Biblija sadrži mnoštvo referenci o životu u tijelu ili po požudi tijela. Što znači biti tjelesan kršćanin i je li moguće da vjernik bude takav?
Riječ “tjelesan” dolazi od grčke riječi sarkikos, što doslovno znači “svjetovno”, “tjelesno”. Izraz “tjelesan kršćanin” potječe iz 1. Korinćanima 3, 1-3 gdje apostol Pavao kaže vjernicima u Korintu:
“I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete, jer još ste tjelesni. Doista, dok je među vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?”
Vjernici u Korintu nisu živjeli onako kako nalaže Božja Riječ. I današnji takozvani tjelesni kršćani žive sličnim načinom života, koji karakteriziraju požuda, zavist, svađa i podijeljenost.
Što znači biti tjelesan kršćanin?
Odgovor je teži nego što se čini. Prva Korinćanima napisana je vjernicima “posvećenima u Kristu” i “pozvanima da budu njegov sveti narod” (1. Korinćanima 1, 2). Pavlov opis njih kao “tjelesnih” očito znači da postoje slučajevi kada kršćani djeluju na sebičan, svjetovan način. Umjesto da su težili za posvećenim životom, Korinćani su se vraćali starim navikama.
Osoba koja tvrdi da slijedi Krista i ponaša se na načine nespojive sa svojom vjerom, možda se nikada nije doista obratila Bogu.
“Tko god u njemu ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao.” (1. Ivanova 3, 6)
Oni čiji životi neprestano proturječe biblijskim učenjima možda nisu istinski Kristovi sljedbenici. Tjelesan kršćanin živi u požudi tijela, požudi očiju i oholosti života. Kako ovaj svijet prolazi, Biblija kaže da će neki napustiti Kristovo tijelo kako bi se pokazalo da nisu svi koji se čine kršćanima pravi kršćani (1. Ivanova 2, 18-19).
Cilj je svakog kršćanina rasti u milosti i spoznaji Gospodina (2. Petrova 3, 18). To uključuje pokoravanje Gospodinu, jer oni koji ga iskreno ljube pokoravat će se Njegovim zapovijedima (Ivan 14, 15). Spasenje je samo po Božjoj milosti kroz vjeru u Isusa Krista, no vjernici su pozvani da budu poslušni Božjoj Riječi i da čine dobra djela. Tjelesnost u čovjeku protivi se svemu tome.
Nitko nije savršen, ali …
Svi kršćani imaju neko područje svog života u kojem žive tjelesno. Usavršavamo se, ali još nismo savršeni. Čak je i Pavao, čovjek kojeg nitko ne bi mogao optužiti da je bio “tjelesan kršćanin”, imao neka područja u životu za koja su ga Korinćani optuživali da živi tjelesno ili prema tijelu. Pavao je čak primijetio da se hvalio kao odgovor na pritisak vršnjaka u 2. Korinćanima 12, 1.
“Hvaliti se treba? Ne koristi doduše ali – dolazim na viđenje i objave Gospodnje.”
Važno je napomenuti da se Pavao kasnije ispričao, pokazujući svoju iskrenu vjeru i pokornost Bogu. Kršćanin vođen Duhom Svetim pokazat će plod Duha (Galaćanima 5, 22-23). On neće ostati tjelesan, već će duhovno rasti i sazrijevati zbog Božjeg djela u svom životu. Ustrajat će u tome da se pokorava Kristovu pozivu za svoj život.
“Prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.” (Rimljanima 12, 1-2)
Protuotrov za tjelesnost je živjeti trenutak po trenutak u zajedništvu i oslanjanju na Duha Božjega. Pavao je rekao: “Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!” (Galaćanima 5, 16)
