornografija (golotinja bez saveza), masturbacija (seksualno ispunjenje bez bračnog druga), blud (snošaj bez saveza), preljub (seksualnost koja krši zavjete) i mnogi drugi seksualni izrazi. Dakle, je li moguće Božju ljepotu koristiti kao oružje u našoj borbi sa spolnim grijehom?
Isprovocirati gađenje prema ružnome
U gornjim primjerima naše grešno tijelo stvara snažnu želju za nedopuštenim seksualnim ispunjenjem. U svakom slučaju, ono za čime naše tijelo žudi nije spolno lijepo u Božjim očima. Za Boga je seks izvan bračnog kreveta ružan. U spasenju, Bog u nama obnavlja svete želje, makar samo djelomično. Naše novo srce ima sposobnost željeti ono što se Bogu sviđa, uključujući i Božje stvorene svrhe za ljudsku spolnost. Jedan biblijski način borbe protiv seksualnog iskušenja je izazvati snažnu odbojnost, do mjesta do kojeg bi to iskušenje dovelo. Izreke nas osobito potiču da tijekom iskušenja vidimo bol i tugu, koje bi djelovanje na temelju te želje moglo stvoriti.
„Jer s usana žene preljubnice kaplje med i nepce joj je glađe od ulja, ali je ona naposljetku gorka kao pelin, oštra kao dvosjekli mač. Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje.“ (Izreke 5, 3-5)
„Nerazuman je, dakle, tko se upušta s preljubnicom; dušu svoju gubi koji tako čini.“ (Izreke 6, 32)
Gotovo svaki pastor poznaje veliku tugu supružnika koji je spolno sagriješio. Šok i bol na licu supruge ili muža, protiv kojih je učinjen grijeh, bi se trebali snimiti i staviti na međudržavne reklamne panoe, pored svjetlucajućih reklama za zabavu za odrasle.
Pornografija potkopava zadovoljstvo
Kad posljedice seksualnog grijeha urode gorkim plodom, veza koja je stvorila bol više se ne smatra poželjnom niti lijepom. Taj se odnos vidi onakvim kakav jest, unatoč trenucima zadovoljstva: etički ružnim i posljedično odvratnim.
Savjetodavna služba naše crkve redovito se bavi muževima čiji prošli pornografski način života psihološki ometa njihovu sadašnju sposobnost seksualnog nastupa. U velikoj ironiji, pornografija često stvara erektilnu disfunkciju. Pornografsko iskustvo, koje obećava seksualno ispunjenje, ometa samo ispunjenje koje seks želi. Klik po klik, muškarci se spolno kastriraju i emaskuliraju. Bez obzira koliko bile lijepe, gledane iz perspektive Božje ljepote i lijepog dizajna, ove digitalne Bat Šebe su Jezebele. U konačnici, seksualno iskušenje daje suprotno od onoga što obećava: glad i čežnju, a ne zadovoljstvo. Umjesto da uronimo u ljepotu, vezani smo za ružno, ponižavajuće, ono što ispražnjuje. Treniranje samih sebe kako bismo mogli percipirati ružno u zavodljivoj ljepoti, snažna je pomoć.
Kršćanski seks je najbolji seks
U poznatoj propovijedi pod naslovom “Ekspulzivna moć nove naklonosti” Thomas Chalmers zahvaća bit ove istine:
„Najbolji način istjerivanja nečiste naklonosti je priznati čistu; i ljubavlju prema dobru istjerivati ljubav prema zlu.“
Kad Božji Duh otvori naše oči na slavu Božju ispred Isusovog lica, opažamo dublju i veću ljepotu. U smislu poslanice Rimljanima 1, možemo štovati dajući Bogu čast i zahvalu kroz sveto spolno ispunjenje. To ne znači da nakon bračne intimnosti moramo pjevati refren “aleluja”. Ali ne prakticiramo ni ateistički seks. Seks je zamišljen kao duboko teološki i doksološki. Kad ga kao takav upražnjavamo, postaje puno bolji. Kršćani bi trebali imati najbolji spolni život, jer su sva zadovoljstva koja je Bog stvorio namijenjena iscrpljivanju u štovanju. Kad se seks konzumira u bogoslužju, to unosi duhovno značenje u tjelesno iskustvo. To postavlja seks na svoje mjesto u Božjoj priči i svemiru. Kao što nas poslanica Hebrejima potiče: „Neka se brak časti među svima, a bračni krevet neka bude neokaljan, jer će Bog suditi spolno nemoralnima i preljubnicima.“ (Hebrejima 13, 4)
Oženio sam se tek sa 44. Celibat također odaje poštovanje bračnoj postelji. Štiti seks rezerviranjem seksa, što odražava uistinu visok pogled na seks i Boga. Kao čovjek koji je to činio, mogu reći da je seksualna čistoća unutar Božje volje njezin vlastiti čin obožavanja i da bismo trebali slaviti visinu poziva, kojeg imaju kršćani samci.
Požuda ograničava zadovoljstvo i intimnost
Kad sam bio pastoralni pripravnik, naš stariji pastor zahtijevao je da pročitam članak u časopisu ”Leadership Journal”. Anonimno ga je napisao pastor i govornik konferencije, čiji je život bio prožet seksualnom požudom. Iako slikovito opisuje kako ga je preplavio živi pijesak seksualne požude, članak je napisao nakon što je postigao znatnu slobodu. Što ga je izvuklo iz živog pijeska? Pročitao je “Ono u što vjerujem” Francoisa Mauriaca.
Mauriac tvrdi da blaženstvo „Blaženi su oni čistoga srca jer će gledati Boga,” (Matej 5, 8) ističe uvjet za veću ljubav, posjed nadmoćniji od svakog drugog: samog Boga. Anonimni pisac piše:
„Ta me pomisao pogodila poput zvona u mračnoj, tihoj dvorani. Do sada me nijedan od zastrašujućih negativnih argumenata protiv požude nije uspio spriječiti u tome. Ali ovdje je bio opis onoga što mi je nedostajalo, zbog toga što sam nastavljao skrivati požudu. Ograničavao sam svoju intimnost s Bogom. Ljubav koju Bog nudi, toliko je transcendentna i posjedujuća da zahtijeva da se naše sposobnosti shvaćanja očiste prije nego što sve to doživimo i prije nego što možemo zadržati bit. Bi li on, zapravo, mogao zamijeniti još jednu žeđ i drugu glad onom koju nikad nisam ispunio? Bi li Živa voda nekako ugasila požudu? To je bilo kockanje vjere.“
Nakon godina otupljene savjesti i ukočenog duha prema Bogu, želja da ponovno osjeti Božje zadovoljstvo i čistoću, ponovno ga je potresla. To ga je okrenulo prema nečemu za što je njegova duša osjetila da je bolje.
Prečesto se pokušavamo nositi sa seksualnim iskušenjem pukim poricanjem. Iako u težnji za svetošću postoji element suzdržanosti, poricanje manjeg zadovoljstva radi većeg zadovoljstva najbolje je kršćansko oružje. Kad vas uhvati seksualna želja koja je izvan Božje volje, proaktivno razmislite koliko doista velika čistoća savjesti jest. Sjetite se osuđujućih posljedica djelovanja na temelju te želje. Pobijedite nečistoću ljepotom Božje čistoće i Njegovim užitkom u našemu. Sveta želja za Božjim zadovoljstvom pomaže u gašenju nesvete želje seksualnog iskušenja.
Seks se odnosi na obožavanje, a za uspješno prevladavanje seksualnog iskušenja potrebno je oko koje gleda vrhunsku, božansku, uzvišenu ljepotu.
Autor: Steve DeWitt; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
