”Reče mu gospodar: `Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!`” (Matej 25,21)
Jane je stajala u svom dvorištu, s kasicom-prasicom omotanom oko ruke. Tražila je nekoga tko bi mogao zatrebati njezinu pomoć. Iako je imala tek 8 godina, zamisao da su neka djeca odlazila na počinak gladna, namočila je njezino srce.
Njezin otac, moj sin, sjedio je na pločniku pokraj nje. Obećao je da će učiniti sve kako bi pomogao.
Smislili su plan. Voljela je umjetnost, pa je umjetničke potrepštine nabavljala dijelom od ušteđenih sredstava. Slikala je slike i potpisivala ih poput pravog umjetnika. Njezin joj je otac pomogao proširiti vijest na društvenim mrežama, ali ona je odradila sav posao. Išla je i od vrata do vrata kako bi razgovarala s bliskim susjedima. Objasnila je potrebu i ponudila im je naslikati za njih prilagođenu sliku. Zauzvrat bi oni založili iznos, koji bi u cijelosti otišao lokalnoj službi za beskućnike i pučkoj kuhinji.
Iz noći u noć slikala je i slikala. Prikupila je nešto više od 600 dolara, što je daleko premašilo nekoliko dolara koliko je imala u svojoj kasici. Lokalne novine njezinu su priču prihvatile kao dio ljudskog zanimanja i otpratili je dok je novac nosila u lokalno sklonište. Volonteri skloništa pozvali su Jane kako bi pomogla složiti ručak i na sastanak s nekim gostima u skloništu. Njoj se to svidjelo.
Kasnije, kada su kamere nestale, otac je kleknuo pred nju.
„Dobar posao, Jane,“ šapnuo je.
Njegove čestitke nisu bile zbog novinske fotografije, jer to nikada nije bila njena namjera. Njegove čestitke nisu bile za iznos koji je prikupila, premda je bio značajan i trebalo je proći neko vrijeme kako bi ga skupila. Njegove su riječi bile za srce koje stoji iza njenog teškog rada.
Valjaš, slugo dobri i vjerni
Kad čitamo priču u Mateju 24, 14-30, možemo biti zabrinuti da nekako ne činimo dovoljno, kako bismo zaslužili ove riječi koje je izgovorio gospodar. Možda vrijednost onoga što činimo mjerimo kroz vrijednost onoga što čine drugi. U tom slučaju mislimo da nikada nije dovoljno. Možda vidimo da su drugi u stanju uliti velike količine novca u vrijedne projekte, a naša je ponuda, premda požrtvovna, blijeda u usporedbi.
Isusovu osobnost nikada ne treba ponižavati, demoralizirati niti postavljati nemoguće standarde za one koje je volio. Umjesto toga, uvijek je želio srce onih koje je učio. Kroz cijelo ovo poglavlje, koje je dio Propovijedi na gori, Isus je zalazio izvan vjerskih pravila i tradicije, kako bi na svijet iznio probleme sa srcem, a ni ova priča nije bila drugačija.
Njegovi su učenici bili na treningu. Bio im je učitelj. Ako bi ih trebali pokrenuti kao ranu crkvu, ova priča govorila je o više od gospodara i njegovih sluga. Odlazio je, baš poput gospodara iz priče. Učio ih je kako da žive svoje živote kao Isusovi sljedbenici i kako da nastave činiti Njegova djela.
Tri su stvari koje se ističu u ovoj priči o gospodaru, slugama i talentima.
Isus sve nas poziva da učinimo razliku
Kad je gospodar otišao na put, pozvao je svoje sluge neka se brinu o njegovoj golemoj imovini u njegovoj odsutnosti, što je bilo uobičajeno, ali on tu nije stao. Povjerio im je dio svog bogatstva za ulaganje. To je s njegove strane pokazalo veliko povjerenje. Mogao im je lako dopustiti da naprave ono nužno i ne više. Mogao je platiti nekome tko je stručan u financijama ili sličnom zanimanju, tko bi onda ulagao i povećavao njegova sredstva. Nije. Vjerovao je svojim slugama. Neobrazovanima. Onima s malo prestiža.
Kada je moja unuka Jane prvi put čula za problem beskućništva, njezin je otac mogao reći: „Premlada si.“ Mogao je naglasiti kako je malo novca bilo u njezinoj kasici. Umjesto toga, zajedno je u njoj dodatno potaknuo taj plamen suosjećanja, koji se zapalio u srcu djevojčice.
Prije mnogo godina, dok je žena bila pozvana poučavati Bibliju, toliko se stvari osjećalo nemogućim. Nisam odgojena u vjerničkom domu. Nisam imala diplome na zidu. Bila sam introvert. Činilo se kao da su talenti koje mi je Bog dao nejednako proporcionalni pozivu. Ipak, nekako je, budući da je On Bog, a ja nisam, Njegov poziv ostao. Vjerovao mi je da ću uložiti ono malo što sam imala, a onda je On to s vremenom doveo u red i umnožio.
Ako ste ikada čuli riječi: „Mislim da ste premladi, prestar, presiromašni, previše obični, pretihi, preglasni, pre {ispunite prazno} da bi vas Bog koristio,“ vidimo u ovoj priči da se pravi Učitelj raduje, povjeravajući nam ono što je Njemu važno.
Uložite ono što vam je dano
Isus je jednome dao pet talenata. Drugome dva. Trećemu jedan. Ne možemo ne primijetiti da je gospodar talente dao, sukladno njihovim sposobnostima.
Jao, zar ne?
Osim što se ova priča zapravo ne odnosi na novac. Ovu je priču Isus ispričao kako bi opisao sve vrste sposobnosti. Niti jedna nije bila manja. Nijedna nije bila veća, što se tiče vječnosti. Neki bi bili na prvim crtama. Neki djeluju u pozadini. Neki će izgubiti život, drugi će biti utamničeni. Neki bi onima koji su u nevolji donijeli opskrbu i ohrabrenje. Neki su bili bolji u razgovorima ”jedan na jedan,” a drugi su bolji u javnim nastupima.
Blago do kojeg je Isus brinuo su ljudi.
Neki od nas će vjerno služiti ”’iza kulisa” nekolicini ljudi i to će imati vječni utjecaj. Možda će se taj vječni utjecaj umnožiti u Božjim rukama daleko iznad onoga što uopće možemo zamisliti i što ćemo potpuno razumjeti tek u vječnosti.
Drugi će koristiti svoje darove tako što će dopirati do masa, dok će drugi vjerno podučavati ”jedan na jedan,” disciplinirajući i podučavajući. Njihovi će se učenici tada okrenuti i utjecati na druge; možda na samo jednu osobu, možda na cijeli grad.
Kad je Jane odnijela svojih 600 dolara u lokalno sklonište, primijetila je kako će se brzo iskoristiti ta sredstva. Čak je sa 8 godina prepoznala koliko je velika potreba u usporedbi s onim što se prije činilo ogromnom svotom. Ipak, tih 600 dolara moglo je kupiti namirnice za 12 obitelji, koje te večeri nisu gladovale. Te su namirnice uslišale molitve tih ljudi, za koje je Bog znao da mole, koje Bog toliko poznaje da im je izbrojio čak i sve vlasi na glavama.
Vaša sposobnost se ne mjeri zlatnicima. Mjeri se prema načinu na koji ih ulažete. Što god da smo dobili, kada se ulaže u ljude i kada ih se približava Isusu, to se umnožava i za Boga ima veliku vrijednost.
Dobro si učinio, dobri i vjerni slugo
Da je Jane uzela svoju kasicu i ostavila je u kući, ne bi imala priliku otkriti što Bog može učiniti s njezinom vjernošću. Da, imala je 8 godina. Da, potreba je bila velika. Međutim, uz očev poticaj, otkrila je što može učiniti i to se transformiralo. Još uvijek imam sliku koju mi je naslikala. To je podsjetnik je na to kako se “malo” može pretvoriti u nešto spektakularno.
Što god da ste dobili, i to je daleko više nego što shvaćate, kada tražite od Oca da vam pokaže kako to uložiti u druge, nemojte podcjenjivati što On s tim može učiniti. Sve što imamo, naše zdravlje, naše vrijeme, naša sredstva, naše sposobnosti, ionako sve to pripada Bogu. Od nas se jednostavno traži rizik i ulaganje u ono što će biti važno dugoročno.
I kao naš otac Abba, On vidi nas kako poduzimamo te korake vjere. Vidi nas kako ulažemo ono što imamo, ne gledajući u ono što netko drugi radi, već u ono što On traži od nas.
Vidi naše srce i oduševljen njime, govori: „Dobro si učinio, moj dobri i vjerni slugo.“
Autorica: Suzanne Eller; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
