Postoji tijesan put koji vodi u život s Bogom i širok put koji završava s ognjenim jezerom. Hoćete li odabrati uska vrata ili širok put?
Na početku Njegove službe, tisuće su ljudi jurili za Isusom Kristom kao da neka zvijezda, ali nakon Njegove smrti taj se broj smanjio na samo nekoliko stotina (Djela apostolska 1, 15; 1. Korinćanima 15, 6).
Ti su učenici brzo naučili da biti kršćanin nije šetnja parkom. Slijediti stope našega Spasitelja znači više od pukog ispovijedanja vjere – to često znači donošenje teških izbora i činjenje teških stvari.
Isus je na to upozorio svoje učenike dok je još bio živ. Rekao im je:
“Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” (Matej 7, 13-14)
Većina ljudi obično ne razmišlja dalje od života na zemlji. U gornjim stihovima postoje dva moguća ishoda – život i propast – a opet, budući da se jedno od putovanja čini lakšim od drugog, većina ljudi odabire put manjeg otpora!
Što je tvoj izbor?
Kroz Propovijed na gori Krist je poučavao o karakteru onih u Njegovom Kraljevstvu. Oni su siromašni duhom, oni tuguju za grijehom, podvrgavaju se Njegovom vodstvu, gladni su pravednosti itd.
Na kraju Propovijedi na gori, Krist daje svoj zaključak – primjenu propovijedi. Poziva sve slušatelje da odaberu kojim će putem krenuti, u kojem će kraljevstvu biti. Postoje dvoja vrata s dva različita puta, koja vode do dva kraljevstva – jedno je kraljevstvo ovoga svijeta, a jedno kraljevstvo Božje. Nitko se nije rodio u Božjem Kraljevstvu, barem ne prirodnim putem. Nije važno jesu li nečiji roditelji kršćani, jesu li kršteni ili posvećeni kao dojenčad, nitko ne ulazi dok ne donese odluku da uđe.
Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava. (Rimljanima 10, 9-10)
U Rimljanima 9, 18 apostol Pavao piše: “Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće.” Božja milost je ono što pojedinca budi i vodi ka pokajanju. Jedini razlog zašto je to moguće je taj što je Isus platio konačnu žrtvu za svakog grešnika kada je umro na križu.
Uđite kroz uska vrata – nećete požaliti
Pismo je jasno da je jedini način spasenja po Isusu Kristu. On je jedini posrednik između Boga i čovjeka. On je jedini Spasitelj grešnika. Nitko ne dolazi k Ocu – to jest Bogu – osim po Njemu. Nema spasa ni u kome drugom osim u Njemu.
Nadalje, sam Isus je izložio uvjete za slijeđenje koraka koje je ostavio uskim putem: “Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik” (Luka 14, 33). Jednostavno rečeno, čovjeka to košta doslovno svega. A epicentar ovog “svega” je naš divovski ego, koji mora biti trajno ostavljen pred vratima. Isus to naziva “mrzim vlastiti život” (Luka 14, 26).
Ovdje širok put počinje izgledati kao prilično lijepa alternativa u usporedbi s kriterijima za prolazak kroz uska vrata. Međutim, posljedice širokog puta su brojne. Široki put završava s ognjenim jezerom, koje gori sumporom (Otkrivenje 19, 20).
Postoji nešto neobično privlačno u ljudima koji su na Gospodina bacili svaki teret i koji su postali hrabri ratnici u borbi protiv vlastitog grijeha. Isusa vole svim srcem i nije teško shvatiti da ih je uski put iskreno usrećio. Ako to još niste iskusili, zašto se ne biste odrekli svega, ušli kroz uska vrata i pridružili im se na putu koji vodi u život?
