Kao vjernik, sigurno ste se zapitali: odakle dolazi ova patnja koju osjećam? Od Boga ili đavla? Na temelju ovih tekstova možemo vidjeti da patnja može doći od obje strane:
„Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.“ (Psalam 103, 19) „Da se spozna od istoka sunca i od zapada njegova, da osim mene nema boga. Ja sam Gospodin i nema drugoga, Tvorac svjetlosti i Stvoritelj tmine, donosilac mira i stvaratelj zla. Ja, Gospodin, ja činim to sve.“ (Izaija 45, 6-7)
Bog može zaustaviti Sotonu. To je jasno iz Isusove izjave, kada je govorio o usporedbi o Dobrom Pastiru: „Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ (Ivan 10, 10) „Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.“ (Ivan 10, 28) Iznad Sotone je Svemogući Bog, koji u konačnici ima sve stvari pod svojom kontrolom.
Sve je pod Božjom kontrolom
Isus kaže u Mateju 10, 30-31: „Ali čak su i dlake na tvojoj glavi izbrojane. Stoga se ne bojite, vi ste vrjedniji od mnogih vrabaca.“ Ako tada završimo u oluji, kad nas pogodi patnja, mi se kao Njegova djeca ne trebamo bojati. No možemo se zapitati: zašto se to meni događa? Takvo pitanje može vas uplašiti dok grozničavo tražite odgovor, kao da uzalud tražite razlog. Tada biste se mogli moliti: „Pretraži me, Bože, i upoznaj moje srce (…); provjeri ima li u meni zlog puta i vodi me putem vječnim.“ (Psalam 139, 23-24).
Jobova patnja
U Knjizi o Jobu Sotona je poticatelj Jobove patnje. Iako Bog nije uzrok njegove patnje, Bog tu patnju dopušta. Bog čak ide toliko daleko da usmjerava Sotoninu pozornost na Joba: „I reče Gospodin Sotoni: Jesi li vidio moga slugu Joba? Na zemlji nema nijednog poput njega, besprijekornog i poštenog čovjeka koji se boji Boga i okreće se od zla?“ (Job 1,8) Nakon toga Joba pogađa patnja; Sotona traži da Bog ispruži ruku i udari Joba na sve ono što Job ima (vidi Job 1, 13-20); tada će ga Job prokleti.
Vjera koja nadvladava
Job odluči ostati vjeran Bogu i držati se svoje vjere u Njega, unatoč mnogim trenucima frustracije, malodušnosti i straha, zbog kojih je ponekad govorio naglo, te je čak i sumnjao u Božju dobrotu. No, usprkos svemu, njegova vjera u Boga nije bila uništena. Božja čast je u pitanju. Job kaže svojim prijateljima: „Ali On zna put kojim ja idem. Nakon što me iskuša, izaći ću kao zlato … Držao sam se njegova puta i nisam skrenuo u stranu.“ (Job 23, 11)
Prokušana vjera
Poput Joba, i mi možemo biti iskušani. Ali u svim našim kušnjama Bog ne traži samo vlastitu čast, već istodobno i dobro za one koji ga vole. (Rimljanima 8, 28) Što bi to “dobro” moglo biti? Putem intenzivne patnje Bog nas može dovesti do veće duhovne zrelosti, što se nikako nije mogao postići na bilo koji drugi način.
Tko sam ja da mislim da mogu duhovno rasti ne podnoseći patnju? Čak je i bezgrešni Božji Sin „naučio poslušnost kroz ono što je pretrpio“ (Hebrejima 5, 8) Zato On može suosjećati s nama kad moramo trpjeti patnju. Zbog patnje koju proživljavamo, možemo bolje razumjeti i utješiti ljude koji pate. (2. Korinćanima 1, 3-4)
Gorko ili bolje?
Znajući da su naše kušnje, koje je smislio Sotona, Bog dopustio za svoju slavu i za naše spasenje, iskoristimo taj uvid, podvrgavajući se Bogu i puštajući da nas patnja usavršava. Jer ili nas ogorčava ili poboljšava. Izbor je naš. Tijek našeg života ne određuju “oluje” koje nas muče, nego položaj našeg kormila! A to zahtijeva ustrajnost i povjerenje. (Psalam 37, 5) Jakov se usredotočuje na Jobovu izdržljivost, govoreći: „…vidjeli ste svrhu Gospodinovu kako je Gospodin suosjećajan i milosrdan.“ (Jakovljeva 5, 11)
Ono što Bog u konačnici namjerava za nas, koristit će nam! S ove strane vječnosti, nikada ne možemo u potpunosti razumjeti zašto se čini da Bog ponekad dopušta Sotoni da pobijedi. Ali možemo se čvrsto držati Njegovih obećanja i imati ovo uvjerenje: Bog je suveren i ima svu moć na nebu i na zemlji. (Matej 28, 18)
Autorica: Yna Plat; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net