Politika je danas toliko aktualna i mnogi se njome bave. Trebaju li se kršćani baviti politikom? Kakav je biblijski stav prema vlastima?
Politika će uvijek biti teško pitanje za kršćane. Prije nego odgovorimo na ovo pitanje, treba napomenuti da bez obzira na to tko je na vlasti, Biblija nam zapovijeda da im iskazujemo poštovanje i čast.
Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje! Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini. Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti. (Rimljanima 13, 3-5)
Morali bismo i moliti za one koji imaju vlast nad nama.
Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. (1. Timoteju 2, 1-2)
Možemo se ne slagati s našim političkim vođama i njihovom politikom, ali to ne negira biblijske zapovijedi da im se podređujemo i poštujemo ih.
Trebaju li se kršćani baviti politikom?
Bog je suveren nad svim stvorenjima. Daniel 4, 17 kaže, “Svevišnji vlada kraljevstvom ljudskim i daje ga kome hoće.” Daniel 2,21 kaže: “[Bog] ruši i postavlja kraljeve.” Čak i Pavao to potvrđuje: “Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene” (Rimljanima 13, 1).
Kršćani mogu biti sigurni da je Bog u kontroli, čak i nad politikom bilo koje zemlje. S ovom sigurnošću, kršćani ne trebaju pristupiti politici sa strahom ili očajem. Umjesto toga, možemo se držati obećanja iz Rimljanima 8, 28: “Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.”
Mi jesmo u ovom svijetu, ali ne smijemo biti od ovoga svijeta (1. Ivanova 2, 15). Možemo se baviti politikom, ali ne bismo trebali biti opsjednuti politikom. U konačnici, trebamo biti nebeski nastrojeni, više zabrinuti za stvari Božje nego za stvari ovoga svijeta (Kološanima 3, 1-2). Kao sljedbenici Isusa Krista, svi smo članovi iste “političke” stranke – monarhisti koji čekaju povratak svog Kralja (Otkrivenje 19, 11-16). To je najvažnije zapamtiti. Politika nije rješenje – Isus je rješenje. Nijedan političar, nijedna vlada nikada neće riješiti sve probleme na ovom svijetu. To može postići samo Isus Krist, i jednog dana On će to učiniti (Otkrivenje 21—22).
Sve trebamo raditi na slavu Božju
Kroz povijest, Bog je pozvao svoj narod da savjetuje svjetovne vladare. Daniel je rekao kralju Nabukodonozoru, najmoćnijem vladaru na zemlji u to vrijeme: “Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća” (Daniel 4, 27). Iako je služio na dvoru kralja Nabukodonozora, Daniel je zapravo služio na nevidljivom Božjem dvoru i bio Božja produžena ruka. Mnogi nevjernici su se osvjedočili da je Danielov Bog živi Bog.
Josip je kao upravitelj faraonova dvora često savjetovao faraona. Mojsije se suočio s egipatskim vladarom i zatražio slobodu za Izraelce. Mordokaj je savjetovao perzijskog kralja Ahasvera. I kraljica Estera bila je utjecajna na Ahasverovu dvoru.
Dakle, ili jeli, ili pili, ili drugo što činili, sve na slavu Božju činite. (1. Korinćanima 10, 31)
Bog nam je povjerio naše vrijeme ovdje na zemlji, naše bogatstvo i imetak, zdravlje i energiju, intelekt i vještine, interese, pa čak i naše državljanstvo i prava i odgovornosti koje državljanstvo pruža. Bit ćemo odgovorni za to kako upravljamo tim stvarima, uključujući odgovornost za to kako se bavimo politikom.
Neki se kršćani odlučuju potpuno suzdržati od politike, želeći usmjeriti svoju energiju na širenje evanđelja. Neki kršćani imaju suprotan pristup i intenzivno se uključuju u politiku, čak se i kandidiraju za političku funkciju. Mnogi kršćanski političari opisuju svoju ulogu kao napor da pokažu Božju pravdu i pravednost ovdje na zemlji.
Naravno, većina kršćana odabire neki put između: niti se potpuno suzdržavaju od politike niti se kandidiraju, već se trude biti informirani i glasati prema svojim uvjerenjima. U svim se slučajevima kršćani moraju usredotočiti da ono što rade, rade na slavu Božju.
