Patnja je neizbježna u ovom životu na zemlji. Rezultat je čovjekovog pada u grijeh. Ali kako patnja pomaže vjernicima? Ni njih ne zaobilazi.
Zašto ja? Zašto sada? Što Bog radi? Patnja je alat koji Bog koristi da bi nam privukao pažnju i ostvario svoje svrhe u našem životu. Dizajniran je da izgradi naše povjerenje u Svemogućega. Patnja nas prisiljava da se od povjerenja u vlastite resurse okrenemo životu vjere u Božje resurse.
Patnja sama po sebi nije kreposna niti je znak svetosti. Također nije sredstvo za postizanje bodova kod Boga ili za pokoravanje tijela (kao u asketizmu). Kad je to moguće, patnju treba izbjegavati.
U sretan dan uživaj sreću, a u zao dan razmišljaj: Bog je stvorio jedno kao i drugo – da čovjek ne otkrije ništa od svoje budućnosti. (Propovjednik 7, 14)
Kako patnja pomaže vjernicima?
Naša se kultura, nažalost, trudi poricati stvarnost patnje i smrti, a mi neprestano čeznemo za lagodnošću – beskrajnoj potrazi za botox tretmanima, kremom protiv starenja, raznim operacijama i bojama za kosu. Sprovode pretvaramo u “proslave” i prenosimo prazno obećanje da će svi ljudi završiti na nebu (osim Hitlera i Staljina). Ne možemo se nositi sa surovom stvarnošću patnje, pa se skrivamo iza virtualnih zidova društvenih mreža, gdje se pretvaramo da su naša srca sigurna od odbijanja, tuge i zla. Ipak, sve vrijeme patnja je prisutna u svijetu, a nekad i u našem životu zna biti bolno.
Ako ste se pouzdali u Isusa kao Spasitelja i Gospodina svog života, možete se odmoriti u istini da vam vaše nevolje i patnje dolaze za vaše konačno dobro i Njegovu krajnju slavu. Ali pogledajmo tri konkretna biblijska razloga zašto Bog određuje patnju za svoj narod.
1. Patnja ubija grijeh
Bog koristi patnju kako bi razotkrio grijeh koji nam tako čvrsto prianja uz srce. Kad iznenada doživimo nevolju, naš ponos, nestrpljenje i nevjera često će isplivati na površinu. Bol može otvoriti srce i razotkriti ga.
Ako smo skloni voljeti nešto na ovom svijetu: kuću, supružnika, djecu, posao – više od Boga, On će nastojati ukloniti idola. I zaboljet će. Ipak, time smo oslobođeni da svoju primarnu ljubav usmjerimo samo na Njega. Kralj David vidio je ženu kako se kupa, spavao je s njom, a zatim dao ubiti njezina muža. Kad se prorok Natan suočio s Davidom zbog njegova grijeha, David je odgovorio Psalmom 51. Patnja služi kao sredstvo za pročišćenje, otkrivajući i ubijajući naš sadašnji grijeh i odvraćajući nas od većeg grijeha.
2. Patnja nas priprema za vječnost
Bog se također koristi patnjom kako bi nas odvikao od ljubavi prema ovom svijetu i preusmjerio naše misli i naklonosti prema onomu što je vječno.
Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! (Kološanima 3, 1-2)
Isus je rekao mladom bogatašu da proda sve što ima i da siromašnima. Tada će, rekao je, imati blago na nebu. Mladić je otišao tužan. Ponekad će Bog jednostavno ukloniti to blago za naše veće dobro; bolje je izgubiti oko nego da vam cijelo tijelo završi u paklu (Matej 5, 29).
Kao kršćani, nevolje koje proživljavamo u ovom životu trebale bi nas podsjetiti na stvarnost da smo “došljaci i putnici” ovdje na zemlji, putujući prema nebeskoj domovini. Naše je državljanstvo na nebu. Ovaj svijet nije naš dom, a nevolje koje doživljavamo tijekom puta služe kao strelice koje nas usmjeravaju da otpustimo ono što blijedi i prionemo uz ono što je vječno.
3. Patnja izgrađuje našu vjeru
Bog također koristi patnju da bi nas pročistio, kao što vatra pročišćava zlato sagorijevajući nečistoće (Jeremija 9, 7; Zaharija 13, 9; Malahija 3, 3). Patnja će istinskog vjernika često razlikovati od licemjera. U svojoj patnji dobivamo priliku otkriti iskrenost svoje ljubavi, nade i vjere u Boga.
Postoje li u vašem srcu područja neiskrenosti? Poniranje u sezonu nevolje može ih razotkriti. Kad patnja padne na crkvu – bilo bolešću ili progonom – “Isusovi sezonski prijatelji” bježe. Nevolja uzrokuje da se vjernik prilijepi za Boga, a nevjernik da ga napusti. Na taj način dolazi kao svojevrsni test za odvajanje ovaca od jaraca i pročišćavanje Njegovih dragocjenih ljudi vatrom.
Moramo shvatiti da je glavna svrha Božjeg života da se prilagodimo Kristovoj slici i On je u svom naumu odlučio patnju koristiti za naš duhovni razvoj. Ne trebamo se odupirati tim testiranjima koja dođu u naš život. Držimo se za Boga, jer s Njim ćemo ih prevladati.
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću. (Jakovljeva 1, 2-3)
