Što biste savjetovali onima koji lako gube živce? Ima ljudi koji iskreno pokušavaju i pokušavaju, ali im uvijek iznova i iznova ”puca film”. Kako da ovladaju svojim osjećajima ljutnje? Je li to uopće moguće?
Upravo ovu dilemu sam godinama donosio pred Božje lice, kada je riječ o mom temperamentu i mojim odnosima s drugima.
Gospodin me je nježno vodio kroz mnoga iskustva, prašta mi kada sam griješio, govorio mi kroz sve ono što sam čitao, slušao, proživljavao. I najzad, doživljaj u cvjećarnici je sve priveo kraju. Kao što sam već rekao, u trenutku sam čuo da me pita – ”Hoćeš li me poslušati ili nećeš?”
Tek kasnije sam naučio kako razumjeti ovo iskustvo, objasniti ga i prenijeti drugima. Tek sada shvaćam da nas Bog polako, ali nepopustljivo, uporno vodi na svoje! Sve počinje s laganim, gotovo nježnim prijekorima Duha u područjima u kojima se trebamo mijenjati.
Kasnije, vremenom, naši neuspjesi donose osjećaje krivice i nepogrešivi utisak da Bog ne odobrava ”to” u našem životu. U tom razdoblju postajemo svjesni njegovih očekivanja.
Naš duhovni rast ovisi o poslušnosti
Nevoljko i skoro otimajući se, čujemo Ga kako nam govori kroz nedjeljnu propovijed, kroz knjigu koju čitamo, čak i kroz stvari iz svijeta: TV, novine… Kao da se sve na svijetu urotilo protiv nas! Sve, svako i svašta nam prenosi jedan te isti Božji glas: ”Znaš ti što ja hoću! Učini to!!!”
Naš duhovni rast u svemu ovisi od poslušnosti baš tada, u vremenu kriza i košmara. Vjernik koji se ogluši na jasne i nepogrešive Gospodnje zapovijedi osuđuje sebe na duhovno nazadovanje. Čim se svjesno okrene od Gospodarevog glasa, on se udaljava od Njega. Ali, kršćani koji prihvate izazov, pa ma koliko ih to koštalo – rastu, mijenjaju se, napreduju.
John Henry Jowett je rekao: ”Božja volja nas neće voditi nikamo gdje nas Božja milost ne može držati.” To znači da Bog ništa ne zahtijeva od nas, a da ne želi da nas u tom istom podrži.
Nadam se da ovo moje iskustvo pomaže svima koji se mučite sa samokontrolom. Niti jedno jedino slovo iz Pisma nas ne uči tome! Samo spartanskom disciplinom možemo početi voljeti one koji ne vole nas.
Samo upornom molitvom možemo zadobiti snagu da ovladamo svojim spolnim apetitima. Samo dosljednošću možemo ojačati svoju službu za Boga, svoju odgovornost prema drugima. Gospodin ne očekuje našu zrelost preko noći, da poput kvasca naraste za neko vrijeme. Ali, On traži dosljedan i postojan rast. A najdivnije u svemu je što nismo prepušteni sami sebi u svim tim borbama i posrtanjima. ”Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.” (Ps 103,13). Sveti Duh nas nježno i s puno suosjećanja vodi prema pravednosti.
Autor: James Dobson; iz knjige ”Osjećaji! Treba li im vjerovati?”
