„Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga!“ (Izlazak 20, 16) Koje je značenje ove Božje zapovijedi i zbog čega je toliki zanemaruju?
Da je internet ugašen, da su trgovine aplikacija zatvorene i virtualne autoceste ugašene, kada bi odjednom nestali svi naši internetski prijatelji i sljedbenici, kada bi se svjetski gradski trg ispraznio kada nitko ne bi mogao prelistavati, učitavati, označavati sa ”sviđa mi se,” komentirati ili objavljivati, bi li čovječanstvo bilo sretnije ili tužnije, povezanije ili usamljenije? Bi li zalutali u novo mračno doba ili ponovno otkrili davno izgubljene radosti? Bi li naše postojanje bilo bolje ili gore?
Bez obzira na vaš odgovor, jedan od jasnih razloga da glasate “bolje” bila bi kleveta, tračevi i lažne optužbe, koje putuju našim umreženim uređajima. Mnogi bližnji verbalno napadaju svog digitalnog bližnjeg, klan protiv klana, avatar protiv avatara, lažno se predstavljajući, lažući jedni o drugima, iznoseći poluistine i blateći reputaciju jedni drugih, bez grižnje savjesti i isprike.
Ovaj internetski svijet naseljen je s mnoštvom koji zanemaruju jednu od najosnovnijih i najozbiljnijih Božjih zapovijedi: „Ne svjedoči lažno protiv bližnjega svoga!“ (Izlazak 20, 16)
Opasnosti lažnih svjedoka
Deveta zapovijed, najneposrednije, odnosi se na lažno svjedočenje u sudnici: „Ne svjedoči lažno protiv svog bližnjega [na sudu].“ Ali kao što nas je Isus učio da zapovijed o ubojstvu zabranjuje više od pukog fizičkog nasilja, a zapovijed o zabrani preljuba vrijedi i izvan spavaće sobe, tako se i “Ne svjedoči lažno protiv svog bližnjeg” proširuje u naš svakodnevni život (Kološanima 3, 8; Efežanima 4,31; Jakovljeva 4,11); na internetu i izvan njega.
Što je svjedok? Svjedok je netko tko tvrdi da je vidio, čuo ili da „poznaje stvar“. (Levitski zakonik 5, 1) Svjedoci bi trebali govoriti istinu o onome što znaju. Oni svjedoče. Isus, na primjer, govori svojim učenicima da će svjedočiti o Njemu, jer su bili s njim od početka. (Ivan 15, 27) Odnosno, potvrdit će ono što su vidjeli i čuli.
Svjedoci su bili glavni oslonac izraelskog pravosudnog sustava, kao što je to slučaj i danas u nekim pravosudnim sustavima. Njihove riječi često su dovodile do oslobođenja ili osude. U pogledu smrtne kazne: „Smrt i život u moći su jezika.“ To je značilo doslovno. (Izreke 18, 21)
Lažni svjedoci tada su predstavljali prijetnju životima pojedinaca i životu zajednice u cjelini. Lažni svjedok mogao bi potaknuti neprijateljstvo i podjele lažući i izvrćući istinu. Da bismo mogli razumjeti kako se Bog obraća lažnom svjedočenju u i izvan sudnice, obratimo prvo pozornost na ono što očekuje od svjedoka u sudnici.
Kakav svjedok mora biti
Da vi izgrađujete društvo, kako biste spriječili nastajanje lažnih svjedoka, iskrivljavanje istine i na taj način uništavanje društava? Kako bi sam Bog mogao upravljati tom sudnicom u kojoj su poslovi, reputacija i vjerodostojnost na milost i nemilost samo nekoliko klikova? Najmanje tri pravila spriječila su Izrael u strmoglavljivanje u ”rekao je, rekla je.”
Nikada nije bio dovoljan samo jedan svjedok
U internetskom svijetu, optužba je često ekvivalent osudi. Jedna osoba može biti uvrijeđena, ogorčena i može dobiti status žrtve, preskočiti suđenje suda ili prosudbe crkve umjesto toga svoju situaciju može iznijeti pred mišljenja internetskih korisnika. Ne treba mu sekunda. Bez dokaza. Navodni počinitelj govori, a njegova riječ se sve češće ne osporava niti unakrsno ispituje.
Ali kod Boga to tako ne ide. Solo optužba nije dovoljna. Bog nikada ne očekuje od nas da samo „nekome povjerujemo na riječ,“ bez obzira koliko bili skloni pružiti toj osobi povjerenje. Za ozbiljne navode zahtijeva više svjedoka:
„Neka ne ustaje jedan jedini svjedok protiv čovjeka ni za koju krivnju i ni za kakav zločin. Kakav god bio prekršaj, neka presuda počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.“ (Ponovljeni zakon 19, 15)
Ovo se pravilo provlači kroz cijelu Bibliju, u sudnici (Ponovljeni zakon 17, 6; 19,15; Brojevi 35, 30) i izvan nje. Isus je to prepoznao utvrđujući istinu svog identiteta: „Ako samo ja svjedočim o sebi, moje svjedočanstvo nije istinito.“ (Ivan 5, 31) To su učinili i njegovi neprijatelji: „Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!“(Ivan 8, 13)
Nakon odlaska prvo kod brata ili sestre, ne može se uspostaviti optužba protiv drugog kršćanina, bez svjedočanstva barem još jedne osobe. (Matej 18, 16; 2. Korinćanima 13, 1) Ne može ni crkva priznati optužbe protiv starješine (1. Timoteju 5, 19) bez najmanje dva svjedoka. Ovo je samo potrebno da bi se utvrdile optužbe, o kojima se mora suditi na odgovarajućem sudu. Očito je Bog smatrao da je bolje da neki stvarni prijestupnici privremeno izbjegnu ruke pravde, umjesto da nevin čovjek bude osuđen.
2. Morate biti spremni prvi baciti kamen
Komunikacija na internetu lako može podsjećati na videoigru. Dok igrate, intuitivno učite pravila igre, kako razgovarati i ponašati se, od drugih igrača, a u mrežnom mediju ono što mi kažemo može djelovati trivijalno ili nevažno u usporedbi sa “stvarnim životom.” No iznošenje mišljenja protiv našeg bližnjeg ima stvarne posljedice, dugo nakon što su ogorčeni prešli u iduću razinu i pronašli nešto novo zbog čega bi se mogli uvrijediti.
Mogućnost optuživanja i nakon toga samo kretanja dalje kao da se ništa nije dogodilo nije bio slučaj u drevnom Izraelu. Svjedok nije odgovarao samo za istinitost svog svjedočenja, nego je zakon zahtijevao od njega da aktivno sudjeluje u presudi. U slučaju kada je čovjek osuđen na smrt „ruka svjedoka bit će prva koja će ga krenuti usmrćivati, a nakon njega narod.“ (Ponovljeni zakon 17, 7)
Sramotno je svjedočiti lažno protiv nekoga kad mu život visi o koncu. Samo posebna vrsta zlih ljudi može sagnuti se, uzeti kamen i baciti ga na žrtvu, znajući da lažu.
3. Odgovorni ste za njihovu kaznu
Internetskoj ”pravdi” nedostaje pravni postupak. Ne prođe dovoljno vremena za marljivo ispitivanje, činjenice ostaju skrivene, ali bez obzira na to osobu vrlo lako i brzo osudimo. Očekuje se izjava osude, dok drevna mudrost biva zaboravljena: „Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad dođe njegov protivnik, opovrgne ga.“ (Izreke 18, 17) Za slučajeve protiv zlonamjernih svjedoka vrijedi:
„Neka suci provedu temeljitu istragu. Bude li se pokazalo da je svjedok lažan i da je lažno svjedočio protiv svoga brata, učinite mu onako kako je on kanio svome bratu. Iskorijeni zlo iz svoje sredine!“ (Ponovljeni zakon 19, 18-19)
Internetska pravda je takva da ju ne zanima kako će stvari završiti. Oni koji svjedoče lažno protiv svojih bližnjih na društvenim mrežama rijetko kada odgovaraju za to. Riječi poput “ženomrzac, rasist, zlostavljač, bacaju se poput bombona na paradi, kako bi se što lakše i što prije diskreditiralo nekoga.
Ali posljedice postoje za lažne svjedoke na sudu. Lažni svjedoci, nakon što im se sudi i nakon što se proglase krivima, dobili bi upravo onu kaznu koju su pokušali nakalemiti svojoj žrtvi. „Drugi će, kad o tome čuju, pobojati se te više neće činiti takva zla u tvojoj sredini. Neka ti se oko ne sažaljuje! Život za život; oko za oko; zub za zub; ruka za ruku; noga za nogu.“ Ponovljeni zakon 19, 20–21
Dva iskušenja koja dovode do lažnog svjedočenja
Kad ponovno otvorimo Knjigu zakona (Izlazak 21-23) koja je uslijedila nakon Deset zapovijedi (Izlazak 20), saznajemo za dvije kušnje, kojima smo mi danas posebno podložno. U oba slučaja Sotona nam daje elegantne načine kako bi naše lažno izvještavanje djelovalo više kao suosjećanje; plemenita vrsta lažnog svjedočenja.
„Nemojte davati lažne izjave! Ne pomaži zlikovcu svjedočeći krivo! Ne povodi se za mnoštvom da činiš zlo; niti svjedoči u parnici stajući na stranu većine protiv pravde. Ne smiješ biti pristran prema siromahu u njegovoj parnici.“ (Izlazak 23, 1-3)
Slaganje s popularnim mišljenjem. Bilo da smo na mjestu svjedoka ili na društvenim mrežama, dolazimo u iskušenje da se priklonimo većini, čak i kada čine nepravdu. Pravda, podsjeća nas Bog, nije rezultat glasovanja. O onome što je pravedno ne odlučuje se anketom ili istraživanjem. Većina nas možda ne prianja s duhom ovog vremena, ali iskušenje da se prilagodimo i priklonimo većini i njihovim mišljenjima snažno je, čak i za najbolje od nas.
Pristranost prema ranjivima. „Nećeš biti pristran prema siromahu u njegovoj tužbi.“ Izgleda kao da je današnji svijet prepun ljudi koji su osjećajniji od Boga. Iako nam Bog govori da ne budemo pristrani na sudu prema siromašnima, nekritički se prikloniti onome tko tvrdi da je zakinut nikada nije bilo lakše. Zbog kršćanske simpatije automatski smo naklonjeniji slabima i nezaštićenima, ali kad je pravda u pitanju, Božja riječ zahtijeva nepristranost; što znači niti pristranost prema onima koji su ranjivi niti pristranost prema snažnijima.
Svjedoci istine
Kako razgovaramo o našim bližnjima? Objavljujemo li njihove pogreške i umanjujemo li njihove vrline? Lažemo li i govorimo li poluistine o njima samo kako bismo ih povrijedili? Uzdižemo li sami sebe na njihov račun? Deveta zapovijed odnosi se na nas i naše bližnje, kao i na to da im ne nanosimo zlo.
Nije poanta u tome bi li svijet bio bolje mjesto bez društvenih medija. Te digitalne platforme prikazuju sadržaje naših srca: „Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.“ (Matej 15, 19) Naše neostvarene želje, naše žarke strasti koje postoje u nama samima dovode do ubojstva; povremeno oružjem, ali daleko češće riječima. (Jakovljeva 4, 1-2)
Potrebna su nam nova srca, nove nade, nove ljubavi. Trebamo oprost od “vjernog i istinitog svjedoka,“ Isusa Krista. (Otkrivenje 3, 14) Moramo biti ljudi koji ne samo da izbjegavaju laž, nego „govore istinu o svom bližnjem,“ (Efežanima 4,25) shvaćajući da je lažni svjedok i onaj koji nije želio govoriti ono za što je znao da je istina. (Levitski zakonik 5, 1)
Moramo postati svjedoci istine prije nego što se požurimo govoriti kao da znamo što je istina. Moramo slušati glas same Istine. „U tu svrhu sam rođen i u tu svrhu došao sam na svijet, kako bih svjedočio Istinu. Svatko tko je od Istine sluša moj glas.“ (Ivan 18, 37)
Dok se svijet međusobno proždire i poništava optužbama, oni koji slijede Isusa tražit će istinsku pravdu, koju su uspostavili istinski svjedoci.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.
