Bog hoda s vama kroz vatru. On vas ne napušta u vašoj nevolji. Njegova prisutnost je dokaz da mu je stalo da vas izbavi iz svega.
Nitko od nas nije izuzet od kušnji, nevolja i testova. Koliko god željeli da postoji, ipak ne postoji formula koja bi donijela život bez boli i patnje. Ali, Bog nam daje nešto vrlo posebno u teškim vremenima. Daje nam sebe.
“Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće.” (Izaija 43, 2)
Bog je s nama. Ne napušta nas kada je najteže. To kažem, jer obećava da će biti sa mnom kada idem kroz duboke vode i vatre života. Proći kroz to neće biti lako, ali s Bogom je moguće.
S Bogom možemo sve izdržati
Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj. (…) Glasnik proglasi: “O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje: … Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu.” (Daniel 3, 1-6)
U Danielu 3 kralj Nabukodonozor je odlučio da će kazna za one koji se ne budu poklonili kipu biti bacanje u užarenu peć. Tri vjerna prijatelja Šadrak, Mešak i Abed Nego odbili su to učiniti, jer za njih je to bila izdaja Boga. Bijesni ih je kralj Nabukodonozor doveo pred sebe. A zatim je odlučio pružiti im još jednu priliku:
“Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih?” (Daniel 3, 15).
U to je vrijeme Babilon bio ispunjen Božjim narodom. Kralj je porobio mnoštvo Židova u svoju zemlju i htio je stopiti ljude s vlastitom kulturom pa je svima dao nova imena, zapovjedio im da se hrane babilonskom hranom, a zatim im postavio zlatni kip za obožavanje. Bog je Židove predao Babiloncima zbog štovanja idola u njihovoj zemlji, a sada su se ova tri mladića, koji su vjerovali u Boga, morali suočiti s pokoravanjem kralju (što je značilo kršenje prve i druge Božje zapovijedi) ili smrću (bacanjem u užarenu peć).
Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovorili su kralju Nabukodonozoru:
“Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.” (Daniel 3, 17-18)
Tri mladića u užarenoj peći
Šadrak, Mešak i Abed Nego znali su i vjerovali da je Bog Bog. Bili su spremni sve staviti na kocku kako bi ostali čvrsti u svojoj vjeri. Nabukodonozor je bio toliko bijesan da je naredio da se peć zagrije sedam puta jače nego inače. Mladići su bili bačeni u peć.
Ali, “oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu” (Daniel 3, 27). Umjesto da su vidjeli tri osobe kako umiru brzom i bolnom smrću, svi prisutni vidjeli su “četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu” (Daniel 3, 25). S trojicom mladića bio je sam Gospodin Isus Krist.
Bog ih je spasio od užarene peći. Izašli su iz vatre i nisu izgorjeli. Kosa im nije bila spaljena, a nisu ni mirisali na dim! Sam Isus Krist skočio je s njima u vatru i spasio ih!
Bog hoda s vama kroz vatru
Možda nikada nećemo biti bačeni u doslovnu vatru, ali sigurno ćemo se suočiti s vatrenim iskušenjima:
“Ljubljeni! Ne čudite se požaru što bukti među vama da vas iskuša, kao da vam se događa štogod neobično!” (1. Petrova 4, 12)
Petar pretpostavlja da ćemo se suočiti s vatrom – samo je pitanje vremena kada će se to dogoditi. Đavao će odmah htjeti iskušati vašu vjeru (Otkrivenje 2, 10). Hoćete li biti spremni za taj trenutak? Bog vam ne obećava da će to biti lako, ali obećava da će biti s vama. Obećava da vas vatra neće opeći. Sve će zajedno raditi za vaše dobro, zato što ljubite Boga i zato što ste pozvani u skladu s Njegovom odlukom.
Izazov za nas je kako ćemo odgovoriti kad nam vode ili vatre dođu na put? Patnja nas može pročistiti, ali nas može i otvrdnuti ili čak pojesti. Poput trojice mladića, moramo vjerovati da je Bog s nama (čak i ako to ne osjećamo) i hodati s Njim u vjeri.
Služimo Bogu kojem je stalo do naše boli – Bogu koji ulazi u našu patnju i hoda s nama kroz nju. Ne obećava da će ukloniti našu bol ovdje i sada, ali platio je krajnju cijenu da jednog dana budemo tamo gdje više neće biti boli, patnje i suza (Otkrivenje 21, 4).
