Zašto je Bog stavio stablo spoznaje dobra i zla u rajski vrt? Je li Bog njime htio Adama i Evu dovesti na tanak led da sagriješe?
Kako čitamo u prvim poglavljima Knjige Postanka, prvi ljudi mogli su činiti što god su htjeli. Jedino im je bilo zabranjeno jesti plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Bog je ovo stablo stavio u rajski vrt kako bi čovjeku dao izbor: hoće li ga poslušati ili ne. I rekao je:
“Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” (Postanak 2, 16-17)
Bog je stvorio Adama i Evu da budu “slobodna” bića, sposobna donositi odluke i odlučiti se između dobra i zla. Zato im je dao slobodu izbora.
Zašto je Bog stvorio stablo spoznaje dobra i zla?
Stablo spoznaje dobra i zla, koje neki nazivaju “zabranjenim stablom”, postavljeno je u rajski vrt najvjerojatnije šestog dana. Najčešće razmatrana svrha bila je pružiti čovjeku izbor: voljeti Boga i služiti Mu ili se pobuniti protiv Boga i prekršiti zapovijed koju je Bog izrekao.
Samo stablo po svojoj prirodi nije bilo zlo. Na njemu nije bilo ničeg opakog. Plod nije bio otrovan, što dokazuje činjenica da Adam i Eva nisu fizički umrli ubrzo nakon što su ga pojeli. Tvrditi suprotno značilo bi da je Bog stvorio nešto zlo, što bi bilo u suprotnosti s onim što piše u Postanku 1, 31:
“I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro – dan šesti.”
Čovjeku je izričito zapovjeđeno da ne jede sa stabla, no ipak je to odlučio učiniti. To je analogno roditelju koji predškolskom djetetu govori da ne stavlja ruku na plamenik štednjaka. Ako dijete to učini, za dijete postoje posljedice. Međutim, štednjak nije zao. Još uvijek služi svojoj namjeni. Neposlušno dijete je zgriješilo. I stablo spoznaje dobra i zla može se promatrati u sličnom svjetlu.
Stablo nije bilo izvor grijeha; čovjek je bio. Bog je čovjeku dao vrlo jasnu zapovijed i čovjek ju je prekršio. Sam čin neposlušnosti otvorio je oči prvim ljudima u pogledu zla. Njihova neposlušnost Bogu donijela je grijeh i zlo u njihove živote, ali i živote svih koji su došli na ovaj svijet nakon njih.
Je li Bog htio da Adam i Eva sagriješe?
Ako Bog nije htio da prvi ljudi sagriješe, zašto je stavio stablo u vrt i dozvolio Sotoni da ih iskuša? Odgovor je: Bog je stavio stablo spoznaje dobra i zla u rajski vrt kako bi Adamu i Evi dao izbor, a Sotoni je dopustio da ih iskuša kako bi ih natjerao da izaberu.
Jasno vidimo da su od početka ljudske povijesti ljudi pokušavali opravdati svoje grešne postupke i na taj način izbjeći svoju osobnu odgovornost.
Prvi čovjek koristio je svoje mentalne sposobnosti kako bi “genijalno” stvorio prvu ispriku koja bi ga oslobodila njegove krivnje za kršenje Božje zapovijedi. Izjavio je u svoju obranu: “Žena koju si stavio uza me – ona mi je dala sa stabla pa sam jeo” (Postanak 3, 12). Žena je, slijedeći “oštroumni primjer” svog supružnika, koji je mislio da je na nju svalio krivnju, brzo izjavila: “Zmija me prevarila pa sam jela” (Postanak 3, 13). Do danas, situacija se nije puno promijenila. Čovjek je nastavio u svojoj beskrajnoj potrazi za sve suptilnijim, sofisticiranijim i uvjerljivijim izgovorima koji bi ga mogli osloboditi njegove moralne i/ili duhovne odgovornosti.
Skeptici se često žale da je Bog namjerno osudio Adama i Evu na propast. Međutim, Bog im je morao dati izbor. Bez slobode izbora, Adam i Eva bili bi puke lutke. Prava ljubav uvijek zahtijeva izbor. Bog je u svojoj beskrajnoj ljubavi htio da čovjek uživa slobodnu volju i da Mu bude poslušan. Htio je da Ga čovjek voli, ne zato što mu je to bila jedina mogućnost, već zato što je to čovjeku bila jedina mogućnost koja mu je jamčila vječnu radost.
Bog i danas beskrajno ljubi svakog čovjeka. Za nas grešnike je dao svoga Sina. Isus je umro za nas. Isus je žrtva pomirnica i po Njemu možemo doći Ocu i spasiti se od vječne propasti. Bog želi da sve svi ljudi spase i daje nam izbor: hoćemo li se pokoriti Njemu ili nastaviti živjeti u grijehu. Svaki krivi izbor ima posljedice, pa i ovaj. Izaberimo Boga!
