”Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom” (Izaija 5,20) Zašto današnji ljudi to rade? Ono što se nekoć smatralo grijehom, sada je potpuno normalno.
Sve više vidimo u modernom društvo da se ono što se nekoć smatralo zlim, sada smatra dobrim. Slično tomu, kada netko progovori protiv takvih objektivnih zala i kada pokaže podršku za stvari koje su dobre, prekrasne i po Božjem redu, te stvari, kao i osoba koja ih podržava, odmah su etiketirane kao zle i one koje vode tlačenju. Zašto se to događa?
Što znači „Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom“?
U Izaiji 5, 20-21 čitamo o teškom stanju onih koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlim. Prorok kao da je pisao za ovo razdoblje u kojem živimo sada, jer se točno to događa oko nas. Filozofija djelovanja modernog društva jest radikalni subjektivizam.
Modernisti ne mogu prebivati unutar objektivne istine te stoga poriču samo postojanje takve istine. Nakon poricanja postojanje objektivne istine, to je jedan korak prema odbacivanju objektivnog morala, etike i shvaćanja dobrote.
Budući da istinu ne shvaćaju kao objektivnu stvarnost, nego kao nešto subjektivno, oni pomiču moralna i etička razmatranja u područja koja su podobna špekulacijama, prema subjektivnom i apstraktnom. Istina tada postaje stvar osobnog odabira ili vjerovanja, koja ne treba biti utemeljena u nečemu stvarnom. Stoga, osoba ne može iskazivati nikakve istine koje su povezane s moralom i etikom, što također znači da je pojam dobrote stvar osobnog mišljenja ili ukusa.
Nadalje, modernisti će tvrditi da nitko ne može prosuđivati drugu kulturu ili ljude na temelju morala, s obzirom na to da je moral stvar kulture. To što mi drugačije shvaćamo moral, misle oni, ne znači da je moral druge kulture ili nedostatak istoga, nešto objektivno loše ili zlo.
Nema sumnje da to znači da modernisti, u slučaju kada bi netko progovorio o problemu Holokausta, ne bi imali temelja reći da su djela koja su činili nacisti bila zla. Jer, po njihovoj logici, to je bila kultura nacista toga vremena, budući da su nacisti iskreno vjerovali da su Židovi bili opasni.
Inteligentna osoba može jasno vidjeti zbog čega je ovakav način shvaćanja i pokušavanja razumijevanja stvari ili nedostatak istoga, apsurdan. Mnogi modernisti će međutim brzo reći da su djela nacista bila zla. No čineći tako, modernisti su prisiljeni priznati da ipak postoji objektivan, apsolutan moral.
No i dalje će ustrajati u njihovim pogrješkama u pogledu većine drugih pitanja. Na primjer, biologija jasno demonstrira postojanje dva spola u prirodi. No modernisti će tvrditi da će postojanje spolova nešto što je sklono promjeni, budući da je njihovo promatranje koncepta spolova u cijelosti temeljeno na nečemu što određuje društvo.
Ovaj nam primjer jasno pokazuje kako se objektivna istina, odnosno biologija ignorira, zbog subjektivne ideologije ili onoga što pojedinac smatra da je istina. Istina je ispravno definirana kao ono ”što je u skladu s činjenicama ili stvarnošću”.
Drugim riječima, svaka istina koja postoji na temelju prirodnog stanja stvari, zamisli, djelovanja ili vjerovanja, mora imati temelj u stvarnosti; odnosno u onome kako stvari zaista stoje. Istina se ne može temeljiti na kriteriju osjećaja, željenoj stvarnosti, niti čak na iskrenom vjerovanju. Jer ako iskreno vjerujemo ili ako na temelju osjećaja poželimo da gravitacija ne funkcionira kada skočimo s nebodera, to neće utjecati na pravo stanje stvari. Gravitacija će zasigurno djelovati, što znači da ću završiti kao palačinka i da ću umrijeti bolnom i groznom smrću.
Stvarnost se ne prilagođava željama, potrebama ili ideologijama bilo koje skupine. Relativistički pogled na svijet je jasno samo-opovrgavajući, jer da je istina zaista relativna, tada bi i tvrdnja da je istina relativna bila sama po sebi relativna tvrdnja. To znači da imamo slobodu ignorirati tvrdnju, s obzirom na to da nije objektivna ni apsolutna, što znači da je u potpunosti beznačajna.
Kakav je značaj tvrdnje ”Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom”?
Ono što se krije iza ove cjelokupne zbunjenosti jest više od puke modernističke ideologije. Postoji nešto značajno dublje što je na djelu kod tih ljudi, što uzrokuje da djeluju na načine koji su autodestruktivni. U kršćanstvu, to nazivamo Padom.
Kada je zmija prvi puta prišla Evi u vrtu, njezina prva namjera bila je posijati sjeme sumnje u Evin um, u pogledu istine koju joj je Bog rekao. (Postanak 3, 1-23) Nakon što je sumnja posijana, Sotona zamjenjuje istinu s laži.
U ovom slučaju, laž je glasila da bi Eva i Adam bili poput bogova. Posljedično, Eva je otišla Adamu i posijala u njegov um istu sumnju, zbog koje je izrasla laž. Adam, za razliku od Eve, nije bio prevaren, nego je donio svjesnu odluku da će slijediti volju svoje žene. Zbog toga je Adam kriv za iskrivljavanje istine, odnosno stvarnosti kakva je ona bila i za dopuštanje da laž i grijeh uđu u svijet. Kao glavna glava čovječanstva, Adam je imao odgovornost održavati Gospodinove zapovijedi. (Postanak 3, 17-19)
Nakon tog događaja u ljudskoj povijesti, svaka osoba koja se rodi sklona je grijehu, sklona je odbacivanju istine u korist onoga što nas čini sretnima u tom trenutku, u korist onoga što djeluje dobro, u korist onoga za što sami želimo da je stvarno.
Odbacivanje apsolutne prirode istine odvelo nas je do mnogih jada i ratova, do mnogih patnji i neslaganja. (Rimljanima 5, 12) Najgori dio ovog odbacivanja istine jest da nas je to odvojilo od Gospodina.
No, Bog nas bezgranično voli i s obzirom na to pripremio nam je način kako ćemo premostiti bezdan koji postoji između nas i Njega, kako bi učinci Pada bili poništeni. Poslao je svoga jedinorođenog Sina, Isusa, da bude Spasitelj cijelog čovječanstva. (Ivan 3, 16)
Kroz naše prihvaćanje objektivne istine evanđelja i kroz naše osobno posvećivanje da ćemo služiti Gospodinu u vjeri, ponovno možemo s Bogom imati odnos koji je ispunjen ljubavlju; odnos koji se temelji na istini.
Što ”Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom” znači za nas danas?
U tom odnosu, priznajemo objektivnu prirodu Božjih zapovijedi, uključujući i Božji moral i etičke zakone, čak i kada bismo radije bili poslušni nečemu drugome.
Kršćanin je, prije svega drugoga, čvrsto utemeljen u stvarnosti, jer je čvrsto utemeljen u Božjoj istini, koja otkriva ono kako stvari zaista jesu u našem svijet, dobre i zle.
Sva istina je Božja istina i sva istina je apsolutna i objektivna. Istina se ne prilagođava nečijim osjećajima, željama, ideologijama, itd. Ona je poput Stvoritelja, vječna.
Biblijski stihovi povezani s ”Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom”
Psalam 35, 19: „Nek`se ne raduju nada mnom dušmani nepravedni, nek` ne namiguju očima oni koji me nizašto mrze!“
Efežanima 5, 11: „Ne spajajte se s neplodnim djelima tmina; radije ih razotkrivajte.“
1. Ivanova 4, 16: „I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.“
Autor: J. Davila-Ashcraft; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
