Od kada su sklapani brakovi između muškarca i žena, bilo je i bračnih kriza koje su dovodile brak u opasnost.
O tome postoje zapisi i u Bibliji, u Starom Zavjetu. U daljnjem tekstu ćemo malo da se pozabavimo njima.
Adam i Eva.
Prvu bračnu krizu u braku prvog čovjeka i žene prouzrokovao je đavao. Prevario je Evu i nagovorio je da proba voće s jedinog drveta u raju, s kojeg im je Bog zabranio jesti. Ponudila je i svome mužu, i on je također jeo. Kada ih je Gospodin pozvao na odgovornost, Adam se izgovarao da ga je “žena koju mu je On dao” prevarila. Žena se opet izgovarala na zmiju, da ju je ona zavela i prevarila.
Zgriješili su oboje, ne samo Bogu, nego i jedan drugome. Eva, zato što je pričala sa đavlom bez Adama, a on opet zato što ju je poslušao i, također, jeo zabranjeno voće unatoč strogoj Božjoj zabrani. Posljedice su bile tragične, ne samo za njih, nego i za sve ljude, njihove potomke (Postanak 3). Bračnu krizu je moguće spriječiti samo pouzdanjem u Boga i poslušnošću Njegovoj riječi u jedinstvu duha muža i žene.
Abraham i Sara.
U Postanku 12,10-20 opisan je događaj prilikom boravka u Egiptu. Abrahamovo nepovjerenje u Boga za vrijeme gladi u Kanaanu, i onda u Egiptu, bio je uzrok velike krize u njihovom braku. Abraham je bio spreman žrtvovati svoju i čast svoje žene, samo da bi sačuvao svoj život. Samo je Božje djelovanje protiv faraona i njegovog doma sačuvao Abrahama i Saru da ne budu osramoćeni. Jesu li u svemu tome bile i Abrahamove molitve za Saru, Biblija o tome ne donosi nikakav izvještaj. Gospodin Bog je rekao da ono dvoje, koje je je On stvorio, bit će jedno tijelo. Bračnu krizu je moguće spriječiti ili savladati samo borbom za očuvanje bračnog saveza.
Abraham i Sara su preživljavali i dugotrajnu bračnu krizu, uzrokovanu Sarinom neplodnošću. Nakon mnogo godina očekivanja na Božje djelovanje, nisu uspjeli u tome da ustraju i htjeli su sami sebi pomoći, ljudskim rješenjem. Rezultat toga je bilo rođenje Išmaela od Hagare i problem koji je iz toga nastao za svo četvero.
Gospodin Bog se ipak osvrnuo na Abrahamovu vjeru i darovao im je obećanog sina – Izaka. Ljudsko rješenje, koje dolazi uslijed nevjere u Boga prouzrokuje krizu u braku – vjera je svladava.
Izak i Rebeka.
U njihovom braku se ponovio, već navedeni događaj, kao kod Abrahama i Sare. Ovaj put se odigrao u kanaanskoj pustinji iu Filistejci. Izak je svojoj supruzi učinio istu nepravdu, kao i njegov otac njegovoj majci, Sari. Gospodin Bog je u svojoj milosti ponovno djelovao slično kao u Egiptu i tako sačuvao i ovaj brak od sramote i krize (Post 26,6-11). Samo čvrsta vjera u Boga i ljubav, zbog koje je nemoguće drugog žrtvovati radi vlastitog spasa – može spriječiti bračnu krizu.
Brak Izaka i Rebeke je prošao kroz još dvije velike krize. Druga kriza je bila dugoročna i njen uzrok je bila Rebekina neplodnost. Izak se za nju molio 20 godina, a sigurno i ona sama još više, i Gospodin je čuo njihove pokorne molitve, iako nije dugo odgovarao na njih. Rodila su im se dva sina, blizanci Ezav i Jakov (Post 25,19-26). Pokorna i ustrajna molitva je način svladavanja bračne krize.
Treća kriza u braku Izaka i Rebeke je nastala kad je Jakov na prijevaru dobio očev blagoslov, koji je trebao pripasti njegovom bratu Ezavu. Odnosi unutar obitelji su još i prije toga bili zategnuti, jer je Isak povlađivao Ezavu a Rebeka Jakovu. Posljednje godine njihovog braka su bile jako tužne, jer Rebeka više nije doživjela Jakovljev povratak a i Ezav je također napustio obiteljsko ognjište. Očekivanje na Boga i Njegovu volju, s puno povjerenja, i jednaka ljubav roditelja prema djeci sprečava bračnu i obiteljsku krizu.
Jakov, Lea i Rahela.
Neprirodno natjecanje dvije žene, krvnih sestara, za Jakovljevu ljubav i rađanje sinova, prouzrokovalo je mnogo problema u ovom braku s četiri žene. Pa ipak se Gospodin Bog u svojoj milosti opomenuo Jakova, Lee i Rahele.
Kada su se s povjerenjem obraćali Njemu, unatoč njihovim slabostima i manama, učinio je od njihovih, ali i od sinova njihovih robinja, Vale i Zelfe, praoca svog izabranog naroda , Izraela, s njegovih dvanaest plemena (Post 30,1 – 24; 35,16-20). Gospodin Bog u svojoj milosti može svladati krizu u braku onih, koji u Njega vjeruju, unatoč njihovim slabostima i razočarenjima.
Samson i Dalila.
Za Samsona je to bio brak u “tuđem jarmu”, koji je kao izraelski sudac sklopio sa ženom pogankom. Brak je nastao uslijed neposlušnosti izričitom Božjem naređenju. Rezultat toga su za njega bili ne samo problemi i kriza braka, već i gubitak vida i slobode, a na kraju i života (Suci 16,4-31). U poslušnosti Božjoj Riječi, Božji ljudi će izbjeći takav brak, krize unutar njega i njegovih jako često teških posljedica.
Elimeleh, Noemi i Ruta.
U 1. poglavlju knjige o Ruti je na početku zabilježen život Elimelehove, stanovnika židovskoga Betlehema, koji je sa ženom Noemi i dva sina, za vrijeme gladi otišao u moapska zemlju. Tamo su se sinovi oženili s Moapkama. Poslije toga su Elimeleh i njegovi sinovi pomrli. Ostala je Noemi s dvije snahe, od kojih je jedna, Ruta, odlučila da se s njom vrati u Betlehem.
Događaj pokazuje kako neposlušnost prema Božjoj riječi može uzrokovati ne samo krizu u braku, nego i njegov tragičan kraj. Sljedeća tri poglavlja pokazuju kako Gospodnja milost tamo, gdje je pokajanje i vjera, i pored tragičnih posljedica neposlušnosti, čini ne samo nov, predivan brak, nego i uključuje pokornu i pobožnu poganku Rutu u rodoslov Božjeg Sina, Isusa Krista.
Job i njegova žena.
Na početku knjige o Jobu saznajemo kakve su velike nesreće sustigle ovog bogobojaznog čovjeka. Izgubio je sav imetak, svu svoju djecu, a na kraju i zdravlje. Dalje čitamo, kakav bezbožnički savjet mu je u svemu tome dala njegova žena, ali i to što je na takav savjet Job odgovorio (Job 2,9-10). Bila je to strašna obiteljska tragedija iz koje je proizašla i teška bračna kriza. Pa ipak, Job je u ovoj tragediji i krizi opstao, zahvaljujući svom nesalomivom povjerenju u Boga i zahvaljujući vjeri na kraju pobijedio i dostigao novo poznanje Boga punog ljubavi i veći blagoslov od Njega, nego što je prije toga imao. Povjerenje u Boga savladava krizu u braku na strani vjerujućeg i tada, kad je prouzrokuju velike ljudske tragedije.
Josip i Marija.
U njihovom slučaju radilo se o budućem braku, koji se tek trebao sklopiti. Bili su zaručeni i odjednom je Josip saznao da je Marija trudna. Htio ju je tajno otpustiti, da joj ne bi načinio sramotu. Gospodin mu je u snu preko anđela javio da je Marija i dalje djevica, i da je dijete u njoj začeto nadnaravnim Božjim djelovanjem, te da će roditi Božjeg Sina, obećanog Mesiju Izraela. Josip je vjerovao Božjem vjesniku i uzeo je Mariju za svoju ženu i postao zaštitnik i zemaljski roditelj Božjeg Sina, Isusa Krista. Povjerenjem u Boga i poslušnošću Njegovoj riječi – iako razumom nisu shvaćali – Josip i Marija su savladali prijeteću bračnu krizu. U Božjem planu spasenja postali su instrumenti za blagoslov cijelog čovječanstva.
Autor: Jan Huđec
