Bog je blizu svima koji ga zazivaju. On nije slijep na naše suze, ni gluh na naše molitve. Vidi i čuje i odgovorit će!
Psalam 145. slavi Božju veličinu i dobrotu. Bog udovoljava željama, pravedan je na svim putovima svojim i blizu svima koji ga zazivaju (stihovi 16-18).
Bog je blizu svima koji ga zazivaju
Mnogi ljudi oblikuju Boga na svoju sliku, pretvarajući ga u ono što im sviđa i moleći u skladu sa svojim predrasudama i projekcijama. Psalam 145, 18 podsjeća nas: “Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno.” Naše molitve trebaju odražavati Božji karakter kakav je otkriven u Bibliji, a najviše u Isusu Kristu.
Najbolji način da zazovemo Boga u istini je uroniti u Bibliju. Tu naslućujemo Božja djela koja otkrivaju Njegovu narav. Tu čitamo što Bog kaže o sebi. Tu možemo pronaći Božju volju.
Što više dopustimo da nam pisana Božja Riječ prožima um i srce, to ćemo više moliti u svjetlu Božje volje. Kada se molimo na ovaj način, ne samo da ćemo otkriti da su naše molitve uslišane, već ćemo osjetiti i Božju prisutnost u našem životu.
Bog traži nešto od nas
“Ali dolazi čas – sada je! – kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju.” (Ivan 4, 23-24)
Istinsko klanjanje mora biti “u duhu”, to jest, zauzimati cijelo srce. Ako nema prave ljubavi prema Bogu, nema klanjanja u duhu. Istodobno, klanjanje mora biti “u istini”, odnosno pravilno informirano. Ako nemamo znanja o Bogu kojeg štujemo, nema klanjanja u istini. Oboje je neophodno. Što više znamo o Bogu, to ga više cijenimo. Što ga više cijenimo, to je naše klanjanje dublje.
Bog je s nama, vodi nas, voli i opskrbljuje
On to čini svim svojim neograničenim resursima. Što trebamo? Trebaju li nam snaga, mir, ljubav, radost ili nada? Ima sve. Čezne da na nas izlije svoju naklonost i blagoslov. Moramo ga iskreno ljubiti i vjerovati Mu. Vjerom trebamo primiti ono što On ima za nas.
“Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi čuo.” (Izaija 59, 1)
