Zapovijed koja govori „…mislite o onome što je gore“ (Kološanima 3,2) znači više od „čitajte o stvarima koje su odozgo.“
Stavite na trenutak na stranu najvažnije zadatke dana. Utišajte, ako možete, nade i želje koje su na vas navalile odmah nakon što ste se probudili. Odmaknite se od jutarnjih tereta. Zaboravite što sati, koji vas očekuju, mogu sadržavati.
Dragi kršćanine, sjeti se: ideš u raj. Vrlo brzo, čak i svakog trenutka, požurit ćete dalje od svega što ste ovdje znali kako biste otišli na vječne praznike. Probudit ćete se i naći ćete pluća ispunjena zrakom „bolje zemlje.“ (Hebrejima 11,16)
Vaše tuge i uzdasi nestat će iz vida. (Izaija 51, 11) Gledat ćete Isusa licem u lice. (Filipljanima 1, 23) Bit ćete u zajedničkom, Njegovom domu. (2. Korinćanima 5, 8)
A sada zamislite kakav bi mogao biti život kad bismo, kako poduzimamo korak unatrag, u dnevne zadatke, želje i terete, jedno oko držali prema gore. Kako bi danas moglo biti drugačije ako bismo u zemaljske stvari unijeli nadu nebesa; ako bi misli o stvarima odozgo krasile vrijeme koje provodimo ovdje?
Tada bismo mogli otkriti koliko naše sreće počiva na nebeskom razmišljanju. I mogli bismo nastojati da se o nama kaže, kao što se govorilo o svecu iz davnina:
„O tom dobrom čovjeku neka se oda ova visoka pohvala, nebo je bilo u njemu prije nego što je on bio na nebu.“
Mislite o onome što je gore
Potraga za razmišljanjem koje je usmjereno na stvari gore, naravno, može poći po zlu. Popularna kritika “Ne budite toliko nebeski nastrojeni da ne možete biti od koristi na Zemlji” sadrži istinu, jer neki zaista koriste mentalni sklop usredotočivanja na nebesko kao izgovor za neaktivnost na Zemlji. Oni pjevuše “Odletjet ću” dok u isto vrijeme udobno krstare ovim životom, ne sjećajući se da je najviše nebeski orijentiran čovjek od svih radio, znojio se, iscjeljivao, dodirivao i krvario za potrebe ovoga svijeta.
Bilo bi nam dobro, dakle, ponovno promotriti najjasniju povelju nebeskog uma koja je zapisana u Bibliji:
„Ako ste su uskrsli s Kristom, tražite (mislite) što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore težite, ne za zemaljskim! Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu! Kad se pojavi Krist, život vaš, tada ćete se i vi s njime pojaviti u slavi.“ (Kološanima 3, 1-4)
Što znači biti nebeski usmjeren? Ne samo živjeti tada i tamo, već živjeti sada u svjetlu onoga što dolazi, ovdje u svjetlu onoga.
Korijenje u nebeskom tlu
Ako pripadate Kristu, tada u najiskrenijem smislu ne živite ovdje na Zemlji, nego ondje na nebesima: „Umrli ste i vaš je život skriven s Kristom u Bogu.“ (Kološanima 3, 3) Niti je vaš život u Kristu sada potpuno prikazan, nego samo tada: „Kada se pojavi Krist koji je vaš život i vi ćete se s njim pojaviti u slavi.“ (Kološanima 3, 4)
Vaš je život čudesno, neraskidivo, vječno povezan sa samim Isusom, koji ondje vlada i koji će se pojaviti tada. I nebeska nas svijest usklađuje s tom činjenicom, učeći nas da naš identitet ne definiramo prema osobi koju vidimo u ogledalu, nego prema Spasitelju, kojeg vidimo u Bibliji.
Ipak takav način razmišljanja ne poništava život kojeg imamo na Zemlji, nego ga preobražava u skladu s nebeskom kulturom i pravilima. Ako smo tamo skriveni s Kristom i ako ćemo biti otkriveni tada, ne možemo ne sličiti više na Krista ovdje i sada. Pavao ovu točku razvija kroz ostatak poglavlja, gdje opisuje izgled nebeski-orijentiranog uma:
- Usmrćuju sve ono što sramoti Boga i ponižava druge. (Kološanima 3, 5–9)
- Oblače se u nebesku odjeću suosjećanja, dobrote, poniznosti, krotkosti i strpljivosti. (Kološanima 3, 12)
- U društvu gdje vladaju optužbe i klevete govore jezikom opraštanja drugog svijeta. (Kološanima 3, 13)
- Oni hodaju pod vladavinom božanskog mira, Boga koji je uspostavio svoje prijestolje u njihovim srcima. (Kološanima 3, 15)
- Govore i pjevaju u skladu zahvalnosti i milosti. (Kološanima 3, 15–17; 4, 6)
- U svakom odnosu, u svakoj riječi, u svakom djelu nastoje pokazati slavu Isusa Krista. (Kološanima 3, 17; 4, 1)
Oni su poput hrastova čije je korijenje posađeno duboko u nebesko tlo. Iako odrastaju na istom polju kao i ostatak svijeta i premda isti vjetrovi i oluje udaraju o njihova debla, oni svakodnevno crpe hranjive tvari iz drugog svijeta i tako donose plodove te bolje zemlje.
Nebeske navike
Kako onda možemo rasti u nebeski orijentiranom načinu razmišljanja? Kako ljudi poput nas, svakodnevni sveci s poslovima, obiteljima, prijateljima, susjedima i mnoštvom zemaljskih odgovornosti, mogu postići da i o nama govore: „Nebo je bilo u njemu prije nego što je on bio na nebu?“
Poznat je prvi odgovor: predavanje čitanju Biblije i molitvi, zajedničkom štovanju i zajedništvu, jer sve to doprinosi razvijanju nebeski orijentiranog uma, onoliko koliko su to sredstva milosti. No, uz svakodnevne navike čitanja Biblije i molitve te tjedne navike zajedničkog obožavanja i zajedništva, možemo se i s više namjera postaviti na ono što je odozgo.
Započnimo naš dan s nebesima
Robert Murray McCheyne, nebeski orijentiran čovjek, ako je ikada postojao jedan takav, jednom je opisao svoje jutarnje pobožnosti kao sredstvo „navikavanje očiju na cjelodnevno gledanje prema gore“ (Memoari i ostaci Roberta Murraya McCheynea, 64). Znajući da njegove misli neće skrenuti prema nebu ni popodne ni navečer ako prije toga ne usredotoči svoj um, započeo je svoj dan s nebesima.
Istu bismo lekciju mogli naučiti iz Gospodnje molitve. Dok nas je učio moliti: „Daj nam kruh naš svagdanji“ (Matej 6,11), nije li Isus pretpostavio da ćemo dan započeti na koljenima? I što je značajno, prije nego što nas ta molitva odvede do traženja kruha našeg svagdašnjeg, ona naš fokus usmjerava na stvari odozgo:
„Vi, dakle, ovako molite: `Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji!“ (Matej 6, 9-10)
Ako Gospodinova molitva postane naš uzor, to znači da će prve misli kojih ćemo se sjetiti svakoga jutra biti usmjerene na nebesa. Ovdje i sada će izblijedjeti, barem na nekoliko trenutaka, prije nego što tada počne sjati. Kada uđemo u naš dan, možemo ponijeti nešto nebesko sa sobom.
Usmjeravanje uma kroz meditiranje
Zapovijed koja govori „…usmjerite svoj um na nebeske stvari“ znači više od „čitajte o stvarima koje su odozgo.“ Potrebno je nešto više od pukog čitanja; djelovanje koje biblijski pisci nazivaju meditacijom. (Jošua 1, 8; Psalam 1, 1–2; 119, 97)
Ako se uobičajeno čitanje Biblije usredotoči na odlomke i poglavlja, meditacija se usredotočuje na rečenice i riječi; ako u čitanju Biblije hodamo hodnikom, u meditaciji otvaramo vrata i istražujemo sobe.
Meditativni čitatelj Biblije može, na primjer, pročitati sve iz Kološanima 3 u četiri ili pet minuta, ali onda se vratiti i potrošiti toliko vremena (ili više) razmišljajući o čudu što znači biti „skriven s Kristom u Bogu.“ ( Kološanima 3, 3) Meditacija nas vodi iznad podnožja i postavlja na vrhove Božje objave. I poput Mojsija, možda nakon silaska i dalje budemo blistali od slave koju smo vidjeli.
Možda vam se ozbiljna meditacija čini kao premještanje planina. Ako je tako, započnite pomalo i nemojte klonuti duhom. Naš um, poput mišića, jača vježbanjem. Po Božjoj milosti, ono što se sada čini nemogućim, može se osjećati gotovo prirodno za šest mjeseci.
Tijekom dana vraćajte se na stvari koje su gore
Gore smo vidjeli da je Robert Murray McCheyne imao za cilj gajiti „naviku gledanja prema gore cijeli dan.“ Mnogi od nas dijele sličnu ambiciju, barem u teoriji. Stvarnost bi mogla ispričati drugu priču.
Ako ste uopće poput mene, svoje jutarnje pobožnosti napuštate s iskrenom željom kako biste nastavili razmišljati o stvarima odozgo i u slobodnim trenucima svog dana. Ali tada svaki slobodni trenutak redovito ispunjavate nečim drugim. U automobilu uključujete vijesti. U redu u trgovini provjeravate svoju e-poštu. Čekajući prijatelja, igrate igru na telefonu. Ležeći u krevetu, pregledavate društvene mreže. Nijedna od ovih aktivnosti nije nužno loša. Ali koliko su često te aktivnosti refleks uma, koji je ovisan o rastresenosti? A što ako bismo odlučili provesti barem dio tišine dana, prisjećajući se onoga što smo čitali tog jutra, prisjećajući se napamet naučenog odlomka ili moleći se našem nebeskom Ocu?
Mojsije je rekao Izraelu neka se okrene Božjoj Riječi „kada sjediš u svojoj kući i kada hodaš putem, kada ležiš i kad ustaješ.“ (Ponovljeni zakon 6, 7) Kad bismo i mi tražili više slobodnih trenutaka za stvari odozgo, mogli bismo se iznenaditi neobičnom snagom, mirom i radošću, koji bi nam pripali.
Blago nebeskog srca
Nebesa jesu i uvijek će biti svijet slave. (Kološanima 3, 4) Nakon što Bog učini sve novim, kanjoni i planine, galaksije i travnjaci ovog palog svijeta više neće stenjati. (Rimljanima 8, 21) Ova slomljena tijela bit će odjevena u besmrtnost. (1. Korinćanima 15, 54) Ljudsko će društvo sudjelovati u skladu Trojstva. (Ivan 17, 22–24)
Ipak, središte te cjelokupne slave, čije će ime počivati na našim čelima i čija će svjetlost obasjati svijet, bit će sam Bog u Kristu. „Kada se pojavi Krist, koji je vaš život, i vi ćete se s njim pojaviti u slavi.“ (Kološanima 3, 4) Nebesa bez Krista je poput oceana bez vode, nebo bez zraka, vatre bez plamena. On je nebesko srce koje kuca.
Što to znači za naše prema nebu usmjerene umove? To znači da su naši umovi najispunjeniji nebom kad su najviše ispunjeni Kristom. Kao što John Owen piše: „Cjelokupna slava gore nebeske domovine izražava se time što smo ‘uvijek s Gospodinom, gdje je On, kako bismo uživali u Njegovoj slavi. Naša nada čezne za time da zauvijek budemo s Njime; i ako je tako, sigurno je da je naša mudrost i dužnost biti ovdje s Njim, koliko god možemo.” (Djela Johna Owena, 7, 344)
Nebeski orijentiran um poziva nas da budemo s Isusom koliko god možemo, što je priprema za dan kada ćemo zauvijek biti s Njim. Započnite svoj dan s Isusom, usmjerite svoje meditacije na Isusa i tijekom dana odmarajte se u Isusu. Jer, „usmjeravanje uma na nebeske stvari“ u osnovi znači „usmjeravanje uma na Isusa.“
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
