Je li grijeh imati spolne odnose (seks) za vrijeme menstruacije? Mnoge bračne parove muči to pitanje, a ovom tekstu donosimo odgovor pastora Johna Pipera.
Danas imamo zrelu temu za bračne parove. Odgovorit ćemo na pitanje koje smo nedavno dobili od anonimne žene, ali se radi o pitanju koje godinama viđam u pristigloj pošti, pa znam da to nije izolirano pitanje.
Ono glasi: „Pozdrav i hvala vam što ste odgovorili na biblijska pitanja, pastore John i što ste jedan od rijetkih koji se godinama htio pozabaviti s toliko neugodnih pitanja o intimnosti na ovom podcastu.“ Da, pa to je istina. Na podcastu APJ ništa nije previše neugodno. To smo definitivno dokazali. “To je također biblijsko pitanje i sumnjam da sam ja jedina žena koja to želi znati i kojoj je previše neugodno pitati svoga pastora.
Evo ga: U Levitskom zakoniku 18, 1-30 i Levitskom zakoniku 20, 10-21 nalazimo popis seksualnih grijeha. Čini se da su ti grijesi bili univerzalno zabranjeni, ne samo za Židove iz doba Starog zavjeta, jer Levitski zakonik 18, 24 i 20, 22-23 spominju da će nežidovski narodi biti izbačeni iz svoje zemlje ako bi ih počinili. O većini grijeha na ovom popisu ponovno se raspravlja u Novom zavjetu, pa razumijem da oni i danas ostaju grijesi: stvari poput preljuba, incesta i homoseksualnosti.
Međutim, postoji jedan starozavjetni spolni grijeh koji se tri puta spominje u Levitskom zakoniku (15, 24; 18, 19; 20, 18), ali se nikada ne spominje nigdje u Novom zavjetu. Čini se da o tome nitko nigdje ne govori. Riječ je o spolnim odnosima sa supružnikom tijekom menstruacije. Moje pitanje je sljedeće: Je li grijeh imati spolne odnose za vrijeme menstruacije?“
Ako nitko o tome neće govoriti, mi hoćemo. Gledajte, mislim da Novi zavjet ima nešto vrlo praktično, dragocjeno i duboko za reći o ovom pitanju i zato sam spreman nešto reći na tu temu. Naravno, ovo je dio velikog pitanja, jesmo li mi kao kršćani, budući da smo opravdani vjerom u Krista Mesiju i sudionici novog saveza koji je stari savez učinio starim i ispunjenim, dužni pridržavati se zakona Starog zavjeta? To je veće pitanje koje stoji iza ovog vrlo specifičnog. Idemo stoga najprije nešto reći o tome.
Držanje Zakona za kršćane
Novi zavjet uči, kao na primjer u Hebrejima 8; 2 Korinćanima 3; Rimljanima 7; i drugdje, da je Mojsijev zakon, stari savez iz kojeg dolaze ove zapovijedi u Levitskom zakoniku, zamijenjen za sve one koji vjeruju u Krista novim savezom, koji je osiguran krvlju Krista Spasitelja. U dubokom smislu, dakle, kršćani su oslobođeni Mojsijevog zakona. Pavao je to ovako rekao u Rimljanima 7, 4-6:
„Braćo moja, i vi ste umrli zakonu kroz tijelo Kristovo. . . . Sada smo oslobođeni zakona, nakon što smo umrli onome što nas je držalo zarobljene, tako da služimo na novome zakonu Duha, a ne starom Zakonu.“
Dakle, to ne znači da zapovijedi Starog zavjeta nemaju mjesta u kršćanskom životu. Moramo uzeti u obzir od istog pisca, Pavla, odlomke poput 1. Korinćanima 7, 19. Ondje kaže: „Ni obrezivanje se ne računa ni neobrezivanje, nego pridržavanje Božjih zapovijedi.“ Ovo je podosta zbunjujuće, jer je obrezivanje bilo dio Božje zapovijedi. No Pavao ondje kaže: „Ne morate se brinuti o tome. Ali držite zapovijedi.“
Dakle, on očito pravi neku vrstu razlike između neke vrste zapovijedi koje bi nas trebale zanimati i drugih, koje ne trebamo držati. Dakle, koja je osnova za tu razliku? Kako bismo to trebali shvatiti kada naši životi počivaju na novim temeljima? Poštivanje zakona nije temelj našeg ispravnog stajanja s Bogom.
Tri pravila za ljude Novoga saveza
Dakle, daje li nam Novi zavjet neku pomoć u korištenju starozavjetnih zapovijedi, čak i ako one nemaju istu ulogu u našim životima koju su imale za Izrael? Da. Navest ću samo nekoliko primjera. Ovo je ogromna tema i o tome su napisane cijele knjige, no pokušat ću o tome nešto ukratko reći.
- Na primjer, piše da ste, ako volite Boga i ljubite svog bližnjega, ispunili zakon. (Rimljanima 13, 8) Cijeli zakon i sve zapovijedi, rekao je Isus, sadržane su u ove dvije zapovijedi. (Matej 22, 40)
- Drugi primjer je odnos između evanđelja i načina života, koji je u skladu s naukom koji slijedi iz evanđelja. Mislim na 1. Timoteju 1, 8, gdje piše: „Znamo da je zakon dobar ako ga se zakonito koristi.“ Evanđelje kao svoje središte ima Kristovu smrt, što znači da su sve starozavjetne zapovijedi o žrtvama i svećeničkim odredbama ispunjene u Kristu, našem Svećeniku, našoj Žrtvi. Dakle, ti zakoni nisu potrebni, jer je evanđelje zamijenilo cijeli taj sustav, na način na koji nam se grijesi opraštaju, plus to što imamo tu svećeničku vezu s Bogom po Isusu Kristu.
- Još jedna pomoć iz Novog zavjeta, treći primjer, iako ih ima daleko više. Treba usvojiti zakone koji su ukorijenjeni u prirodi, onako kako ju je Bog stvorio. Na primjer, Pavao tvrdi u Rimljanima 1, 26–27 da homoseksualnost nije samo grješna jer je zabranjena u Levitskom zakoniku 18, 22 i 20, 13; homoseksualnost je grijeh, jer je ta zabrana ukorijenjena u prirodi, trajnoj prirodi koja se ne mijenja i koja je onakva kakvu ju je Bog stvorio.
Postoje i drugi kriteriji za pravilnu upotrebu Mojsijevog zakona, ali ova tri nam pokazuju smjer. Dakle, u vezi zapovijedi u vezi koje odlučujemo trebamo li je slijediti, smatram da treba uzeti u obzir ova tri elementa:
- Izražava li ona Božju ljubav i ljubav čovjeka?
- Je li u skladu s Kristovim evanđeljem?
- Je li ukorijenjena u prirodi stvari?
To bi bila tri pravila.
Dva osvrta za muževe i žene
S obzirom na sve to, rekao bih da se zabrane spolnih odnosa tijekom menstruacije (Levitski zakonik 18, 19; 20, 18; Ezekiel 18, 6; 22, 10) ne traže od nas kao kršćana. Mislim da na to ukazuje dio poslanice Rimljana 7, 4-6, koju sam citirao maloprije.
Dakle, postavlja se pitanje: Ako nemamo apsolutnu zabranu, što bi nas trebalo voditi u ovom pitanju? Predložit ću dvije stvari o kojima bi muž i žena trebali razmišljati i moliti. Jedan je korijen zabrane u Starom zavjetu, a drugi je put ljubavi između muža i žene.
1. Prijašnji starozavjetni korijeni
Sada razmislite sa mnom o korijenima ove starozavjetne zabrane spolnih odnosa tijekom menstruacije. Evo dva stiha.
„Nećeš prići ženi kako bi otkrio njezinu golotinju dok je u menstrualnoj nečistoći.“ (Levitski zakonik 18, 19)
„Ako muškarac legne sa ženom za vrijeme njezine menstruacije i otkrije njezinu golotinju, ogolio je njezin izvor, a ona je otkrila izvor svoje krvi.“ (Levitski zakonik 20, 18)
Čini se, dakle, da dva pitanja stoje iza zabrane: (1) nečistoća i (2) izlaganje izvoru krvi, što god to značilo.
Obredna nečistoća
Sada se izraz nečistoća, što je vrlo važno, ne odnosi na grješnu nečistoću. To znamo jer u Levitskom zakoniku zbog toga nije bila potrebna žrtva, nego samo ispiranje vodom. (Levitski zakonik 15, 19–24) Drugim riječima, u njezinom menstrualnom izljevu nema grijeha. Nečistoća se na to ne odnosi. To nije spolna ili grješna nečistoća.
Problem je bio u ritualnoj čistoći, koja je bila ukorijenjena u pravoj čistoći. Prije suvremenijih načina rješavanja menstrualnog ciklusa, bezbroj naraštaja, menstrualno krvarenje bilo je višegodišnji problem čistoće žena, ali i muškaraca. Krpe za menstruaciju u bibliji su metaforički označavale prljavštinu. Ova je riječ korištena u Izaiji 64, 6: „Sva naša pravedna djela su poput [prljavih krpa za menstruaciju].“ Žene su se morale nositi s ogromnim teretom. Vrlo je vjerojatno, da se pitanje seksualnih odnosa jednostavno smatralo krajnje nehigijenskim i dodatno je otežalo cijeli izazov čistoće žene, ako je došlo do spolnog odnosa.
Dakle, ovo je moj obračun s tom prvom riječi nečistoće i njezinim korijenima. Ona ima korijen jednostavnog tereta: kako održavati odgovarajuću čistoću u zajednici?
Izvor života
Evo druge: otkrivanje njezinog izvora. Ovo je nešto drugačije od problema čistoće. Ovo se vjerojatno odnosi na nešto sveto i temeljito.
Ženski mjesečni ciklus neprestano je svjedočanstvo o ženskoj slavi nošenja i njegovanja života u utrobi. Žena posjeduje taj potencijal. On se javlja i manifestira svaki mjesec. Svakoga mjeseca imamo podsjetnik tog nevjerojatnog potencijala žene. Životna dobrodošlica svakog je mjeseca označena nakupljanjem krvi. A život je u krvi. (Levitski zakonik 17, 11). Život je u krvi. To je vrelo ili izvor koja daje život. Tijekom menstrualnog protoka krvi, postoji podsjetnik da se ovaj mjesec nije dogodio život, iako se možda dogodio. Toliko je potencijala u tome izvoru.
Pretpostavljam da se cijeli ovaj proces, sa svim svojim temeljnim potencijalima kao izvorom života, jednostavno nije mogao slučajno promatrati. Nešto takvo se nije smjelo samo upasti. Trebalo je to sakriti. Kada Levitski zakonik 20, 18 kaže: “Ogolio je njezin izvor”, ovdje se radi o optužnici. Ovdje se ne radi o čistoći. Ovdje se radi o svetogrđu u Starom zavjetu. Izvor u svom svetom toku treba zaštititi.
Ovo je moj pokušaj shvaćanja ova dva korijena i činjenice da su te stvari bile zabranjene u Starome zavjetu.
2. Današnji put ljubavi
Mogu zamisliti kako današnji kršćanski bračni par razmišlja o ovome i da kao kršćani razmišljaju da se naglo suzdrže od spolnih odnosa, jer Biblija kaže da se muževi i žene ne bi trebali dugo suzdržavati od spolnih odnosa, nego nakratko, ne zato što moraju, nego zato što se odlučuju iz razloga s kojima se i sami slažu. (1. Korinćanima 7, 1–5)
Ali budući da ne mislim da je zabrana spolnih odnosa tijekom menstruacije apsolutni zahtjev, kako će par riješiti taj problem, ako ne osjećaju isto o njemu? Ovdje koristim riječ osjećati, umjesto nego teološki misli, jer to je pretpostavljam, doista problem. Problem nije učenje, nego želja. To je ono što pokreće problem ovdje: ili želja za spolnim odnosom ili ne.
Ovdje će pravilo ljubavi koji sam maloprije spomenuo, učiniti svoje čudo. Evo smjernica iz 1. Korinćanima 7, 4: „Žena nema vlast nad svojim tijelom, ali muž ima. Isto tako muž nema vlast nad svojim tijelom, ali žena ima.“
Što znači da on ima ovlaštenje imati spolni odnos sa suprugom tijekom menstruacije. I ona ima ovlasti odlučiti da nema ima spolne odnose sa svojim mužem tijekom menstruacije. Što znači da ovo pitanje neće riješiti nadležna tijela; neriješeno je. To će se riješiti ljubavlju. Ljubav će razabrati duboke stvari srca i tijela. Ako žena smatra da su spolni odnosi tijekom menstruacije uvredljivi ili ako tako smatra on, njegova će sklonost biti samokontrola i ljubav prema njoj, požrtvovno, poput Krista radi nje, iako će uistinu biti usmjerena prema Njemu. Ako utvrdi da je njegova želja za njom vrlo jaka, ona mu može dati taj dar ili ga iznenaditi nekim drugim zadovoljstvom.
Ali rekao bih, osobito muževima: kao vođa, trebali biste preuzeti vodstvo u ostvarivanju samokontrole, koja je „plod Duha“ (Galaćanima 5, 22-23) i tako je blagoslovite i zadobijte njihove naklonosti, jer vjerujem da će vam se to dugoročno isplatiti.
Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
