Što doista znači duhovno pasti? Je li to suočiti se sa kušnjom i pokleknuti? Ne, to nije duhovni pad, to je samo izgubljena bitka.
Što onda? Pokleknuti opet na istoj kušnji? I opet? I opet? I dvjesto šezdeset i šesti put opet? Ne! Ni to nije pad. To su samo nenaučene lekcije, privremeni neuspjesi.
Đavao nam ovo želi prikazati kao pad, kao neuspjeh, kao beznadežnost.
Ali, nismo li mi poslije svakog obaranja na pod opet iznova ustali? Zar smo zbog toga prestali čeznuti za Gospodinom? Nismo li se nastavili boriti? Umjesto da odustanemo kako to Zli hoće mi smo nastavili pokušavati! Ne, ne i opet ne: to nije duhovni pad.
Duhovni pad je kada se predamo i prestanemo boriti. To je vrijeme kada obeshrabreni i oboreni ležimo na tlu i kažemo da ne znamo, ne možemo, nemamo snage za dalje. Duhovni pad je kada dozvolimo sebi povjerovati u sotonsku laž da ne možemo pobijediti. Ali čak ni takva situacija još nije poraz.
Istina, možda smo iznureni pali na tlo i na trenutak ostali ležati, ali zar će naš Bog stajati besposlen dok se mi nastojimo pribrati? Neće li nam poslati ohrabrenje? Neće li nam pružiti ruku pomoći na bilo koji prikladan način?
Naravno da hoće! Ali to možda neće uraditi onako kako bismo mi to željeli. Sjetimo se, nevolja je tu da nas nečemu nauči. Bog neće ukloniti kušnju, On ju je dozvolio s nekim razlogom i On želi da je mi savladamo.
Stoga, umjesto da nam ukloni kušnju, biti će uz nas da nas ohrabri i osposobi da uzmemo pobjedu koju je On već odavno pripremio za nas. Nije važno kako će to uraditi. Možda će nam dati ohrabrenje kroz Riječ, možda ćemo primiti neku korisnu uputu kroz riječi nekog brata ili sestre, ili će nam kroz okolnosti biti otkrivena spoznaja nečeg važnog što smo boreći se previdjeli.
Zato, kad god nas pritisnu kušnje, sjetimo se riječi: “Sve mogu u onome koji mi daje snagu.” (Fil 4,13)
Autor: Zoran B.
