Bog ima svrhu za tvoju bol. Možda neće promijeniti tvoju tešku situaciju, ali će hodati s tobom kroz to. Ohrabri se i vjeruj Mu da zna što radi.
Čini mi se da puno ljudi trenutno prolazi kroz teška vremena. Neki se suočavaju sa zdravstvenim, neki s financijskim ili bračnim problemima, a neki čak i žale zbog gubitka supružnika ili člana obitelji. Nitko nije pošteđen tuge, boli i patnje – ni vjernici, ni nevjernici.
Apostol Pavao u Rimljanima 8, 28 kaže: “Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.” No, vjerujemo li uistinu u to usred svih okolnosti i iskušenja s kojima se suočavamo u životu? Vjerujemo li da Bog ima svrhu za našu bol, tugu i očaj?
Bol je sastavni dio života
Iako je istina da ćemo i dalje tijekom cijelog života voditi neke bitke, griješimo kad pogledamo svoje okolnosti i pomislimo: stvari se nikada neće promijeniti – budućnost samo donosi bol i poraz. To je posebno istinito kada naša testiranja traju i čini se kao da naše molitve ne idu dalje od stropa. Poput Davida i mi možemo vikati:
“Ta dokle, Jahve, dokle ćeš me zaboravljati? Dokle ćeš skrivati lice od mene?” (Psalam 13, 1)
Ne postoji ništa obeshrabrujuće od uvjerenja da se teška situacija ne može ili neće poboljšati. Takva pogrešna pretpostavka obično proizlazi iz pogrešnog stava o Božjem karakteru ili Njegovoj sposobnosti da nam pomogne. Ili Ga doživljavamo kao okrutnog vladara koji se raduje našim nevoljama ili sebe vidimo toliko slomljenima da ne zaslužujemo bolje. Uvjeravam vas da obeshrabrenost i poraz nikada nisu Božja volja za Njegov narod.
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. (Tužaljke 3, 31-32)
Božja milost pomaže nam da nastavimo kad želimo odustati
Pavao nam daje izvrstan primjer za to u 2. Korinćanima. Tri puta je molio: “Gospodine, ukloni ovaj trn iz moga tijela”, ali Bog to nije učinio. Biblija kaže da je Božji odgovor bio: “Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje” (2. Korinćanima 12: 9a).
Kada se molimo za Božju pomoć tijekom krize, On će odgovoriti na jedan od dva načina: ili će ukloniti bol ili će nam dati snage da se nosimo s njom.
Druga nam se opcija ne sviđa. Želimo da Bog odmah ukloni bilo kakvu bol s kojom se suočavamo. Ipak, ponekad Bog ostavlja bol s određenom svrhom. Želi da nešto naučimo. Može nas naučiti puno više kroz bol nego kroz utjehu.
Kada vas Božja milost sretne na najdubljim i najmračnijim mjestima vašeg života, shvatite da vam ništa – nikakav problem, nikakva kriza, nikakva povreda – ne može uništiti život. S Božjom pomoći možete se nositi sa svime.
Bog ima svrhu za tvoju bol
Da, ponekad će dopustiti da nas bol u srcu oslobodi ropstva grijeha ili da nas spriječi da kasnije doživimo užasnu patnju. Poput kirurga koji uklanja karcinomske izrasline, Bog ponekad dotakne naš život na načine koji mogu biti bolni, ali želi ukloniti sve što nam šteti.
Bog također dopušta da nas nevolja nauči služiti Mu i biti sličniji Njemu. Kad podnosimo kušnje koje nas pripremaju za učinkovitije služenje Njemu, moramo sebe smatrati duhovnim sportašima na treningu.
Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? Tako trčite da dobijete. Svaki natjecatelj sve moguće izdržava; oni da dobiju raspadljiv vijenac, mi neraspadljiv. (1. Korinćanima 9, 24-25)
Otac vježba našu vjeru, ustrajnost i nadu – duhovne mišiće koji nam omogućuju da “postojano trčimo u borbu koja je pred nama” (Hebrejima 12, 1). Možemo se osjećati kao da ćemo se slomiti pod pritiskom. Ali, dugoročno gledano, postajemo daleko jači kao Njegovo dijete.
Dobra vijest je da ovaj trening neće vječno trajati. Mračni trenuci našega života trajat će samo onoliko koliko je potrebno da Otac ostvari svoje svrhe u nama. Drugim riječima, Bog ima granice za bol u srcu i bol koju proživljavate. Zna s čime se možeš nositi i što ti treba. I vaš nebeski Otac dobro zna vaše granice. Stoga se nemojte obeshrabriti. Umjesto toga, ohrabrite se. Ono što Bog proizvodi u vama izuzetno je vrijedno i vječno.
Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave, jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno. (2. Korinćanima 4, 16-18)
Budite sigurni: možete izdržati! Kako? Obraćajući se svom Spasitelju često u molitvi i provodeći vrijeme s Njim u Njegovoj Riječi. Kad god se osjećate slabo, dođite pred Njegovo prijestolje milosti i primite potrebnu snagu – čak i ako je to svakih nekoliko minuta. Uzdržavat će vas. Želi vas naučiti svojim putovima, izgraditi svoj karakter u vama i ojačati vašu vjeru. Oslonite se na Njega.
