Sve je počelo kad sam na Facebooku počela tražiti svoje stare prijatelje sa fakulteta. Odjednom sam se sjetila Danijela.*
Napisala sam mu kratki email i on je odgovorio iz jedne prekooceanske zemlje. Tako je počela trogodišnja afera preko interneta koja je umalo uništila dvije obitelji.
Premda je sve počelo prijateljstvom, stvari su se počele mijenjati kad smo Danijel i ja jedno drugome počeli povjeravati svoje bračne probleme. Lako se otvoriti drugome muškarcu koji odjednom uđe u tvoj život i počne ti govoriti stvari koje želiš čuti…
Na taj način on zauzima mjesto koje je do tada samo tvoj muž imao, mjesto tvoga prijatelja i osobe od povjerenja. Tijekom tih triju godina Danijel i ja nismo se vidjeli oči u oči, ali ja sam bila spremna radi njega okončati svoj brak.
Osjećala sam da smo moj suprug Marko i ja postali cimeri. Ja sam svojim izgledom i držanjem konstantno tražila sažaljenje jer sam mislila da sam ja središte moga života i da zaslužujem biti sretna. Mislila sam da je Marku vrlo malo stalo do mene kao osobe.
Djeca (koja su tada imala 16, 12 i 7 godina) često su gledala supruga i mene kako se svađamo. Razina stresa u našem domu je iz dana u dan dramatično opadala ili rasla. Unatoč svemu ovome, kad sam rekla Marku da se želim odseliti od njega, on se iskreno iznenadio. Bio je svjestan daljine koja se među nama stvorila, ali nije znao uzrok tome. Ja mu nisam bila rekla koliko sam duboko nezadovoljna njime, a i moj odnos sa Danijelom bio je tajan.
Hladno srce
Onda je Marko saznao za nagradnu igru na jednoj lokalnoj radio postaji. Nagrada je bila bračna konferencija „Vikend za pamćenje“ za najbolji odgovor na pitanje „Zašto je našem braku potreban Vikend za pamćenje?“ Marko se prijavio i… osvojio nagradu.
Nadao se da će ta konferencija našem braku udahnuti novi život. Nevoljko sam pristala poći s njim na taj vikend, ali sam bila odlučna da se neću predomisliti i da ću napustiti Marka. Imala sam osjećaj da ne mogu provesti ostatak svog života s njim. Sama pomisao na to me užasavala.
Kad smo Marko i ja stupili u konferencijsku salu te zime 2005. godine, moje srce je bilo hladno i prema njemu i prema Bogu. Samo mi je bilo bitno da preživim. Odlučila sam da ću izgurati taj dan i nakon toga se raspasti. Duboko u sebi bojala sam se da će Bog pokušati doprijeti do mene, a nisam bila sigurna želim li to. Bila sam se dobro istrenirala u opravdavanju svoga grijeha i svojih prava.
Na Vikendu za pamćenje bila sam nervozna. Premda sam Marku rekla istinu o tome da sam došla do kraja našeg braka, on nije ništa znao o Danijelu. Počela sam osjećati strašnu težinu grijeha.
Imala sam osjećaj kao da se zid koji sam sagradila oko svoga svijeta mašte malo po malo rušio. Hrvala sam se sa načelima braka i biblijskim stihovima o kojima je bilo riječi na Vikendu. Lampica mi se upalila kad je jedan od govornika objasnio da je Bog taj koji mi je dao Marka i ako ga ja ne prihvatim, odbijam Božji savršeni dar.
Na konferenciji smo Marko i ja shvatili da mnogo naših problema proizlazi iz toga što ne znamo komunicirati jedno s drugim. Prepoznali smo uzorak koji se kod nas stalno ponavlja: svađamo se i probleme metemo pod tepih sve dok oni opet ne izađu na vidjelo. Sve do Vikenda za sjećanje nismo znali kako rješavati probleme i komunicirati onako kako bi to Bog htio.
Naučili smo da moramo slušati jedan drugoga bez napadanja. Shvatili smo da je ok to što smo različiti… da je to zapravo blagoslov, a ne prepreka.
Zbližavanje i osjećaj zarobljenosti
Nakon te konferencije krenuli smo na bračno savjetovanje u svojoj crkvi. Odjednom sam na Marku počela primjećivati neke uistinu zadivljujuće promjene. Umjesto da samo razmišlja o svojim pravima u našem braku, Marko je meni počeo služiti, truditi se da me razumije i ohrabrivati me. Nije vršio pritisak na mene u području naših intimnih odnosa i pokazivao mi je da me voli radi mene same, a ne radi seksa. U svome odnosu počeli smo njegovati zajedništvo. Marko je počeo slušati moje potrebe koje imam kao žena, govorio mi je da me cijeni i da želi ispunjavati moje potrebe.
Premda je moja ljubav prema Marku rasla, ja sam nastavila sa svojom tajnom internetskom aferom. U to vrijeme pohađala sam jednu grupu za žene za proučavanje Biblije. Materijal sa konferencije duboko mi se bio urezao u pamćenje. S vremenom sam prepoznala da je moj grijeh doista grijeh i da pravo iscjeljenje ne može započeti dok ne odlučim prekinuti vezu s Danijelom i sve reći Marku. Ali nisam znala kako da to učinim. Osjećala sam se zarobljeno.
I dok sam se ja borila s Bogom oko toga kada da Marku otkrijem svoju tajnu, Bog je tu odluku donio umjesto mene.
Telefonski poziv koji mi je promijenio život
Nikada neću zaboraviti to travanjsko jutro. Djeca, Marko i ja smo zajedno uživali u predivnom proljetnom danu. Upravo smo se bili vratili sa odmora, bili smo u kuhinji i razgovarali. Čak se sjećam i kako su ptičice cvrkutale. Ta mirna slika raspala se u milijun komadića kad sam se javila na telefon. S druge strane žice bila je Danijelova supruga. Marko je stajao tik do mene pa nisam mogla sakriti tijek razgovora. Danijelova žena je našla naše emailove i bila je očajna.
Marku sam rekla da su emailovi nastali u ranim godinama našega braka i da u posljednje vrijeme nisam bila u kontaktu sa Danijelom. Marko mi je povjerovao, sve dok ga jednog dana Danijelova žena nije nazvala na posao i ispričala mu do u detalje o tome kada se naša afera događala.
Marko me nazvao i preko telefona me pitao je li to istina. Sve sam mu priznala. Imala sam osjećaj da se svijet oko mene ruši. Nisam mogla obuzdati sebe, niti svoje emocije. Samo sam htjela umrijeti. Marko je bio očajan. Otišli smo svome savjetniku i ja sam sve priznala i pred njim. On nam je rekao da trebam napisati Danijelu email (dok Marko sjedi pored mene) i reći mu da više nikad ne želim biti u kontaktu s njim. Tako sam i napravila. To je za mene bila prekretnica. Shvatila sam da sam toliko duboko zaglibila u grijehu da će me to koštati moga muža, djece i odnosa s Bogom. To nisam htjela. Toga dana sam se zaklela da ću se potpuno pokajati i okrenuti od ovog preljuba.
Moj muž mi je odmah oprostio. Tako sam zahvalna za toga Božjeg čovjeka kojega sam dobila na dar.
Istinska sloboda
Prošlog studenog Marko i ja otišli smo na svoj drugi Vikend za pamćenje. Na tu konferencijuja sam otišla slobodna… oslobođena grijeha, oslobođena krivnje, slobodna da čujem sve što je Bog htio da čujem kako bi to utjecalo na moj brak za Njegovu slavu. Uši su mi bile potupno otvorene i jedva sam čekala da upijem ono što se poučavalo. To mi je isto tako bilo vrlo emocionalno iskustvo. Probadalo me to što sam toliko bila ražalostila Boga i povrijedila svoga muža.
Prošla sam trnovit put od potpunog odsustva osjećaja ljubavi prema svome mužu do toga da ga sada mogu prihvatiti kao svoga savršenog partnera. Predivno je sada gledati našu ljubav kako cvjeta. I premda je taj put bio vrlo bolan, nikad nisam mislila da Bog može smekšati moje tvrdo srce.
Djeca danas napreduju izvrsno. Uče dobre vještine komunikacije jer ih Marko i ja poučavamo svojim primjerom. Sva djeca su se zajedno s nama potpisala na potvrdu ponovnog predanja našem braku i taj papir smo objesili u svoju spavaću sobu. Zbog toga što su nas djeca gledala kako uz puno rada i ulaganja prolazimo kroz tako teško razdoblje, i to praćeni ljubavlju naše crkve i Boga, dobila su osjećaj sigurnosti i stabilnosti.
Teško je povjerovati da sam se ja emocionalno odvojila od svoga vlastitog supruga i emocionalno povezala s osobom koja živi na drugom kraju svijeta. Ponekada se odmahujući glavom pitam: Kako je do toga došlo?
Toliko sam duboko zaglibila u grijeh i nisam znala kako da se iz njega izvučem. Vodila sam dvostruki život i to je bilo iscrpljujuće. Teret te prijevare konačno je postao nepodnošljiv. Slavim Boga što je otkrio moj grijeh. I sada se molim da nijedna žena ne prekorači tu liniju koju sam ja prekoračila.
*Danijel je izmišljeno ime.
Izvor: Obiteljski život; Foto: Cru.org
