Problem patnje je izazovan i ljudi se često pitaju kako dobri Bog, koji ljubi čovjeka, može dopustiti patnju. Je li patnja rezultat grijeha?
Reakcije na patnju duboko su osobne i izazivaju snažne emocije, ali Biblija nudi primjere koji otkrivaju ne samo otajstvo ljudske patnje već i Božju vječnu perspektivu.
Rimljanima 5, 12 kaže: “Zbog toga, kao što po jednom čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt …” Po ovome vidimo da su bol, patnja i smrt rezultat grijeha, a budući da svi griješimo, svi patimo.
“Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja.” (Rimljanima 3, 23)
Patnja je, dakle, rezultat ulaska grijeha u svijet. Prije čovjekovog pada u grijeh, patnja nije postojala. Iako se patnja javlja u životima svih ljudi na zemlji, nije sva patnja rezultat čovjekova grijeha.
Sva lica patnje
Iako patnja može biti posljedica grijeha, svaki će čovjek, čak i pravednik, zastenjati pod teretom patnje.
Stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti – ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu – ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada. (Rimljanima 8, 20-22)
Kršćani mogu iskusiti “mnoge nevolje” – duševne, fizičke, emocionalne patnje. Mnogi kršćani pate ili će patiti (Ivan 16, 33). No, patnja može doći zbog glupih izbora. To vidimo u Izrekama: bezumnici trpe štetu (13, 20), lijeni ljudi postaju gladni (19, 15), preljubnici ubiru loše posljedice (6, 32) itd.
U Marku 2, 1-10 Isus čudesno liječi uzetoga čovjeka koji je bio spušten kroz krov kuće. Kad je Isus vidio vjeru četvorice ljudi koji su ga doveli, rekao je: “Sinko, oprošteni su ti grijesi.” Činilo se da je Isus bio svjestan da je čovjekova paraliza rezultat njegova grijeha. Nakon što je izliječio invalida, Isus ga je pronašao u hramu i rekao: “Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!” (Ivan 5, 14).
Patnja nije uvijek rezultat čovjekova grijeha
Zapravo, u Bibliji nalazimo mnogo takvih slučajeva kada pravednik pati, a da nije počinio grijeh koji je izravno doveo do patnje. Uzmimo za primjer priču o Jobu. Job je izgubio sve: obitelj, zdravlje i bogatstvo. Tuga, bol i patnja bili su u jednom trenutku ogromni da je poželio umrijeti. U priči nam se ne daju naznake da su sve tragedije koje su ga zadesile rezultat grijeha. No, jasno je da je Sotona vjerovao da će Job odustati od svoje ljubavi prema Bogu ako izgubi sve. Kao rezultat toga, Bog je Sotoni dao dopuštenje da mu oduzme sve, ne zbog njegova grijeha, već zato što je vjerovao da će Job ostati vjeran.
Međutim, Knjiga o Jobu ne govori nigdje da je Job bio svjestan razgovora između Boga i Sotone. Kao rezultat toga, Job se mučio sve više i više, a iz njegove perspektive to je bilo nepravedno i bolno. Prijatelji su mislili da je Job morao počiniti težak grijeh da bi ga Bog tako snažno kaznio. Jobovo jedino rješenje bilo je nastaviti vjerovati Bogu.
Patnja nije bez svrhe
Bog suvereno koristi okolnosti da podučava moćne lekcije ili ostvaruje svoju volju. Patnja uzrokuje da se iskreni vjernik klanja Bogu – hvaleći Njegovu providnosnu ruku i vjerujući Njegovom srcu punom ljubavi – čak i kad su uzroci teških okolnosti nejasni.
To vidimo u Josipovim teškim okolnostima (Postanak 37-50). Doživio je izdaju od vlastite braće, koja su ga prodala u ropstvo. Potom je bio lažno optužen i završio je u tamnici. No, nikad nije prestao vjerovati Bogu. Njegova je patnja dovela do toga da su na kraju mnogi ljudi spašeni od teške gladi.
Patnja je dotakla i našega Spasitelja. Isus je u tijelu iskusio umor i druge ljudske slabosti. Bio je u iskušavan na sve načine kao i mi, ali ipak nikad nije sagriješio. Usred nadolazeće patnje, Isusov je odgovor prije odlaska na križ bio: “Ne moja volja, nego tvoja neka bude” (Luka 22, 42).
Isus je rekao da će njegov narod ići Njegovim stopama, a to uključuje i patnju (Ivan 15, 20). Rekao je da će Njegovi sljedbenici biti blagoslovljeni kad budu vjerno podnosili patnju zbog Njegovog imena (Matej 5, 10-12).
Psalmist je rekao da su njegove nevolje dobre, jer su ga učinile vjernijim i naučile ga Božjim zapovijedima (Psalam 119, 67, 71). Bog nas u patnji može suočiti s nekim našim grijehom ili ukazati na loše strane našeg karaktera. Lekcije naučene u patnji mogu pripremiti vjernika za buduću službu. Kad se vjernici suočavaju s iskušenjima i nevoljama i ostanu vjerni Bogu, imaju iskustva iz prve ruke da ohrabre druge u njihovoj patnji.
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog. (2. Korinćanima 1, 3-4)
U konačnici, patnja može donijeti slavu Bogu. Bog ponekad dopušta bolesti i nevolje kako bi pokazao svoju moć. Primjer za to je ozdravljenje slijepca od rođenja (Ivan 9, 1-3). Isus je rekao da je čovjekova sljepoća trebala pokazati Božja djela kroz njegovo ozdravljenje.
