Bezakonje se često koristi u svakodnevnom životu, ali i Biblija ga spominje. Što je bezakonje i koja je sudbina bezakonika?
Netko može, u neznanju ili namjerno, odlučiti da ne poštuje ili krši zakon. Na primjer, vozač možda neće vidjeti crveno svjetlo i može proći kroz raskrižje bez zaustavljanja. Drugi vozač može vidjeti crveno svjetlo, ali se ponaša kao da ga nema. Iako su oba vozača prekršila zakon, prvi je to učinio nesvjesno, dok je drugi vozač to učinio namjerno.
U Novom zavjetu izraz “bezakonik” koristi se za osobu koja se svjesno i namjerno buni protiv Boga. To su ljudi koji preziru Boga i prkose Mu. Odbijaju biti pod Božjom vlašću. Odbijaju se pokoriti Božjoj Riječi i Božjoj volji. Žele donijeti vlastite zakone i slijediti svoj put. Bezakonik u svom srcu kaže: “Ne Božja volja, nego neka bude moja volja!” Lucifer je želio svoju, a ne Božju volju (Izaija 14, 12-14).
Što je “bezakonje”?
Grčka riječ za bezakonje je anomos (a = bez; nomos = zakon). U Novom zavjetu ta se riječ prevodi na različite načine: “bezakonje”, “nezakonito”, “zločesto”, “prijestupnik”, ali uvijek prenosi osnovno značenje bezakonja.
Zakoni su potrebni u grešnom svijetu (1. Timoteju 1, 9), a oni koji se odluče na nezakonito djelovanje su bezakonici. Prema Bibliji, korijen svih bezakonja je pobuna.
Kroz povijest, ljude je karakteriziralo bezakonje. Lot je davno živio među građanima Sodome. Bio je “premoren razvratnim življenjem bezakonika” (2. Petrova 2, 7). Čak i religiozni ljudi mogu biti bezakonici! U Mateju 23, 28 Gospodin Isus je opisao religiozne književnike i farizeje svoga doba riječima: “Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.”
1. Ivanova 3, 4 definira grijeh kao bezakonje: “Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje.” Počiniti grijeh znači biti bez zakona; odnosno grešnik krši Božji zakon. Zbog toga je bezakonje odbacivanje Boga. Sotona, koji modelira krajnje odbacivanje Boga, jednoga će dana osnažiti Antikrista, nazvanog “bezakonik”, čiji će uspon na vlast biti u skladu s načinom na koji Sotona djeluje (2. Solunjanima 2, 9).
Biblija povezuje čovjekovo bezakonje i pobunu protiv Boga s njegovom potrebom za Božjim oproštenjem. U Rimljanima 4, 7, Pavao (citirajući Psalam 32, 1) kaže: “Blaženi oni kojima je zločin otpušten, kojima je grijeh pokriven!” Božja pravednost pripisuje nam se prilikom spasenja, a Bog nam oprašta naše bezakonje, budući da je obećao: “I grijeha se njihovih i bezakonja njihovih neću više spominjati” (Hebrejima 10, 17 / Jeremija 31, 34).
Što Bog misli o “bezakonju”?
Kada društvo zanemari zakone, nastaje kaos. Vrijeme sudaca, nakon Jošuine smrti, obilježeno je preokretima, ugnjetavanjem i općim neredom. Čitamo što je razlog nereda: “U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo” (Suci 21, 25). Također, pobuna u Efezu dobar je primjer bezakonja na djelu ( Djela 19).
Isusov odnos prema bezakonju jasno se otkriva u Hebrejima 1, 9: “Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova.” Bog mrzi grijeh i mrzi bezakonje. Vjernici moraju naučiti voljeti stvari koje Bog voli i mrziti stvari koje Bog mrzi!
Sudbina bezakonika
Koje će strašne riječi jednog dana čuti bezakonici?
“Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'” (Matej 7, 23)
“Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.” (Matej 13, 41-42)
Isus je umro na križu “da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela” (Titu 2, 14).
Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. (Rimljanima 10, 9)
