Bog daje pet izvrsnih riječi za kršćanske muževe koji su u iskušenju razvoda. Ako razmišljate da napustite svoju suprugu, razmislite o njima.
Običavao sam se pitati zašto toliko velik broj brakova završi razvodima. Zašto je toliko velik broj mojih prijatelja iz osnovne, srednje škole i fakulteta djeca razvoda. Kao i to zašto su nakon fakulteta, mnogi od mojih kolega s fakulteta završili u razvodima.
A onda sam se oženio. Tada sam, poput svake druge osobe u braku, uvidio koliko bolno teška može biti komunikacija između muškarca i žene. Koliko može biti teško donošenje zajedničkih odluka. Vidio sam kako brak iz mene izvlači više grijeha od ijednog drugog odnosa u kojem sam ranije bio. Uvidio sam koliko mogu biti ponosan, obrambeno nastrojen i osjetljiv kada se protiv mene sagriješi. I sam sam naletio na uobičajene bračne mine: proračun, rasporedi, sukobi, rodbina. Počeo sam pratiti trag toga koliko su naše obiteljske pozadine oblikovale i često puta kočile razvoj naše nove obitelji.
Razdoblje ”hodanja” na sladak je način osnažilo ono u čemu smo nas dvoje slični, dok je brak do temelja istaknuo naše razlike. U vezi smo se osjetili toliko kompatibilnima, toliko sigurno. Sada u braku, situacija ponekad izgleda nemoguće. Drugim riječima, otkrio sam zbog čega toliki broj ljudi završi u razvodu.
Iako je broj razvedenih naglo skočio u posljednjim godinama, barem u Americi, iskušenje dizanja ruku i odustajanja od naših bračnih zavjeta staro je koliko i sam brak. S obzirom na to da su prvi muž i žena kušali taj grozni plod grijeha, Sotona je već tada posijao sjeme misli da bi razvod mogao biti bolji od braka; da, bez obzira na sve ono što Bog govori o braku, zasigurno će shvatiti zbog čega je naš slučaj drugačiji.
Bog se suočava s iskušenjima razvoda izravno, kroz teške, ali nadom nadahnute riječi proroka Malahije, odnosno na mjestu za koje ne bismo pomislili da se ondje kriju savjeti za brak. U ovome članku neću govoriti o situacijama kada su se muževi susreli s preljubom supruga ili napuštanjem. Muškarci u danima Malahije i oni muževi o kojima ću govoriti, su muževi čija se ljubav ohladila. Govorit ću o muževima koji su otišli jer su pomislili da će ih druga žena, drugi brak i drugi život zadovoljiti.
Pet poziva na buđenje od Boga
Mali prorok Malahija daje nam iznenađujuće jasnu, temeljitu i često zanemarenu viziju za brak.
U njegovo vrijeme, muževi Izraela razvodili su se od svojih žena jer su im se srca ohladila (Malahija 2, 16) i jer su mnogi od njih željeli oženiti strankinje. (Malahija 2, 11) Zašto strankinje? „Nakon povratka iz babilonskog ropstva, Juda je bila maleno, neutjecajno područje Perzijskog carstva, okružena znatno moćnijim susjedima. U takvim situacijama, bračne veze bile su dobar način za postizanje političke i ekonomske prednosti.“ (Sefanija, Hagaj, Malahija, 133) U osnovi, mnogi muževi napuštali su svoje supruge u potrazi za boljim životom. Odlučili su se brinuti samo za sebe, čak i ako bi to značilo žrtvovanje njihovih mladenki i djece.
Nakon povratka iz progonstva stvari su djelovale sivo. Knjiga započinje ovako: „Ljubio sam vas – govori Jahve, a vi pitate: “Po čemu si nas ljubio?” Ne bijaše li Ezav brat Jakovljev? – riječ je Jahvina.“ (Malahija 1, 2) Ljudi su osjećali da ih je Bog napustio. Zbog patnji su postali očajni. Neki su bili toliko očajni da su željeli odustati od svojih zavjeta i svojih obitelji. Ispod bračne nevjere ležao je strah; strah povezan s Bogom. Grješnost u našim brakovima započinje s grješnošću u našim odnosima s Bogom.
Stoga, budući da je znao s čime se ti ljudi bore i kako su loše odgovorili na kušnje, kako ih Bog suočava s grijehom i kako ih poziva na pokajanje i vjernost u braku? Kori ih i podsjeća na to što brak jest i zbog čega je vrijedno čuvati ga i braniti svom snagom. Čineći tako, Bog daje pet izvrsnih riječi za kršćanske muževe koji su u iskušenju razvoda.
1. Dali ste obećanje
„Jer Gospodin bijaše svjedokom između tebe i žene tvoje mladosti koju si ti, izdao. Ona ipak bijaše tvoja pratiteljica, tvoja izabranica!“ (Malahija 2, 14)
Ona je tvoja žena po zavjetu. Dok Bog kori muškarce koji su napustili za drugim, poželjnijim ženama, na što ih podsjeća? Dao si obećanje. Od samoga početka Bog je rekao: „Muškarac će otići od oca i majke i sjedinit će se sa svojom ženom i njih dvoje postat će jedno tijelo.“ (Postanak 2, 24) Sjedinjenje ne znači topao, zaljubljeni zagrljaj, nego ekskluzivno i čvrsto posvećenje, odnosno savez. (Ponovljeni zakon 10, 20; Izreke 2, 16-17)
Kada ste ispred Boga izrekli bračne zavjete, što ste pritom mislili? Je li vaš zavjet bio samo pokušaj u smisli ”pa, probali smo,” ili je bilo obećanje?
Vjenčanje nije proslava otkrivene, nego objavljene i obećane ljubavi. Dajemo obećanja jer, bez obzira na to koliko se osjećamo posvećeno obećanju toga dana, kada smo odjeveni u smoking i bijele haljine, znamo da će doći dan kada ćemo možda poželjeti otići. Jer brak jest zahtjevan. Ako odustanemo od našeg obećanja kada nam više nije po volji, time dokazujemo da naš zavjet nije bio zaista obećanje, nego samo formalan način kako bismo mogli dobiti ono što želimo.
2. Razvod uništava ono što je Bog stvorio.
„Nije li On načinio jedno jedino biće dahom životnim obdareno?“ (Malahija 2, 15)
Dok bilo koji muškarac razmišlja o razvodu, treba se podsjetiti da je brak daleko više od legalno priznatog partnerstva, sklopljenog između dvoje ljudi. Brak je savez sklopljen između dvoje ljudi koje je združio Bog svojim Duhom. Ne radi se samo o tjelesnom ili društvenom savezu, nego o duhovnom. Kao što nas Božja Riječ uči: „Trostruko uže ne prekida se lako,“ (Propovjednik 4, 12) muž, žena i Gospodin.
Ono o čemu prorok govori podudara se s onime što je govorio Isus u Matejevom evanđelju 19, 4-6: „Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.“ Razvod prekida božansko remek-djelo.
3. Razvod govori laž djeci o Bogu.
„A što to jedino biće traži? Božanski naraštaj!“ (Malahija 2, 15)
Bog je brak učinio savezom iz kojeg će izlaziti obilje i plodovi. „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: “Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji.“ (Postanak 1, 27-28) Kada je Bog stvorio brak, stvorio ga je jer je na umu imao potomke.
Ne bilo kakve potomke, nego potomke koji će voljeti, štovati i iskazivati čast Bogu: „Jahve, Bog tvoj, obrezat će tvoje srce, srce tvoga potomstva, tako da ljubiš Jahvu, Boga svoga, iz svega srca svoga i iz sve duše svoje i da živiš.“ (Ponovljeni zakon 30, 6) Bog želi da naši brakovi daju pobožne potomke.
Ti potomci nisu uvijek biološki: „Čuti da moja djeca po Istini žive! – nema mi veće radosti od toga.“ (3. Ivanova 1, 4) Stoga, ne moramo davati sinove i kćeri kako bismo ispunili Božju zapovijed, koja nalaže da trebamo biti plodni i da se trebamo razmnožavati. U stvari, najvažnija dimenzija jest duhovna, odnosno stvaranje učenika, a ne biološka, odnosno dobivanje djece.
Kako bi vaš razvod mogao utjecati na vašu djecu duhovno? Kakvu bi štetu, tijekom desetljeća, on mogao kreirati? Ako vjerni brakovi ponovno pripovijedaju priču evanđelja, (Efežanima 5, 25) ako govore djeci o neopisivoj ljubavi, koju Bog prema njima osjeća u Kristu, što im komunicira razvod? Zamislite samo na prepreke koje mogu nastati između te djece i Boga. Zamislite kako bi zbog svoje boli i osjećaja izdaje mogli dovoditi u pitanje Njegovu ljubav i vjernost. Zamislite koliko bi vaša razvoj mogao uzburkati njihovu vjeru, kao i vjeru svih onih mladih ljudi kojima ste uzor.
4. Razvod uvodi dušu u nasilje.
„Jer ja mrzim otpuštanje žena – govori Jahve, Bog Izraelov – i onog koji nevjerom haljine svoje kalja – govori Jahve nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni!“ (Malahija 2, 16)
Najstrašnije riječi u ovome stihu glase: „… i onog koji nevjerom haljine svoje kalja.“ Drugi prijevodi govore o tome da razvodom čovjek svoje haljine prekriva nasiljem. Što ovo točno znači?
Haljina je u Bibliji uobičajena metafora, koja opisuje kvalitetu karaktera osobe. Psalmist piše o opakima: „Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva.“ (Psalam 73, 6) Slično ovome, Isus u Novome zavjetu govori jednoj od sedam crkava: „Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina; oni će hoditi sa mnom u bjelini jer su dostojni.“ (Otkrivenje 3, 4) On pritom misli da su ti ljudi svoje duše održali čistima, jer ne bijahu okaljani grijehom.
Nasilje ne prikazuje samo okrutnost razvoda. Radi se o činu nasilja, što je pogotovo bilo vidljivo u razdobljima kada je žena bila daleko ovisnija o svome suprugu u pogledu zaštite i skrbi. No čak je i danas napuštanje žene simbol nasilja protiv nje. Muškarac koji se razvede od svoje supruge čini nažao onoj koju mu je Bog povjerio na čuvanje.
No nasilje ovdje se više odnosi na brutalnost u odnosu, jer takav muškarac nosi nasilje kao svoju halju. Nasilje se ne očituje samo po onome što čini, nego po onome tko on jest. Ne samo da je završio svoj brak u nasilju, nego je i umočio svoju dušu u nasilje. Takvu je vrstu pokvarenosti Bog vidio kada je pogledao na svoj pali svijet: „U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.“ (Postanak 6, 11) Kako je Bog odgovorio? Pravednim i teškim sudom, koji je pogodio svijet. (Postanak 6, 13)
Stoga, ovo nasilje, ovakav grijeh koji zagađuje dušu, nije samo nasilje počinjeno protiv žene, nego i protiv Božje volje i Njegovih zapovjedi. Nasilje se očituje ne samo kroz grubost u braku, nego i kroz agresiju počinjenu prema Bogu. Zbog takve vrste pobune Bog je kaznio svijet potopom.
5. Bog sluša muškarce koji ostanu.
Načini kako rješavamo naše bračne probleme jest ključno, iz razloga jer je Bog sam povezao našu vjernost u braku i naša iskustva sa samim sobom. Niti jedan muškarac ne može napustiti svoju suprugu i duhovno napredovati. „Tako i vi, muževi, obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života da ne spriječite svojih molitava.“ (1. Petrova 3, 7) Iako muškarac smatra da može napredovati duhovno, dok u isto vrijeme zanemaruje ili čak napušta svoju suprugu ili ako obmanjuje one oko sebe misleći da može, to je samo fasada, koja će završiti u propasti. A takva će propast donijeti veliku štetu.
Malahija piše isto upozorenje kada piše muževima onoga doba: „I ovo još vi činite: zalijevate suzama Jahvin žrtvenik tužeći i ridajući, jer on više neće da se žrtvi prikloni, iz ruke mu vaše ona nije ugodna. I vi pitate: “Zašto?” Zato što je Jahve bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje kojoj si nevjeran premda ti drugarica bijaše i žena tvoga saveza.“ (Malahija 2, 13-14) Bog nije prihvatio njihove žrtve niti im je odgovorio na molitve, jer su odbili voljeti svoje žene.
Kako se vi ponašate prema svojoj supruzi utjecat će na ono kako će se Bog ponašati prema vama.
Ne zato što muževi zarađuju Božju ljubav svojim djelima, nego zato što naša djela otkrivaju kako naša vjera izgleda. Ako smo vjerni u brakovima samo onda kada je to ugodno i prikladno, tada prikazujemo koliko su nam malo važni Bog i Njegove zapovjedi. Pokazujemo jesmo li zaista muževi vjere ili muževi bez vjere. Molitve muževa bez vjere neće biti uslišane.
Čuvajte duh svoj
Dok Bog suočava te muževe s njihovim grijesima i dok ih poziva na vjernost prema njihovim suprugama, opominje ih više nego jednom: „Čuvajte duh svoj.“ (Malahija 2, 15; 16) Kako to može izgledati za kršćanske muževe, koji imaju probleme u brakovima?
To će prije svega značiti dubok, značajan i redovit odnos s vjernim Mladoženjom naših duša. Mladoženjom koji se predao za svoju prljavu i nevjernu mladenku, Crkvu, kako bi ona mogla biti očišćena i posvećena. (Efežanima 5, 25-26) Muž koji joj je vjeran, koji ostaje vjeran nama, bez obzira na to koliko Njegova supruga može otići daleko od Njega, koliko je ljubavnika imala, koliko je lagala. Takav Muž govori njoj i nama:
„Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit` srcu. Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati. U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemaljskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.“ (Hošea 2, 6; 19-20)
Muževi koji pomišljaju na odlazak trebali bi provesti više vremena, pitajući se zbog čega Bog nije otišao od nas, zbog čega nam je dao život i oprost. Provesti više vremena u meditiranju o nadolazećem danu vjenčanja, kada ćemo pjevati:
„Radujmo se i kličimo i slavu mu dajmo jer dođe svadba Jaganjčeva, opremila se Zaručnica njegova! Dano joj je odjenuti se u lan tanan, blistav i čist!” A lan – pravedna su djela svetih.“ (Otkrivenje 19, 7-8)
Ako nam nedostaje snage, strpljenja i načina potrebnih kako bismo ostali i voljeli naše supruge, to se ne događa zato što nam sve ovo Bog nije dao. To se događa jer nismo voljeli naše supruge uz beskonačnu pomoć, koja dolazi s nebesa.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za portal Novizivot.net.
