Jeste li se uhvatili kako kažete: “Moj život je užasan!” ili “Nikoga nije briga za mene!” To je samosažaljenje. Što Biblija kaže o samosažaljenju?
Svi smo skloni razmišljanju da se svijet s vremena na vrijeme vrti oko nas, a kada shvatimo da se to ne događa, možemo zapeti u samosažaljenju.
Usredotočenost na sebe korijen je samosažaljenja i to je nešto čemu se kršćani ne trebaju prepustiti. Kada se utapamo u samosažaljenju, zapravo se žalimo na život koji nam je dao naš milostivi Bog.
Što Biblija kaže o samosažaljenju?
Svaki je čovjek sklon samosažaljenju. Rođeni smo sebični, sa snažnim nagonom da zaštitimo svoj ego i svoja “prava”. Samosažaljenje nas tjera da se durimo i opsjednemo vlastitom ili stvarnom povredom. U srcu samosažaljenja je neslaganje s Bogom oko toga kako se život – i On – odnosi prema nama.
Kad god smo usredotočeni na sebe, osim na samoispitivanje koje vodi kajanju (1. Korinćanima 11, 28; 2. Korinćanima 13, 5), nalazimo se na području tijela. Naše grešno tijelo neprijatelj je Duha (Rimljanima 8, 7). Fokusiranje na naše jade i sitne nepravde je samosažaljenje. Apostol Pavao ovu vrstu usredotočenosti na sebe opisuje kao “traženje sebe” (1. Korinćanima 13, 5). Samosažaljenje je ukorijenjeno u sebičnim željama i dovodi do stvaranja idola samopoštovanja. Ako nešto ili nekoga u našem životu postavimo iznad istinskog Boga, postaje bog našeg života.
Ne budi poput kralja Ahaba
Kralj Ahab najbolji je primjer koji Biblija bilježi o samosažaljenju. Žena kralja Ahaba bila je opaka Jezebela. Ovaj je par bio jako zao; nije ih bilo briga ni za Boga ni za druge. Jednog je dana kralj Ahab želio kupiti vinograd od čovjeka po imenu Nabot, ali Nabot ga nije htio prodati.
Ali Nabot reče Ahabu: “Jahve me sačuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!” Ahab se vrati kući mrk i ljutit zbog riječi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: “Ne dam ti baštine svojih otaca.” Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane. (1. Kraljevima 21, 3-4)
Ahab se sažalijevao jer nije dobio ono što je želio, a smatrao je da je to nepravedno. Samosažaljenje kralja Ahaba bilo je toliko ekstremno da je odbio ponovno biti sretan sve dok Jezebela nije smislila način da ubije Nabota i dobije vinograd za svog supruga (1. Kraljevima 21, 10-16). Samosažaljenje dovodi do svakakvih loših stvari – ponekad i do ubojstava.
Kako mogu prestati osjećati samosažaljenje?
Kada se prepustimo svojoj grešnoj naravi i zaronimo u samosažaljenje, postajemo najvažniji u svom životu. Samosažaljenje nam govori da zaslužujemo bolje stvari od onoga što trenutno imamo. Ipak, Biblija nam govori da ne mislimo o sebi više nego što bismo trebali (Rimljanima 12, 3). Kao kršćani, trebali bismo biti ponizni. Ne bismo se trebali postavljati iznad Boga ili bilo koga drugog.
Evo dva načina da se zaštitite kada samosažaljenje želi preuzeti kontrolu:
1. Budite zahvalni!
Jedan od najboljih načina za borbu protiv samosažaljenja je zahvaljivanje i izražavanje zahvalnosti za sve stvari koje u životu imamo. Čak i ako vaš život nije baš onakav kakav želite, možemo se kladiti da ipak postoje stvari na kojima možete biti zahvalni. Imate li odjeću? Jeste li danas jeli? Imate li gdje živjeti? Imate li pristup internetu? Čak i ako ne možete smisliti na čemu biste bili zahvalni, uvijek možete biti zahvalni na svom spasenju u Isusu Kristu. Moramo biti zahvalni u svim okolnostima, bez obzira na sve (1. Solunjanima 5, 18).
2. Budite nesebični
Kad svoj fokus odvratimo od sebe i usmjerimo ga na nesebično služenje Bogu i drugima, teško je i dalje se sažalijevati. Nesebičnost ne može koegzistirati sa samosažaljenjem. Kada se odlučimo usredotočiti na Božju dobrotu, a ne na samosažaljenje, hodamo u istini Božje ljubavi.
Ako ste razvili naviku samosažaljenja, bit će teško prevladati to samosažaljenje, ali to NIJE nemoguće! U svakom trenutku odaberite hodati u Duhu, a ne u tijelu (Galaćanima 5, 16).
Samosažaljenje nije dio života na koji nas Bog poziva i ne bismo se smjeli baviti samosažaljenjem više od prolaznog trenutka. Preusmjerimo svoj fokus sa samosažaljenja na milostivog i moćnog Boga.
