Je li darivanje organa grijeh? Spominje li se negdje u Bibliji da trebamo brinuti za ljudski život i pomoći drugima ako možemo?
Znamo da Biblija ne spominje donorske kartice i doniranje organa, no postoje li stihovi u Bibliji koji bi nas mogli uputiti u to treba li kršćanin darovati svoje organe nakon smrti?
U Bibliji ne postoji ništa što bi kršćaninu zabranjivalo darivanje organa ili prihvaćanje transplantacije organa. Zapravo, Biblija podržava darivanje organa, jer Ivan 15,13 kaže da je najveća ljubav položiti život za prijatelje. V
ećina religija (i sve kršćanske vjeroispovijesti) dopuštaju ili čak podržavaju transplantaciju organa kao dokaz ljubavi.
Isus je također upotrijebio prispodobu o milosrdnom Samarijancu (Luka 10, 25-37) kako bi nas naučio da, kao kršćani, trebamo biti ljubazni i pokazati ljubav prema svima.
Ako imamo priliku pomoći nekome drugome da živi, osobito nakon naše smrti, vjerujem da bi Bog bio zadovoljan da se iskoristi ono što nam više ne treba kako bismo nekome možda čak spasili život. Bog je Autor i Začetnik života i poučava nas svetosti života i važnosti očuvanja života.
Mislim da ako je u našoj moći činiti dobro, a mi to ne činimo, gubimo priliku pomoći nekome tko je u velikoj potrebi. Mudre izreke 3, 27 kažu: “Ne uskrati dobročinstva potrebitim kad god to možeš učiniti.”
Neki smatraju da je darivanje organa sakaćenje tijela
Kada govorimo o transplantaciji organa, jedini problematični odlomak u Bibliji je 1. Korinćanima 6, 19: “Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.”
Neki ljudi smatraju darivanje organa oblikom sakaćenja ljudskog tijela. Navedeni stih se često koristi za obranu ideje da se organi ne smiju vaditi iz tijela neke osobe. Kao upravitelji Božjeg stvaranja, trebali bismo se odnositi prema svom tijelu s poštovanjem i suzdržavati se od svega što je štetno.
Međutim, kada je Pavao napisao te riječi kršćanima u Korintu, rekao je: “Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem” (r. 20), ukazujući da je to nešto što pojedinac treba činiti dok je živ. Spomenuti stihovi se odnose na spolni nemoral i podnošenje na koje smo pristali kada smo odlučili slijediti Krista. Ne odnose se na uklanjanje dijela tijela s osobe, žive ili mrtve, koji se može koristiti za pomoć drugome.
Kao kršćani, možemo podržati darivanje organa samo u onim slučajevima u kojima je smrt utvrđena prema svim kriterijima, uključujući potpuni gubitak moždane funkcije.
Budući da većina transplantacija dolazi od donatora koji su proglašeni neurološki mrtvima, važno je da u potpunosti razumijemo kriterije koje medicinska struka koristi za definiranje moždane smrti. Tek kada se utvrdi da je pacijent nepovratno i potpuno moždano mrtav, treba ga smatrati kandidatom za darivanje organa.
