Majka Adrian Collins nedavno je objavila svoju životnu priču te je objasnila kako dala bebu na posvajanje te je nakon 18 godina vratila.
Započela je objavu oproštajem od svoje novorođene kćeri.
„Zbogom, moja djevojčice“, majka je govorila dok je u rukama držala svoju novorođenu kćer pokušavajući zapamtiti sve u vezi nje – njezine prstiće, njezin trbuh, njezin nosić i njezinu crnu kosicu.
„Sjećanja na moju djevojčicu bit će sve što ću imati nakon što odem iz bolnice bez nje“, napisala je.
„Mjesecima ranije sam gledala dvije rozne crne na testu za trudnoću te sam klonula na pod kupaonice“, prisjetila se majka.
Nije imala primanja niti načina da se brine za dijete
Uvijek je sanjala da će biti majka, ali to nije bilo vrijeme kada je to očekivala jer je bila prva godina fakulteta. Bila je u dugoj vezi, ali nisu planirali brak. Nije imala primanja niti način da se brine za dijete.
Nakon što je mjesecima razmišljala o svojim opcijama odlučila je bebu dati na posvajanje. Proces je bio vrlo naporan i težak. Nije znala kako odlučiti kome ide njezina beba jer je željela da ju posvoji dobra obitelj. U konačnici je odlučila za obitelj koja je živjela dosta dalje od nje.
Napisala je: „U konačnici sam odlučila žrtvovati moj san o majčinstvu da bi moja kćer mogla ostvariti svoje snove.“
Na rastanku je svojoj kćeri rekla da će ju uvijek voljeti.
Njezin dečko je stajao u kutu sobe brišući suze. Tada su stigli bebini novi roditelji. Majka je pogledala svoju kćer te joj je rekla: „Nadam se da ćemo se jednom ponovno sresti.“
Majka se pitala čini li veliku pogrešku dok je davala svoje dijete drugoj obitelji, a dečko joj je govorio da čine ono što je najbolje za njihovu kćer.
„Znala sam da su moji snovi o majčinstvu slomljeni. Samo što nisam shvatila da se snovi mogu obnoviti i postati nešto posve novo i predivno.“
VIDI OVO: Vatrogasac je prvo porodio ženu, a onda posvojio njezinu bebu
Gorko je plakala pitajući se hoće li ikada vidjeti svoju kćer
Pri odlasku iz bolnice majka je gorko plakala pitajući se hoće li ikada više vidjeti svoju kćer.
Iako je bilo teško, život se nastavio. Njezin se dom s godinama ispunio djecom. Udala se za dečka s kojim je imala i prvu djevojčicu te je kasnije rodila tri sina. Postala je volonter za pomoć pri porodu. Željela je biti podrška drugima i pomoći im pri procesu posvajanja.
Jedna od majki kojoj je pomagala bila je obiteljska prijateljica koja se našla u nenadanoj trudnoći s čime se Adrian odmah poistovjetila. Dok su se dogovarale oko posvajanja njezinog sina i odabira prave obitelji ta ju je majka pitala: „Hoćeš li ti posvojiti mog sina?“
Majka je u trenu pristala jer su ona i njezin suprug jako željeli još proširiti svoju obitelj.
„Najprije sam se osjećala jako samouvjereno da se mogu nositi sa svime u vezi posvajanja djeteta budući da sam radila plan posvajanja svoje kćer prije nekoliko godina. Razumjela sam nade i snove biološke majke za njezino dijete. Razumjela sam bol u srcu i proces oporavka. No, kako se termin približavao, u umu su mi se počeli javljati strahovi. ‘Što ako budem loša majka tom djetetu? Hoću li ga voljeti jednako kao i moju drugu djecu?’“, napisala je Adrian koja je bila puna sumnji u sebe.
Došlo je vrijeme poroda. Adrian je ubrzo imala svog novog sina u rukama te je osjetila snažnu ljubav prema njemu. Obećala je njegovoj biološkoj majki da će on znati koliko ga ona voli te on i dan danas uz sebe ima plišanog majmuna kojeg mu je njegova biološka majka kupila.
Uz svu radost novog djeteta, Adrian je jako dobro znala bol i muku kroz koju je prolazila biološka majka te ju je nastojala utješiti. Ujedno se prisjetila svog putovanja i svoje kćeri koju je dala na posvajanje.
Kod kuće su njezini sinovi odlično prihvatili svog brata. Obasipali su ga ljubavlju te su se svi htjeli brinuti za njega i ljubiti ga.
No, njezine su misli često odlazile k njezinoj kćeri. Nije znala da će ju uskoro ponovno vidjeti.
„Nekoliko tjedana nakon posvojenja sina, zazvonio je telefon. Bila je to moja 12-godišnja kćer. Nakon svih tih godina ona nije zaboravila za mene“, napisala je majka koja je bila presretna, a srce joj je poskakivalo od sreće.
Kćer ju je željela posjetiti
Njezina kćer ju je željela posjetiti i upoznati svoju braću.
Došao je i dan ponovnog sastanka. Kada je pred njihovu kuću stigao automobil, a iz njega je izašla djevojčica s dugom plavom kosom i plavim očima, Adrian i njezin suprug su potrčali, zagrlili ju i rekli joj da ju vole.
Proveli su divan vikend zajedno te su se zbližavali kao obitelj. Išli su na čaj, igrali su se, kupovali haljine i uživali u svakom trenutku. Pri rastanku su obećale da će ostati u kontaktu, a tada se njezina kćer vratila kući u dom u koji je posvojena.
„Slijedećih nekoliko godina smo izmjenjivali pisma. Razgovarale smo na mobitel. Posjetili smo ju u njezinom gradu. Ona je dolazila do naše obitelji. Kada je napunila 18 godina, sve se promijenilo“, napisala je.
Tada su saznali da posvojitelji njezine kćeri nisu odobravali njezinu vezu sa svojom biološkom obitelji. Nisu željeli pregovarati, ona je morala odabrati njih ili svoju biološku obitelj. Adrian se jako iznenadila njihovom iznenadnom promjenom stava te ih je molila da razmisle o tome da budu dio života svoje biološke kćeri.
No, oni su se potpuno promijenili, prekinuli su financijski podupirati svoju posvojenu kćer te su rekli da žale što su ju uopće i posvojili.
„Okrenuli su leđa mojoj kćeri i odbacili su ju. Osjećala sam se izdano. Povjerila sam im svoju kćer i sada su ju napustili. Bol koju sam osjećala dok sam gledala kroz što moja kćer prolazi bila je gotovo jednaka boli kada sam gledala kako ju uzimaju kao bebu.“
VIDI OVO: Posvojili su djevojčicu, a onda doznali zastrašujuću istinu
Ponovno su je posvojili
Tada je njezin suprug predložio da ju ponovno posvoje. Budući da je bila punoljetna, trebao je samo njezin pristanak da postanu njezini legalni roditelji. Nakon nekoliko mjeseci molitve, njihova je kćer pristala na posvajanje. Svi u obitelji bili su presretni.
Na dan službenog posvojenja svi su se sredili i otišli u sudnicu. Majka je bila jako nervozna, ali je pri pogledu na svoju predivnu kćer shvatila da njezino srce nikada nije prestalo biti povezano s njom, od dana kada ju je rodila.
„Nisam se mogla brinuti za nju kada se rodila, ali ću se brinuti za nju sada kada je odrasla“, napisala je majka svoje misli tog dana.
Posvojenje je prošlo bez ikakvih problema. Majka ni dan danas ne vjeruje koliko je sretna i kakvo je putovanje prošla da do toga dođe. Njezina je obitelj sada potpuna.
Shvatila je da je posvojenje jedan divan dio njezinog života. Majka je odrasle kćeri, tri tinejdžera i jednog posvojenog dječaka.
Ona i dalje vidi bol na licu svoje kćeri, želi izliječiti njezine rane zbog višegodišnje odvojenosti.
„Sada ju samo mogu voljeti bezuvjetno i dati joj do znanja da sam tu, da sam uz nju tijekom sumnje i poteškoća. Ne mogu ponovno proživjeti 18 godina njezinog života koje sam propustila, ali mogu uživati u novim uspomenama koje stvaramo.“
Također, njezin posvojeni sin ima divnu vezu sa svojom biološkom mamom te se često viđaju i provode vrijeme zajedno. Njezina tri sina odmah su prihvatila i svog mlađeg brata i svoju stariju sestru te zajedno grade divne uspomene.
Ova je majka na kraju opisala svoje osjećaje u vezi cijele njezine životne priče.
Napisala je: „Nije se sve dogodilo kako sam planirala i to je u redu. Mogu samo prigrliti putovanje i otkriti kako me je ono promijenilo. Postala sam jača, upornija, smjelija i hrabrija zbog čega sam se ponovno ujedinila s mojom kćeri i imam divnu vezu sa svojim sinom. Dala sam si dodatnu dozu milosti kada stvari nisu ispale kako sam mislila da će ispasti. Naučila sam da svaki dan ima svoje milosti. Naučila sam prigrliti i biti zahvalna za sve nove snove.“
Izvor: Lovewhatmatters.com
