Mnogi kućni ljubimci se brzo vežu za vlasnike i postanu omiljeni. Zašto je Bog kućnim ljubimcima odredio kratak životni vijek?
U Knjizi Postanka govori se da je Bog stvorio muškarca i ženu, zajedno sa svim stvorenjima, uključujući i životinje. Nakon toga, Bog je razgovarao sa čovjekom i dao mu zapovijed: “Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!” (Postanak 1, 28). Međutim, ova vlast ne znači da sa životinjama možemo raditi što god želimo. Trebamo se brinuti za njih, jer su dio Božjeg stvaranja. Bilo bi neodgovorno da bilo koji kršćanin maltretira kućnog ljubimca ili mu namjerno nanosi bol, jer ih Bog stvorio i dao u naše ruke.
Zašto je Bog kućnim ljubimcima odredio kratak životni vijek?
Iako kopnene kornjače mogu živjeti više od 150 godina, a papige ponekad žive koliko i ljudi, većina kućnih ljubimaca ima kratak životni vijek. Možda je Gospodin našim kućnim ljubimcima dao kratki životni vijek da nas spriječi da se više vežemo za njih nego za svoje bližnje.
Budući da je ljubav nekih inteligentnih kućnih ljubimaca prema svojim vlasnicima izuzetno bezuvjetna, oni često uspostavljaju duboku emocionalnu vezu s nama. Zapravo, ponekad ih je lakše bezuvjetno voljeti nego jedni druge, iako to nije biblijski.
Emocionalni utjecaj smrti kućnog ljubimca obitelji sličan je gubitku bilo kojeg člana obitelji, premda u manjoj mjeri. Nudi mogućnosti za učenje važnih lekcija u pripremi za buduće gubitke koji će biti gori. Tuga zbog smrti kućnog ljubimca može donijeti svijest o našoj potrebi za dubljim odnosima s ljudima u našem životu.
Hoće li biti životinja na nebu?
Vjerujemo da su životinje namijenjene čovjekovom uživanju i korištenju na zemlji. Sama Biblija ne ukazuje na to da će životinje biti na nebu. Može biti da se Božja svrha za životinje ostvarila na ovoj zemlji. Međutim, ako bi nas životinje učinile sretnijima na nebu, tamo će zasigurno biti mjesta za njih.
Neki biblijski tumači skrenuli su pozornost na Izaijin opis budućeg Božjeg kraljevstva gdje kaže: “Vuk i jagnje zajedno će pasti, lav će jesti slamu k’o govedo; al’ će se zmija prahom hraniti. Nitko neće činiti zla ni štete na svoj Svetoj gori mojoj” (Izaija 65, 25). Ovi stihovi se odnose na to da će životinje naseljavati novo nebo i novu zemlju.
