Zašto Bog ne zaustavi sve patnje u ovome svijetu? Zašto čak i vjernici nepravedno pate?
Dobri ljudi, zle stvari
Čuo sam ljude kako pitaju: „Zašto Bog dopušta da se zle stvari događaju dobrim ljudima?“ Pa, razmislite o ovome. Što je Bog Otac namjestio da Isus mora proći? (Izaija 53; Ivan 3, 16) Zašto je dopustio da Njegov jedini i bezgrješan Sin pati i umre? Pogledajmo u ogledalo.
Bog je imao razlog zbog čega je dopustio da Njegov Sin nezasluženo pati. Isto je za sve ostale koje voli. Isus je bio više nego dobar. On je savršen u svakom smislu, no Isus je patio kako mi ne bismo patili, ako vjerujemo u Njega.
No što je s tim takozvanim ”dobrim” ljudima? Biblija ni za koga od ljudi ne kaže da je dobar. U stvari, govori potpuno suprotno. Možemo činiti dobre stvari, no njih može činiti i pljačkaš banaka.
Nitko nije dobar
Sjetimo se kako je Isus ispravio mladog bogataša, rekavši: „Samo je Bog dobar.“ (Matej 10, 18) Da, možemo činiti mnoge dobre stvari. No ono što Biblija govori o ljudskoj prirodi nije nimalo lijepo. Apostol Pavao citira Stari zavjet kada piše: „Nitko nije dobar, niti jedan“ (Rimljanima 3, 10) i da među ljudima „nitko ne razumije, nitko ne traži Boga.“ (Rimljanima 3, 11)
Kako bi to maksimalno pojednostavio, Pavao ovo piše za čovječanstvo: „Svi su otpali, svi su postali bezvrijedni, nitko ne čini dobro, niti jedan.“ (Rimljanima 3, 12) Mislim da se ono „niti jedan“ odnosilo na ljude koji za sebe vjeruju da su iznimka. Žao mi je prijatelju, vi i ja, cijelo čovječanstvo smo pali i ne zaslužujemo Božju slavu. (Rimljanima 3, 23) Da Bog nije dopustio Isusovu patnju, mi bismo umrli u našim grijesima i zauvijek bismo bili odvojeni od Boga i naših voljenih, koji bi bili spašeni. (Izaija 59, 2)
Je li Bog pošten?
Netko je jednom rekao: „Bog nije pošten.“ No u stvarnosti, znamo da je Bog pravičan. Kada bismo razumjeli smisao onoga što govorimo, odnosno da želimo da Bog bude pošten, onda bismo završili u paklu, uništeni zbog naših grijeha. Ne želimo da Bog bude pošten. Želimo da bude milosrdan, kao što je i bio i kao što jest, kada je odaslao svoje milosrđe kroz otkupljujuće djelo Isusa Krista. Onima koji odbiju Krista, pravda će biti izvršena. Niti jedan grijeh, niti jedan zločin neće proći nekažnjeno na Sudnji dan. (Otkrivenje 20, 12-15; 21, 8)
Ako tražimo pošteno, to je pošteno, ali ne želimo da bude ”pošteno.” Trebali bismo željeti milosrđe. Želimo milost, a ona se nalazi na podnožju križa. Moramo se poniziti ispred Boga, priznati naše grijehe, pokajati se za njih i staviti naše povjerenje u našega Spasitelja. U bilo kojem slučaju, pravda je izvršena.
Isus je na sebe preuzeo naše grijehe i zbog toga smo opravdani ispred Boga. (Ivan 6, 44; Djela 4, 12) Ako odbacimo jedini put prema Ocu, morat ćemo platiti za naše grijehe, što znači da ćemo završiti u beskonačnom paklu, budući da mi sami ne možemo platiti za naše grijehe. Ono što je potrebno kako bi naši grijesi bili oduzeti od nas jest dragocjena krv Janjeta.
Patiti za dobro
Apostol Pavao je vidio da iz patnje nastaje puno dobroga. Napisao je: „Naprotiv, radujte se kao zajedničari Kristovih patnja da i o Objavljenju njegove slave mognete radosno klicati. Pogrđuju li vas zbog imena Kristova, blago vama, jer Duh Slave, Duh Božji u vama počiva.“ (1. Petrova 4, 13-14) Želimo li da „Duh Slave, Duh Božji“ prebiva u nama? Ja zasigurno želim. Kao što je Bog Josipa, koji je bio bačen u tamnicu, iskoristio za dobro, tako može za dobro iskoristiti i naše patnje. (Postanak 50, 20) Mnogi moraju dotaknuti dno, prije nego što će pogledati prema gore. Mnogi moraju dosegnuti završetak staze, kako bi otkrili da ih je Bog čekao cijelo vrijeme, nakon čega Ga slave i bivaju spašeni. Moramo se pitati: da su se izvukli sa zločinom, kao što se mnogi izvlače, bi li ikada bili spašeni? Ne znam.
Utjeha u Bogu
Kada nas Bog želi utješiti u trenutku kada patimo ili prolazimo kroz nesreće, često koristi druge ljude. Stoga, svatko od nas treba dopustiti da ga Bog koristi kako bi donio utjehu drugima, koji su u patnji. Trebamo imati na umu: „On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog.“ (2. Korinćanima 1, 4) Bog šalje ljude koji nas tješe u naše živote kada smo u potrebi za njima, stoga i sami trebamo učiti kako biti oni koje će Bog upotrijebiti kako bi utješio druge u njihovim patnjama.
Iskušani u vatri
Zlato koje je iskušano u vatri je dragocjenije, jer je sva nečistoća otpala. Na sličan način i naše patnje čine da nečistoća otpadne s nas samih. Znajući da Bog koristi patnju za ovu svrhu, ne bismo se trebali odupirati. Dopustimo da patnja dovrši Božje djelo u nama. „Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista.“ (1. Petrova 1, 6-7) Tako je! Čak i zlato iščezava, no mi nećemo!
Bliži Bogu
Oni koji izdržavaju veliku patnju bliže su Bogu od nas ostalih. Riječ kaže: „Gospodin je blizu onih, koji su skršena srca, i slomljene duše spašava.“ (Psalam 34, 18) Hebrejska riječ za ”skršen” doslovno znači ”slomljenog duha.” Čak je i Isus plakao na križu, kada je, nakon što je izdržao teške patnje molio: „Moj Bože, moj Bože, zašto si me napustio?“ (Matej 27, 46)
Zaključak
Ono što također patnja čini jest da zbog nje gubimo zanimanje za stvari ovoga svijeta. Zbog patnje čeznemo za nebesima. Patnja nas čini poniznima, čini da tražimo Boga, da Mu se približavamo. Patnja mijenja našu osobnost i od nas čini molitvene ratnike.
Evo nekih od oluja i njihovih svrha koje pronalazimo u Bibliji:
- Oluja privlačnosti (Hebrejima 12, 6)
- Oluja razmišljanja (Rimljanima 8, 18; 2. Korinćanima 13, 5; 2. Petrova 1, 10-11)
- Oluja usmjerenja (Jona)
- Oluja ispravljanja (Psalam 119, 71)
- Oluja usavršavanja (1. Petrova 4)
Ako se još niste pouzdali u Krista i ako vas Bog nije doveo do pokajanja, učinite ovaj dan svojim danom spasenja. Ako odbijete čuti Njegov glas, vaše srce može otvrdnuti i otežati vam odabir vjerovanja u Krista. Zato Pavao kaže da je danas dan vašeg spasenja (2. Korinćanima 6,2). Svi smo jedan otkucaj srca, jedan dah, jedna nesreća dalje od našeg nepromjenjivog vječnog odredišta. Što to znači za vas? Isus kaže da morate odabrati: „Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.“ (Ivan 3, 36)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
