Nagrade na nebu su pripravljene za sve vjernike poslušne Gospodinu. Kakve su to nagrade na nebu i što Biblija kaže o njima?
Poslušnost je često izazov; bez obzira na to poziva li nas Bog da volimo grubog susjeda, žrtvujemo siromašne ili da provodimo svoje subote služeći drugima. Bit će trenutaka kad ćemo poželjeti prestati. Možda se čak počnemo osjećati kao da su naši napori uzaludni.
Isus nam je rekao da će ovo putovanje vjere biti teško. Rekao je da će nas ljudi pogrešno razumjeti, klevetati i okretati se od nas. Oni do kojih najviše pokušavao doprijeti mogli bi na našu dobrotu odgovoriti verbalnim napadima. Ako se usredotočimo na danas, na rezultate, ove će nas poteškoće vjerojatno obeshrabriti.
Isus je to shvatio iz osobnog iskustva, a opet je podnio „zbog radosti koja je bila postavljena pred njega.“ (Hebrejima 12, 2) Vi i ja trebamo slijediti Njegov primjer, pomičući fokus s naših izazova i frustracija i usredotočujući ga na stvari vječnosti.
Jednoga dana, Bog će zauvijek otjerati sve bolove i nedaće iz naših života, a mi ćemo stajati zaokupljeni Njegovom prisutnošću. Samo ovo je razlog za radost. Ali naš Bog je Bog obilja, pravde, koji primjećuje svaki dobar i požrtvovan čin.
Sveto pismo obećava da će Bog nagraditi svako djelo učinjeno u vjeri, čak i ono “neviđeno”, a naša će nagrada biti obilna. Pa ipak, iako nas ne drži odgovornima za rezultate, jako mu je stalo do naše motivacije. Te bi nas istine trebale nadahnuti da u svakom trenutku tražimo Božju volju, usredotočujući svoj pogled na neizmjerne blagoslove koji su pred nama.
Bog će nagraditi našu poslušnost.
Prije otprilike pet godina Bog je pozvao našu obitelj na otvaranje našega doma dvojima tinejdžerima, koji su bili u sustavu udomiteljstva. Nakon životnih trauma, zanemarivanja i napuštanja, oboje su razvili tvrdu i često grubu vanjštinu. Kao rezultat, na naša djela dobrote odgovorili su s prezirom, uzvraćajući na naša dobra djela agresijom. Usprkos svemu, trudili smo se ustrajati, nadajući se da će naši postupci imati utjecaja. Molili smo se da ovi mladi vidi Krista u nama i da ih privuče sloboda, koju On nudi.
To se nije dogodilo. Oboje tinejdžera napustili su našu skrb s istim bijesom, ogorčenjem, ranama i autodestruktivnim ponašanjem s kojim su došli. Iako samo Bog može vidjeti djelo koje se događa u srcu, iz ljudske perspektive, mislili smo da nismo uspjeli. Činilo se da su se naši napori i ustrajnost pokazali uzaludnima. Ali nisu bili. Naša djela ljubavi, posebno ona koje je bilo najteže pokazati, pomogli su nam ojačati karakter. Sigurna sam da su nam donijeli i nebeske nagrade.
U Mateju 25, 40 čitamo: „Zaista vam kažem, u onoj mjeri u kojoj ste to učinili za jednog od ove moje najmanje braće ili sestara, učinili ste to za mene.“ Drugim riječima , Isus se usko identificira s tim kako se odnosimo prema povrijeđenima, osiromašenima i marginaliziranima. Kada im služimo, zapravo služimo Kristu i On je obećao da nam dolazi nagrada. Kao što je Isus rekao u Mateju 16,27: „Jer Sin Čovječji doći će u slavi Oca svoga sa svojim anđelima, a zatim će nagraditi svaku osobu prema učinjenom.“ Stoga, „Što god mi učinili, moramo raditi na tome svim svojim srcem, kao da radimo za Gospodina, a ne za ljudske gospodare, budući da znamo da ćemo dobiti nasljedstvo od Gospodine kao nagradu. Gospodinu Kristu služimo. (Kološanima 3, 23-24, moje parafraziranje)
Naše će nagrade biti dobre.
Zamislite svoje omiljeno odmaralište, zabavu ili poklon. Zastanite i razmislite o trenutku kada ste se osjećali izuzetno sretno i ispunjeno. Sveto pismo kaže da su sva najbolja iskustva na zemlji ništa u usporedbi sa svim onim što nas čeka. Koristeći analogiju koju će mnogi od nas razumjeti, Isus je rekao: „Ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će još vaš Otac nebeski davati dobre darove onima koji Ga mole!“ (Matej 7, 11)
U kontekstu se pozivao na Božje odredbe i odgovore na naše molitve, ali vrijedi opće načelo. Bog je dobar. On je Bog obilja koji voli blagoslivljati svoju voljenu djecu. Kroz Novi zavjet Bog nas poziva na pouzdanje u Njegovu dobrotu, znajući sa sigurnošću da nas očekuje takva ljepota i radost.
Bog nagrađuje poslušnost, ne rezultate.
Noć prije svoje smrti, Isus je okupio svoje učenike kako bi im priopćio tragične vijesti. Namjeravao ih je napustiti i doživjet će progon. Dok bi neki ljudi primali svoju evanđeosku poruku, drugi bi ih zbog toga mrzili. „Odabrao sam vas da se izdvojite iz svijeta. Zbog toga vas svijet mrzi. Sjećate li se što sam vam rekao? Rob nije veći od gospodara. Budući da su progonili mene, prirodno će progoniti i vas. A da su me poslušali, slušali bi i vas. Sve će vam to učiniti zbog Mene, jer su odbacili Onoga koji me poslao.“ (Ivan 15, 19b-21)
Drugim riječima, mnogo puta, naši najveći, najsrdačniji napori neće nas dovesti do rezultata kojima se nadamo. Zapravo, mogao bi potaknuti druge na bijes. Doživjevši to osobno, u mnogim je prilikama apostol Pavao iz prvog stoljeća napisao: „Stoga, draga moja braćo i sestre, budite čvrsti. Neka vas ništa ne uznemiruje. Uvijek se u potpunosti predajte Gospodinovom djelu, jer znate da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan.“ (1. Korinćanima 15, 58)
Bog vidi naša srca, našu ustrajnost i našu ljubav prema Njemu i drugima. Ne smatra nas odgovornima za to kako se drugi ponašaju ili kako rastu naše službe i crkve. Ali On očekuje da dobro živimo i volimo i poput ponosnog Oca, koji voli nagrađivati našu poslušnost.
Naša je motivacija važna
Ako ste roditelj, razumijete razliku između vesele i obvezne službe. Prva zna donijeti ponos i radost; druga, često karakteriziran kolutanjem očiju i uzdasima, može stvoriti frustraciju. Bog želi našu poslušnost, da; ali i više od toga, On želi naše srce. Razgovarajući s farizejima, skupinom poznatom po vanjskim, nesavršenim iskazima pravednosti, Isus je rekao: „Licemjeri! Izaija je bio u pravu kada je prorekao o vama: ‘Ti me ljudi časte usnama, ali njihova su srca daleko od Mene. Uzalud me štuju; njihova su učenja samo ljudska pravila.“ (Matej 15, 7-9)
Nekoliko desetljeća kasnije, Pavao je izrazio sličnu zabrinutost obraćajući se sljedbenicima Krista u Korintu. Kroz 1. Korinćanima vidimo naznake da su oni u crkvi nastojali uzdignuti sebe više nego Krista. Željeli su najprestižnije položaje i “časne”, ljudski govoreći, duhovne darove.
U 1. Korinćanima 3, 10-15 čitamo:
„Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist. Naziđuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom – svačije će djelo izići na svjetlo. Onaj će Dan pokazati jer će se u ognju očitovati. I kakvo je čije djelo, oganj će iskušati. Ostane li djelo, primit će plaću onaj tko ga je nazidao. Izgori li čije djelo, taj će štetovati; ipak, on će se sam spasiti, ali kao kroz oganj.“
Govoreći o ovome, David Guzik iz Trajne riječi napisao je: „Bog zna kako pravilno nagraditi. Na zemlji mnogi službenici dobivaju prevelike ili premalene nagrade.“ Teolog iz 19. stoljeća Charles Hodge izrazio je sličan zaključak, rekavši: „Vjerni, mukotrpni službenik ili misionar koji se trudi u neznanju i bez očitog ploda, naići će na nagradu daleko veću od one koja je, s manje samoodricanja i truda, učinjena instrumentom sjajnih rezultata.“
Kada naša vjerska djela proizlaze iz sebične motivacije, naši najveći napori iznose tek nešto više od dima. Ali Bog će nas nagraditi kad god služimo ili dajemo iz ljubavi prema Kristu „jer Bog ljubi veselog darivatelja.“ (2. Korinćanima 9, 7b) Znajući to bi nas trebalo motivirati na neprestano provjeravanje naših srca „uz traženje snage i želju da naša tijela prinesemo kao živu žrtvu, svetu i Bogu ugodnu, jer to je istinsko i pravilno štovanje.“ (Rimljanima 12, 1)
Kada naši životi i služenje djeluju izazovno, kada nas drugi napadaju zbog naše vjere, a čini se da naši najžešći napori imaju malo učinka, možemo pronaći barem malo utjehe i ohrabrenja u ovome: Bog će nagraditi svaku molitvu, doniranu kunu i čin pružanja usluge od srca koje je čisto i ispunjeno slavljenjem. Vječna blaga koja On čuva za nas daleko su bolja od svega što bismo mogli steći na zemlji i ona nikada neće zahrđati niti izblijedjeti.
Autorica: Jennifer Slattery; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
