Neki promjenu nečije boje kose doživljavaju kao ispraznost. Neki to vide kao pomoć u služenju Bogu. Je li grijeh bojiti kosu?
Drevni Egipćani bili su prvi za koje se znalo da su bojili kosu. Boju za kosu izrađivali su od kane i raznih drugih biljnih ekstrakata. Ljudi su počeli koristiti boju za kosu prvenstveno za pokrivanje sijede kose, ali s vremenom je bojenje kose postalo uobičajeno kao i njezino šišanje.
Neki promjenu nečije boje kose doživljavaju kao ispraznost. Neki to možda vide i kao grešno odbacivanje prirodne boje koju je Bog dao nekome.
Najvažniji su motivi
Prije mnogo generacija, bojenje kose bilo je tabu tema i često izravno zabranjeno u nekim kršćanskim denominacijama. Postojao je gotovo “ekumenski” kršćanski stav protiv prakse mijenjanja boje kose. Kao i kod mnogih drugih standarda, s vremenom je većina denominacija omekšala ili je posve preokrenula svoje stajalište o raznim pitanjima.
U svemu što radimo, uključujući bojenje kose, Bog provjerava naše motive.
“Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” (1. Samuelova 16, 7)
Oni koji su potpuno predani Kristu imaju puno slobode, ali njihovi odabiri trebaju biti oni koji se Bogu sviđaju (1. Korinćanima 10, 31). Kršćane ocjenjuje “zakon slobode”.
“Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode.” (Jakovljeva 2, 12)
Ovaj zakon kaže da su sve stvari kojima se Biblija izravno ne bavi “dopuštene, ali sve ne koristi” (1. Korinćanima 10, 23). Oni koji su proglašeni “nevinima” zbog vjere u uskrsloga Krista, ne trebaju se bojati Božjeg suda. Taj je sud već izliven na vlastitog Božjeg Sina (2. Korinćanima 5, 21). Iako nismo pod osudom, želimo da naš slobodan izbor časti Kristovu žrtvu.
“Doista vi ste, braćo, na slobodu pozvani! Samo neka ta sloboda ne bude izlikom tijelu, nego – ljubavlju služite jedni drugima.” (Galaćanima 5, 13)
Kad dođemo do izbora hoćemo li bojiti kosu ili ne, pitamo se: “Što će častiti Boga?” Jedan od motiva za bojenje kose može biti daljnje služenje. Na primjer, misionar koji se seli u arapsku zemlju svoju prirodno bakrenu kosu može smatrati odvraćanjem od svoje misije i odlučio ju je obojiti u smeđe kako bi se bolje stopio s ljudima kojima služi. Žena koja radi s tinejdžerima može vjerovati da joj prerano sijeda kosa daje manje vjerodostojnosti s tom dobnom skupinom, a kosu može obojiti u skladu sa svojom prirodnom bojom.
Što je stvarna ljepota?
Biblija kaže da je ono do čega je Bogu doista stalo naše srce, a ne naša vanjština. To istovremeno ne znači da vanjski izgled uopće nije bitan. U 1. Timoteju 2, 9-10 Pavao govori o tome da se žene “rese stidljivošću i razborom, ne pletenicama i zlatom ili biserjem ili skupocjenim odijelom, nego – dobrim djelima, kako dolikuje ženama koje ispovijedaju bogoljubnost.”
Ipak, Pavao NE kaže da djevojke ili žene nikada ne bi trebale nositi nakit, šminku ili raditi posebne stvari na svojoj kosi. Ono što on kaže jest da djevojke ili žene ne bi smjele dopustiti da vanjski izgled ima prednost ispred njihove unutarnje ljepote. Ako djevojka ili žena troši više vremena i novca na svoj vanjski izgled nego na to da postane pobožna, tada su joj prioriteti vjerojatno u pogrešnom redoslijedu.
“Vaš nakit neka ne bude izvanjski – pletenje kose, kićenje zlatom ili oblačenje haljina. Nego: čovjek skrovita srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha. To je pred Bogom dragocjeno.” (1. Petrova 3, 3-4)
Naravno, bojenje kose također se može obaviti s nepravilnim motivima. Kad se obojena kosa koristi kao simbol pobune ili prkosa društvenim običajima, ona prenosi bezbožnu poruku. Kršćani trebaju biti poznati po svojoj krotkosti, svetosti i ljubavi jedni prema drugima, a ne po prkosu.
Ako boja za kosu pomaže ženi da poboljša svoju ljepotu na način koji skreće pozornost na njezinu životnu poruku, nema ništa loše u tome. Za muškarce, ako im bojenje kose (dok je još imaju) pomaže da se osjećaju mlađima i produktivnijima, tada ih ništa u Bibliji ne sprječava u tome. Bog voli i cijeni svakog muškarca i ženu kao jedinstvenu kreaciju, ali Njegova je najdublja želja da naša unutarnja ljepota najsjajnije zasja. Neka su nam na umu Petrove riječi:
“Kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju.” (1. Petrova 1, 15)
