Joga dolazi iz Indije i svoje korijene ima u hinduizmu. Objedinjuje u sebi šarenu paletu metoda, vježbi i životnih prakticiranja s duhovno – religioznim ciljevima.
Pod pojmom yoga ne možemo podrazumijevati samo hatajogu, koja se koncentrira samo na fizičke vježbe (asane). Hatajoga je jedan od početnih razina radžajoge (kraljevske joge).
Tu pripadaju i razne tehnike pročišćenja (neti, dauti), duhovni treninzi (pranayama), koncentracije i meditacije. Također i kod nas poznata daktijoga – obožavanje božanstava, računajući tu i žive gurue. Prakticira se i mantrajoga, kod koje se ponavljaju mantre – čarobne formule, koje izražavaju božanske, kozmičke iskonske pra-sile.
Prema jednoj od definicija, joga je ortodoksni indijski sustav, koji pomoću sistematskog koncentriranja, uranjanja u meditacije, asketizma, duhovnih vježbi, živčane i mišićne kontrole položaja tijela, posebnim stanjima svijesti (mistična viđenja) i snage, teži sjedinjenju propadljivog čovjeka sa svemirom (božanskim).
Već navedena kratka definicija pokazuje na opasnost ovog orijentalnog duhovnog utjecaja. Fizičke vježbe i meditacije su nerazdvojno vezane s duhovnim područjem – obavezno mora biti obuhvaćen i sam duh čovjeka. U svojim početnim stadijima hatajoga uvježbava motorički sustav, utječe na razne organe, omogućuje bolju cirkulaciju krvi kroz njih, i tako osigurava njihovu bolju aktivnost, slično kao i druge fizičke vježbe i pokrete uopće. Čini tijelo vitkijim i elastičnijim. Joga dakle, u početnoj fazi stvarno prouzrokuje poboljšanje fizičke kondicije, a samim tim i psihičkog stanja (upravo u tome je njena prijevara). Pa ipak, ni u kom slučaju to nije samo gimnastika koja poboljšava zdravlje. Tko tako razmišlja biva prevaren, zato što se joga u krajnjem stadiju ne može odvojiti od okultizma, koji uvijek stoji iza nje. Meditacijom ulazimo na teritorij koji je teško kontrolirati. Meditacija često liči na trans. Čovjek tijekom meditacije može postati medij bez da je toga i svjestan. Kod nekih ljudi kasnije dolazi do psihičkih smetnji.
Poznavatelj azijskih religija, Frotz Blanke, u knjizi “Asiatishe religiösen Strömungen in Europa” govori sljedeće: “Joga se pojavljue kao niz vježbi, ali ustvari uvodi ljude, iako toga nisu ni svjesni, u novi duhovni svijet, u novu formu religije. Želi čovjek zaboravi iako je samo na trenutak bio odveden od svog čulnog svijeta. ”
Prema istom autoru čovjek treba učiniti duševni napor da bi se konačno mistično spojio s božanstvom. Ovaj duševni napor u kombinaciji s jogom pokazao se kao opasan, jer ljudi ne postaju sretniji, nego padaju u teške depresije. Ovim dolazimo do najgoreg aspekta ovog orijentalnog pseudobožanstva, a to je potpuno otvaranje tijela i duše za demonski utjecaj. Tko pomoću hinduističkih metoda otvori svoju dušu silama tame, potpada pod tiraniju okultnih vladara.
U starom spisu “Atarva-veda” (Atharva-veda) piše sljedeće: “Svim ovim fizičkim vježbama, u kombinaciji s duhovnom gimnastikom, stječu se nadnaravne sile (sidis).”
Učitelji joge se u Indiji – kao oni koji posjeduju okultne vještine i čarobne snage – smatraju za čarobnjake. Iako dosezanje ovih sila nije kod mnogih razlog prakticiranja joge, ne mogu izbjeći njihove posljedice.
Već spomenuta transcedentalna meditacija (TM) je forma joge prilagođena zapadnom svijetu. Predložio ju je guru Dev, a razradio njegov učenik Maharishi Mahesh Yogi.
Svatko, tko želi sudjelovati u TM, najprije se mora podvrgnuti ceremoniji posvećenja, prilikom koje se priziva duh guru Deva i hinduističkih božanstava. Prilikom uvodne ceremonije dobiva učenik od svog učitelja osobnu “mantru”. Najčešće je to ime nekog hindu boga. Mantra mora ostati u tajnosti, inače gubi svoju moć. Prilikom meditacije se mantra mora neprestano ponavljati. TM teži ka proširenju svijesti, i stjecanju kozmičke, božanske svijesti. Kao i kod drugih oblika joge i u TM to najčešće rezultira stjecanjem paranormalnih sposobnosti.
Transcendentalna svijest samo je prvi novo TM. Postoje još četiri razine svijesti koja završava sa “sviješću Boga”, “jedinstvom s Bogom” i “Brahma sviješću”. Učenje TM-a je bez sumnje hinduističko. Čak i njihov osnovni udženik “The Science of Being and the Art of Living” kaže da je TM prava “vječna istina” koja se nalazi u osnovi svih religija. Poput hinduizma, uči da je Bog neosoban; život je ciklus ponovnih rađanja; čovjek može postati savršen; grijeh se može nadvladati meditacijom; Isus Krist je bio samo prorok a ne Spasitelj svijeta.
BIBLIJSKI POGLED NA JOGU
Sama joga se u Bibliji naravno ne spominje, ali Biblija prema njenom učenju i praksi zauzima precizan stav. Joga i TM su s kršćanstvom potpuno nespojivi. Biblijska vjera ne poznaje samorealizaciju, niti uzvisivanje ka kozmičko-božanskoj svijesti, niti izjednačavanje samog sebe s božanstvom kao posljedice uranjanja u “svedušu”.
Kršćanska vjera zna za grijeh, njegove posljedice i mogućnost njegovog opraštenja, zna za Isusa Krista i o putu kroz Njega ka Bogu, o odanosti i poslušnosti prema Njemu, o zajedništvu s Njim. Hinduizam opet uči o reinkarnaciji. Kršćanin zna da je njegov vječni život zagarantiran – on ima već sada sigurnost spasenja. Joga i TM su putevi koji vode ka proširenju svijesti, ali ne vode ka susretu s Isusom Kristom, ka osobnoj spoznaji Boga Oca i ka prihvaćanju i imanju Duha Svetog. Biblijska vjera zna o Duhu Svetom, koji našeg duha oslobađa, ispunjava, naoružava ga s duhovnim darovima i daje mu snagu za novi, bolji život.
Kao što vidimo, joga jeste težnja ka samo-spasenju – put od dolje prema gore. Kršćanstvo jest put spasenja koji vodi od gore dolje. Tek Božja milost, koju nam poklanja kroz osobu Isusa Krista, ona nas dovod u kontakt s Bogom. Zato je sasvim jasno, da ne može postojati nikakva kršćanska joga.
Dakle, joga jeste put koji ne vodi nikud, što više vrlo opasan. Izaziva unutarnju prazninu, stvara u čovjeku duhovni vakuum. Njemački znanstvenik Lotz govori u vezi s istočnjačkim oblicima meditacije sljedeće: “Čovjek, koji se otvara, – ali ne za Boga – postaje plijen demonizma.” Jako pogodan primjer u vezi ovoga jeste Isusova priča o praznoj kući, koja može potpasti pod utjecaj sedam drugih, još gorih duhova (Matej 12,45).
Biblijsko učenje jako precizno govori da postoji duhovni svijet koji je nastanjen različitih silama, koje su vrlo neprijateljski raspoložene prema ljudskim stvorenjima. “Ne vodimo borbu protiv tijela i krvi”, govori apostol Pavao, “nego protiv sila i svega, što vlada ovim vijekom tame, protiv zračnih sila tame.” (Efežanima 6,12) Ove sile imaju mogućnost da prebivaju u ljudima i Sveto pismo nas upozorava na sve što potpomaže djelovanje i invaziju ovih sila tame.
Autori: Jaroslav i Irena Jir; Izvor: Sionska truba
