Nakon pobune prvog para, Bog je rekao ženi: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom.“ (Postanak 3, 16)
Njezina će ju žudnja tjerati prema njezinom mužu, a on će vladati nad njom? Što to znači? U ovome kratkom eseju, želim se osvrnuti na značenje druge polovice stiha Postanka 3, 16 i ponuditi ono što može biti od važne pomoći za održavanje pobožnog braka, koje sklapaju dvoje otkupljenih grješnika.
Logika njezine kazne
Prijevodi ovih stihova se razlikuju, no ja ću ih prevesti kako slijedi:
„Zasigurno ću produžiti tvoju bol i tvoju trudnoću, u boli ćeš rađati djecu, tvoja žudnja vodit će te protiv tvoga muža, no on će vladati nad tobom.“
Stihovi uključuju četiri klauzule. Slijedi moje shvaćanje ovih stihova. Prva klauzula određuje dvije preklapajuće sfere, koje Bog obećava da će povećati u dobu patnje: bol i trudnoću. Prva od dvije započinje bez veznika, što jasno ukazuje na to da dvije klauzule razjašnjavaju Božje djelovanje u odnosu na ove dvije sfere. No one to čine na obrnut način: vrijeme od začeća do rođenja bit će bremenit i ženina sklonost pobune protiv svoga muža bit će sve češća. Četvrta klauzula zatim ide nasuprot trećoj, kroz identificiranje muževljevog prikladnog odgovora na ponašanje svoje žene. Iz toga bismo mogli izvući ovakvu logiku:
Bog će produžiti bol žene i trudnoću, što znači da će vrijeme od začeća do rođenja biti bremenito, žena će biti protivna svome mužu, a on će morati odgovoriti na njezino zlo time što će vladati nad njom.
Što točno znači da će zbog prokletstva, žena u svojoj boli i grješnim željama biti protivna svome mužu? Kakva je to vrsta vladavine, kojom muž odgovara na ženino ponašanje?
Pomoć iz Postanka 4, 7
Hebrejski izraz žudnja ponavlja se samo tri puta u Bibliji: žudnja žene prema svome mužu (Postanak 3, 16), žudnja grijeha prema Kainu (Postanak 4, 7) i žudnja voljenog supruga prema svojoj mladenki (Pjesma nad pjesmama 7, 10). Blizina prva dva primjera, kao i činjenica da izrazi i red riječi Postanka 3, 16 odgovara usporednim klauzulama iz stihova 4, 7 ukazuje na to da su ovi stihovi povezani na određen način i da nam stoga mogu pomoći u njihovom međusobnom tumačenju.
Kainu je Bog rekao: „Nije li pritom slučaj da ćeš, ako dobro činiš, podizati svoje lice u svjetlu Božjeg prihvaćanja? No ako ne činiš dobro, grijeh vreba na otvorenom i protiv tebe je žudnja grijeha, no ti bi je trebao nadvladati.“ (Postanak 4, 7, moj prijevod)
Žudnja grijeha prema Kainu je bila zla. Poput kradljivca, grijeh želi „ukrasti, ubiti i uništiti.“ (Ivan 10, 10) Želi nadvladati, poniziti, podmetnuti. No, kao odgovor na to, Kain je trebao vladati nad grijehom i time ići nasuprot žudnje grijeha za vladavinom nad njegovim smrtnim tijelom, tako što bi živio za pravednost. (Rimljanima 6, 12-14) Usporedbe između Postanka 3, 16 i 4, 7 su jasne:
Postanak 3, 16 za Evu: Protiv tvoga muža bit će tvoja žudnja, no on će vladati nad tobom.
Postanak 3, 16 za Kaina: Protiv tebe je žudnja grijeha, no ti bi trebao vladati nad njime.
Kao što Postanak 4, 7 identificira destruktivan način djelovanja grijeha, tako 3, 16 u detalje opisuje Božji sud protiv grijeha, koji je manifestiran kroz destruktivno ponašanje žene. Kao što je grijeh želio nadvladati i podčiniti sebi Kaina, tako i ženina žudnja protiv njezinog muža znači da će, u ovome palom svijetu, žena željeti nadvladati autoritet kojeg je Bog dao njezinom mužu i da će željeti podčiniti muža sebi. Stoga, prijevod koji govori da će ženina želja biti nasuprot njezinog muža u Postanku 3, 16 jasno identificira ono što će se dogoditi, ali ono što se ne bi trebalo dogoditi u ovom palom svijetu.
Iduće, zbog toga što narativ razjašnjava da se Kain nije uspio okrenuti od grijeha, znamo da treća klauzula u Postanku 4, 7 („…no ti bi ga trebao nadvladati“) nije nagovještaj onoga što je Kain učiniti, nego objava onoga što bi trebao učiniti kada se suoči s negativnim pokušajem uzurpiranja od strane grijeha. Kain bi trebao vladati nad grijehom. Ako slijedimo usporednost, vidimo da stihovi 3, 16 govore o tome da kada žena napadne muževljevo, Bogom-dano vodstvo, on bi i dalje trebao vladati nad svojom ženom, na odgovarajuće nježan način, koji odaje čast Bogu. Gospodin čezne za prekrasnom komplementarnošću, čak i nakon pada.
Stoga, kako bi takva komplementarnost trebala izgledati? Točnije, postoje li pokazatelji koji ukazuju na to da žena pokušava uzurpirati autoritet svoga muža i koja je njezina prikladna uloga u obitelji, koja je predana Božjem kraljevstvu?
Nadalje, kakva je priroda i koja su ograničenja Božjeg poziva mužu u pogledu vladanja nad svojim domom? Pružiti odgovore na ova pitanja na biblijski način ključno je kako bi bračna ljubav mogla cvjetati (Efežanima 5, 33) i kako bismo mogli vjerno prikazati različitosti između Krista i Njegove Crkve, što je nešto što treba prikazati svaki istinski brak između jednog muškarca i jedne žene. (Efežanima 5, 22-32)
Božji poziv za žene
Postanak 13 već identificira vrste destruktivnog ponašanja, koji su prisutni kada je žudnja žene oprečna autoritetu njezina muža. Pavao naglašava: „Nije bio Adam prevaren, nego žena te je postala prijestupnica.“ (1. Timoteju 2, 14) Apostol je govorio o tome kako je žena, nakon što ju je zmija kušala, uzela i jela zabranjeni plod i nakon toga „dala svome mužu, koji je bio s njom te je jeo.“ (Postanak 3, 6)
Mudre izreke 31 unatrag
Bog je stvorio, odnosno načinio ženu od muškarca, (Postanka 2, 22-23) kako bi muškarcu stvorio „pomoćnicu koja je prikladna za njega.“ (2, 18) Njezina prvobitna svrha bila je pružanje pomoći onomu od koga ju je Bog stvorio. No umjesto pomaganja mužu u stavljaju Zemlje pod njihovu vlast i u vladavini nad zvjerima, kao što je i zmija (1, 28), ona se predala iskušenju zla i nakon toga je vodila svoga muža u isto. (3, 6) Tekst ukazuje na to da je žena trebala poznavati Božju volju i da joj je trebala biti poslušna; u suprotnom, njezine žudnje bit će oprečne njezinom mužu i dobrobiti obitelji.
Suprotno od izvrsne žene, koja je opisana u Izrekama 31, 10-31, jest žena koja slijedi obrazac zla i koja ima muža koji joj ne može vjerovati. (31, 11), jer mu ona neprestano čini nažao. (31, 12) Lijena je (31, 13) i ne uspijeva obaviti svoj dio kućanskih obaveza zbog svoje lijenosti. (31, 15; 27) Takva žena djeluje u slabosti, umjesto u snazi. (31, 17; 25) Ona uzima umjesto da daje (31, 20), strahuje umjesto da vjeruje (31, 21, 25), ima oštar i bezobrazan jezik umjesto da je mudra i nježna. (31, 26) Takvo ustrajno ponašanje djecu navodi na prokletstvo, umjesto na blagoslov, a njezinog muža odvodi u neuspjeh, umjesto na uspjeh (31, 23), na jauk, umjesto na slavljenje. (31, 28)
Pomoćnica prikladna za njega
No istinska pomoćnica (Postanak 2, 18) podržava i nadopunjuje svoga muža, jer ju Bog za to osnažuje. (Psalam 115, 9-11; 121, 1-2) Njezine snage daju ravnotežu njegovim snagama i slabostima. (Izreke 31, 10-11) Njezin strah od Gospodina vrijedan je slavljenja. (31, 30) Njezina mudrost oprečna je ludosti (19, 14), njezino poštovanje prema mužu njemu ulijeva povjerenje (Efežanima 5, 33; 1 Petrova 3, 2; 6) a njezino partnerstvo mužu pričinjava radost. (Izreke 5, 18; 12, 4; 18, 22) Dok su ona i njezin muž zajedno združeni u Božjem blagoslovu, zajedno žele ispuniti Božji poziv na to da „budu plodni i da se množe, da ispune Zemlju, podčine je sebi i vladaju nad njom.“ (Postanak 1, 28)
U zajedničkom štovanju, ona vjerno sudjeluje (1. Korinćanima 11, 5; Kološanima 3, 16) i pokazuje ispravnost (1. Korinćanima 14, 33-34; 1. Timoteju 2, 9-12). Ona s vremenom postaje žena Riječi, koja je sposobna davati naputke u prikladnom kontekstu. (Djela 18, 26; 2. Timoteju 1, 5; 3, 15; Titu 2, 3-4) Nada se u Boga (1. Petrova 3, 5), s ponašanjem koje je „vrijedno poštovanja i čisto“ (3, 2) dok njeguje „neuništivu ljepotu nježnog i tihog duha.“ (3, 4) Poštuje svoga muža (Efežanima 5, 33; 1. Petrova 3, 2; 6) i podčinjena mu je, kao Gospodinu. (1. Petrova 3, 1; 5; Efežanima 5, 22; Kološanima 3, 18)
U Božjem kraljevstvu, ona je princeza koja stoji do princa; želi voljeti svoga muža i djecu, teži samokontroli, čistoći, vrijednom radu u svome domu, ljubaznosti, podčinjenosti svome mužu „kako Božja Riječ ne bi bila obeščašćena.“ (Titu 2, 4-5) Bog one žudnje, koje se protive ovakvom poretku, smatra žudnjama koje su „protivne tvome mužu,“ jer će žene koje „najprije traže Boga i Njegovu pravednost,“ bježati od ovakvih sklonosti, bez obzira na to koliko one bile prevladavajuće u društvu te će prigrliti svoj prekrasan poziv „pomoćnice.“ (Postanak 2, 18)
Božji poziv za muževe
Kao odgovor na destruktivnu “želju žene”, Bog naglašava da će muž „vladati nad tobom.“ (Postanak 3,16) Drugdje s istom konstrukcijom, robovi upravljaju imanjem svoga gospodara (Postanak 24, 2), Josip nadgleda Egipat (Postanak 45, 8; 26), a žene skandalozno upravljaju Božjim narodom. (Izaija 3,12) U prirodi “pravila” nema ničega što podrazumijeva zlostavljanje, ali izraz jasno označava autoritet. U svjetlu usporedbe s Kainovom potrebom posjedovanja kontrole nad grijehom u Postanku 4, 7, poziv mužu da “vlada” odnosi se na pozitivnu usklađenost s Božjim idealom vladanja, naglašenim u Postanku 2 i razjašnjenom u Postanku 3.
Palo vodstvo Eve
To što je „prvo nastao Adam, a zatim Eva“ (1. Timoteju 2,13) stvorilo je trajni presedan za ispravan poredak u braku i zajednici. Kao što Pavao tvrdi: „Glava je svakog muškarca Krist, glava žene je njezin muž, a glava Krista je Bog.“ (1. Korinćanima 11, 3)
Nakon što je Bog „oblikovao čovjeka od praha iz zemlje“ i dao mu život (Postanak 2, 7) „Bog je uzeo čovjeka i stavio ga u rajski vrt da ga obrađuje i čuva.“ (2, 15) Gramatički rod zamjenice “to” identificira “tlo” kao objekt čovjekova “rada” i “čuvanja.” Odnosno, kao što se suprugin primarni poziv (2,18) i prokletstvo (3,16) izravno odnose na muškarca od kojeg ju je Bog stvorio (2,22-23), tako je i suprugova primarna sfera odgovornosti (2, 15) i kazna (3,17–19) odnose posebno na tlo s kojeg je došao (2,7).
Raditi i čuvati ukazuje na to je čovjekov primarni poziv bio „služiti“ i „čuvati ”zemlju i sve na njoj, sve što bi je ispunilo, uključujući njegovu obitelj i širu zajednicu; uzmite u obzir rijetku upotrebu iste kombinacije glagola u 3, 23–24. Kao nositelj kućanstva, on je glavni skrbnik i zaštitnik. On treba opskrbljivati duhovnom i fizičkom hranom i otjerati sve duhovne ili fizičke prepreke svjetskoj misiji ispunjenoj slavom, na koju je Bog pozvao njegovu obitelj. (1,28)
Kako bi Adam obrađivao ono što je neobrađeno, Božje povrtno svetište bi raslo sve dok „spoznaja slave Gospodnje“ ne ispuni zemlju „kao što vode prekrivaju more.“ (Habakuk 2,14; usporedba Izaija 11, 9) To bi činio uz “pomoć” svoje suputnice, koju bi volio kao svoje tijelo (Postanak 2, 23; Efežanima 5, 28) i prema kojoj bi održavao obaveze saveza. (Postanak 2, 24; usporedba 34, 3) Time bi pokazao njegovateljsku prirodu sluge i vođe i ljubav koju Krist gaji prema crkvi. (Efežanima 5, 25; 29)
No Adam je napustio svoj poziv, djelujući u grijehu, prvo pasivno slijedeći svoju suprugu u pobunu, a zatim agresivno tražeći njezino uništenje. Ne ustajući protiv zle zmije, koja je preokretom uloga pokušavala zadirati u sam travnjak za koji je Bog rekao čovjeku da ga čuva, Adam nije uspio zaštititi svoju ženu i vrtno utočište: „Također je dala i svome suprugu koji je bio s njom i jeo je.“ (Postanak 3, 6). Dalje, kad se Gospodin suočio s njim, opravdao se i nasilno i sebično krivnju prebacio na svoju suprugu, proglasivši tako njezinu krivnju i osudivši je na smrt (3,12; usp. 2,17). Takvi postupci ne definiraju pobožno vodstvo.
Kristolika vladavina
Ispravna ”vladavina” supruga očituje se u snažnim, predanim, požrtvovnim vodstvom, a ne u samo-uzvišenoj nadmoći. Glava koja odaje čast Bogu, drži se svojih zavjeta i čuva svoju ženu i djecu od štete i ludosti. (Brojevi 30) Nastoji ugoditi svojoj supruzi (1. Korinćanima 7, 33) i voli je kao svoje tijelo, opskrbljujući je i duhovno i tjelesno, baš kao što Krist čini za Crkvu. (Efežanima 5, 25–30; 33)
Časti je razumijevanjem njezinih potreba i okvira, nikada prema njoj nije grub i ponaša se prema njoj kao prema nasljednici milosti života. (Kološanima 3, 19; 1. Petrova 3, 7) Po obrascu postavljenom u Deset riječi Izlaska 20, koje se sada ispunjavaju kroz Krista i po Duhu (Matej 5, 17–19; Efežanima 5,18), kućanstva uzdižu Boga, a ne sebe, kao kralja (Ponovljeni zakon 5, 7 –10), vjerno Ga zastupajući (5, 11), služeći onima koji su pod njihovom skrbi (5, 12–15), poštujući njihove vlasti (5, 16), poštujući tuđe živote (5, 17), seksualnu čistoću (5, 18), imovinu (5, 19), pravo na iskreno i istinito svjedočenje (5, 20), brakove (5, 21a) i uživanje bez straha od osvete. (5, 21b)
Pobožan brak u prokletom svijetu
Prema paradigmi koju iznosi Postanak 1–3, supruga je pomoćnica koja nije dominantna, manipulativna, prisilna, pasivna ili destruktivna. Umjesto toga, karakterizira je poštovanje i odavanje časti suprugu sa srcem služenja i istinskim doprinosom zajednici od dvije osobe, koja nadopunjuje muževe snage i slabosti. Slično tome, Bog poziva supruga da vodi njegov dom, služeći kao primarni pružatelj i zaštitnik, tjelesno i duhovno. Muž bi trebao voditi uvjerljivom, požrtvovnom ljubavlju, a ne na dominantno, manipulativno, prisilno, pasivno ili destruktivno.
U Efežanima 5, 22–33, Pavao utvrđuje da različiti pozivi, koje muževi i žene imaju u braku, pokazuju različite pozive unutar odnosa Krista i Njegove Crkve. Kristova slava je na cijeni kada se promatraju odnosi muževa i žena! Znakovito je da pozivi ženama na pokornost svojim muževima (Efežanima 5,22) i muževima na iskazivanje ljubavi prema svojim ženama (5, 25) izravno proizlaze iz participne sintagme: „podvrgavanje jedan drugome iz poštovanja prema Kristu“ (5, 21), što je samo po sebi dio onoga što karakterizira život kojeg ispunjava naboj: „Ispuni se Duhom.“ (5,18)
To znači da su pravilna “žudnja” supruge i vjerno “vladanje” supruga mogući samo tamo gdje vlada Kristov Duh, koji ispunjava i osnažuje. „Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom!“ (Efežanima 5, 15–18) Duhom ispunjene žene nauče obuzdati pogrešnu “žudnju”, a Duhom ispunjeni muževi uče preuzimati žrtvenu inicijativu Kristovog vodstva. Sam Bog osnažuje muževe i žene u održavanju bogoljubnih brakova u ovom prokletom svijetu.
Autor: Jason DeRouchie; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net
