Za mnoge ljude vrag nije ništa drugo nego lik iz crtića. Ali mi u njemu imamo pravog neprijatelja. Kako se oduprijeti vragu?
Isusu Kristu i apostolima to je bilo životno važno pitanje. Naš se Gospodin morao više puta oduprijeti vragu. Sjećate li se da je rekao: “Odlazi od mene, Sotono!”?
Pisci Novog zavjeta ne raspravljaju o postojanju vraga; oni to pretpostavljaju. Očito im nije palo na pamet da njihovi čitatelji neće biti svjesni duhovnog sukoba.
Kako se oduprijeti vragu?
Izraz “oduprijeti se vragu” nalazi se u Jakovu 4, 7 gdje apostol Jakov potiče vjernike. Važno je pročitati cijeli stih: “Pokorite se, dakle, Bogu. Oduprite se vragu i pobjeći će od vas.” Odupiranje vragu mora biti popraćeno pokoravanjem Bogu. Neposlušni ili nepokorni vjernik neće vidjeti pobjedu.
Odupirati se znači boriti se ili se na neki način suprotstaviti. Kako to trebaju učiniti vjernici? Prvo i osnovno, piše Jakov, trebaju se podložiti (pokoriti) Bogu. Božja djeca trebaju mu se približiti, okrenuti prema njemu, živjeti u zajedništvu s njim. Zbog opasnosti od samopravednosti i vlastitog interesa, vjernici se moraju staviti pod Božju Riječ.
Kada je Jakov pisao o otporu vragu i približavanju Bogu, upravo je raspravljao o ponosu i poniznosti. Slušajte: “Bog se suprotstavlja ponosnima, a poniznima daje milost. Pokorite se, dakle, Bogu! Oduprite se vragu i pobjeći će od vas” (r. 6, 7).
Ponosno odbijanje da se pokori Bogu čini vraga onim što jest. Poniznost je upravo suprotna. To je zahvalan osjećaj ovisnosti o Bogu, radost što smo njegovi, predanje njegovoj volji. Dok je svako ushićenje ponosa korak dalje od Boga (“Ne trebaš mi, Bože. Ne želim te. Sam ću to učiniti.”), svaki nagovještaj poniznosti pomak je u Božjem smjeru.
U tom odnosu s Bogom kroz Krista, vjerujući mu, prepuštajući mu se, slaveći njegovu milost, pronalazimo snagu protiv sila zla. Zato apostol Pavao potiče sve u vjeri da budu jaki u Gospodinu i u silnoj njegovoj snazi i da obuku svu opremu Božju (Efežanima 6, 10-11) za duhovni rat. Dakle, kad god dođete u napast da se okrenete od Boga i krenete svojim putem, krenite prema njemu, pozivajući ga u pomoć, koristeći se njegovom snagom. To je vaša prva crta obrane – budite jaki u Gospodinu!
Poznate đavlove taktike
Jedan od glavnih đavlovih ciljeva je zastrašivanje Božjeg naroda. Ponekad to čini podstičući progon. Tako je bilo s Isusom, s kršćanima u prvom stoljeću i s mučenicima u svako doba. Vrag nam prijeti teškim posljedicama ako slijedimo Krista. Petar ga opisuje kao “lava koji riče tražeći nekoga da ga proždre”. Zna čega se najviše bojimo i kako koristiti te strahove.
Petar piše: “Oduprite mu se, postojani u vjeri.” A Pavao nas potiče da uzmemo štit vjere da bismo mogli ugasiti đavolske vatrene strelice. Vjera je protuotrov za strah.
Vrag je otac laži. Pokušava nas natjerati da mislimo da je opasniji nego što zapravo jest. On je poput jedne od onih riba u dubokom moru koje se napuhuju do divovske veličine kad god je u blizini potencijalni neprijatelj. Izgledaju opasno, ali zapravo su kao baloni. Vrag je možda lav koji riče, ali zbog Krista je okovan. U Kristu smo pobjednici.
Davno kada su Izraelci godinama lutali pustinjom, poslali su dvanaest špijuna da pogledaju obećanu zemlju. Desetero ih se vratilo skroz prestrašeni. U zemlji su vidjeli poteškoće, zidine i divove pred kojima su izgledali poput skakavaca. Ostala dvojica, Kaleb i Jošua vratili su se govoreći da je to dobra zemlja i da se stanovnici mogu lako svladati. “Oni su zalogaj za nas” (Brojevi 14, 9), bilo je njihovo izvješće.
Kaleb i Jošua vidjeli su isto što i ostala desetorica, ali vidjeli su i Gospodina. Kada ga imamo u srcu i mislima, kada znamo da je uz nas, nećemo se prestrašiti od vražjih napada. Nećemo se okrenuti i pobjeći. Reći ćemo: “Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?” (Rimljanima 8, 31). “Veći je Onaj koji je u nama od onoga koji je u svijetu” (1. Ivanova 4, 4).
