Koje životne nagrade i blagoslovi proizlaze iz davanja? Osnovna motivacija za naše davanje ne bi smjelo biti očekivanje nagrada, već da uvijek bude “začinjeno” s agape ljubavlju.
Kršćansko davanje pretpostavlja davanje od srca. Pokretačka snaga kršćanskog davanja trebala bi uvijek biti motivirana ljubavlju, a ne egoističkom željom da se primi nagrada.
Ideja kako se nešto treba dobit zauzvrat, ili ponašanje kao: “A što ja imam od toga?”, mora biti strana u istinskom kršćanskom davanju. Ovaj stav je zaista dobro poznat svima nama koji rastemo u svom duhovnom životu. No, činjenica je i to da mi i ne radimo uvijek ono što propovijedamo.
Sada kada smo ustanovili ovu opće poznatu činjenicu o kršćanskom davanju, trebalo bi također zapaziti da Biblija govori i o nagradama kada kao kršćani dajemo. Pismo nam vrlo definitivno govori da je davanje “dobro djelo”. Osnovna motivacija za naše davanje ne bi smjelo biti očekivanje nagrada, tj. posebne Božje naklonosti nad nama, već da uvijek bude “začinjeno” s agape ljubavlju.
Ipak, davanje donosi davatelju određene blagoslove. Primjerice u 2. Korinćanima 9, spominje se najmanje sedam blagoslova davanja. U ovom poglavlju, kao i u 8. poglavlju u kojem se naglašavaju principi prilikom davanja, crkva u Korintu je pozvana da svojim davanjem pomogne potrebama crkve u Jeruzalemu (1. Korinćanima 16,1-4). Iako se u kontekstu ovog teksta govori o novčanom davanju, ovo se može primijeniti na sva područja kršćanskog davanja uključujući naše vrijeme i talente, kao i na sva naša “materijalna blaga” koja posjedujemo.
1. DOZIVAJU U SVOJ ŽIVOT BROJNE BLAGOSLOVE
“Ta eno: tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti.” (2 Kor 9,6)
Prvi od sedam blagoslova koji dolaze kada dajemo, spomenut u 2. Korinćanima 9,6, jeste uvjetno obećanje da ćemo požnjeti blagoslov ako dajemo s ciljem da druge blagoslovimo.
Pravilan način sijanja nije samo “sijati na veliko” nego “sijati na temelju da se blagoslivlja drugi.” Ovo je pravilniji prijevod riječi koja je prevedena kao “obilato” u nekim prijevodima. Sijati “na temelju blagosiljanja” znači da bi trebali raditi ono što bi ljudima bilo od pomoći i pružilo im sreću. Pomoći učeniku koji je na nesreću propustio nekoliko predavanja ili majci koja se muči dok se stara o nekoliko bolesne djece, ili planirati rođendansku zabavu starijoj osobi na koju su svi zaboravili jeste sijati “na temelju blagoslivljanja.”
Nemojmo štedjeti ili škrtariti na bilo koji način, nego radije kada dajemo, činimo to sa svrhom, željno i radosno (2. Korinćanima 9,6-7) i na temelju blagosiljanja. A onda ćemo i mi žeti na temelju blagosiljanja. Kao nagradu, primat ćemo neograničenu pomoć i radost. Ovi blagoslovi mogu biti materijalni odnosno nešto što je opipljivo, a također može biti nešto neopipljivo. Nagrada beskrajnih blagoslova ne može se dokazati putem statistike nego samo vlastitim iskustvom. Pokušajte dajete na ovaj način i sami se uvjerite!
2. NAŠE POTREBE ĆE BITI ISPUNJENE
“A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako dobro djelo.” (2 Kor 9,8)
Sljedeću nagradu koju primamo kada dajemo možemo naći u 2. Korinćanima 9,8 – naše potrebe će biti zadovoljene. Bog je voljan iu stanju da nam da sve ono što nam je potrebno u našem osobnom životu, kao i sve ono što bi želio preko nas dati drugima. Primijetite da Pismo ne kaže da će nam Gospodin dati sve ono što želimo. Bog nas poznaje bolje nego što mi sami sebe poznajemo i obećao je da će zadovoljiti naše stvarne potrebe, ali ne i naše mnoge tašte i sebične želje.
Obećanje iz 2. Korinćanima 9,8 se definitivno odnosi i na naše potrebe u kršćanskoj službi. Nikada ne možemo reći: “Ništa mi nije ostalo što bih mogao dati.” Bog je obećao da će nam dati sve što nam je potrebno u službi koju nam On daje. Primijetite naglasak na “sve” u Božjem obećanju: Svaka milost da u svemu u svako doba uvijek imate dovoljno u svakom dobrom dijelu!
3. POSJEDOVAT ĆEMO NEPRESUŠNI IZVOR
“A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše. Tako ćete se u svemu obogatiti za svakovrsnu darežljivost koja se, našim posredovanjem, izvija u zahvalnicu Bogu.” (2. Kor 9,10-11)
Treća nagrada je, također, spomenuta u 2. Korinćanima 9,8, a to je da ćemo uvijek imati izvore prihoda kako bismo mogli dalje davati – stihovi 10 i 11 naglašavaju ovo obećanje neprestanog izvora. Dat će nam se puno sjemena za novu sjetvu (stih 10) i bit ćemo obogaćeni u svemu, za svaku darežljivost (stih 11). Kod bogougodnog davanja nemoguće je ostati bez sjemena i bez plodova!
Riječ “milost” (8. stih) u ovom kontekstu sa sigurnošću ukazuje na to da Bog ne misli samo na materijalne potrebe. Što nam sve treba? Više snage kako bi izgurali do kraja dana? Više strpljenja s našim kolegom na poslu? Više razumijevanja u odnosima s našom djecom? Više ljubavi za našeg supružnika? Više hrabrosti da stojimo za Krista? Više pomoći ili pomoćnika u službi koju nam je Bog dao? Više tolerancije prema kršćanima koji ne misle isto kao mi? Više blagosti za ljude koji nam baš “ne leže”? Više kreativnih ideja za našu crkvu ili posao? Sve je to na raspolaganju!
Sve što nam, pojedinačno, kao Božjoj djeci treba i sve ono što nam treba na području odgovornosti koju nam je Bog dao, pripremljeno je i čeka nas. Prisjetimo se da govorimo o nagradama koje kršćani primaju kada daju a ne o darovima za mizerne, škrte kršćane koji ne žele davati od svog vremena, talenta i materijalnog blaga.
4. OSTAJE VJEČNO ZAPISANO
“Kao što je pisano: Rasipno dijeli, daje sirotinji, pravednost njegova ostaje dovijeka.” (2 Kor 9,9)
Četvrta nagrada za davanje koja je data u 2. Korinćanima 9,9, i tu se kaže da je to nešto što je ostaje za vječnost. Sada, to je nešto o čemu treba razmišljati! Sjećanja o slavnim ljudima ovoga svijeta bit će ipak jednom zaboravljeni, a sjećanja o jednostavnim kršćanima koji od sebe daju bit će zauvijek zapamćeni! Deveti stih je citat iz Psalma 112,9, koji kaže: “rasipaju, daje siromasima, njegova pravda traje vječno”. Ovaj psalam govori o djelima i nagradama bogobojazne osobe. “Njegova pravednost” ne ukazuje na njegovo spasenje, nego se odnosi na pravedna djela bogobojaznih. Ova pravedna djela ostat će zauvijek zato što će biti zapisana u vječnosti. Naše kršćansko davanje vremena, truda i “produktivnosti” možda neće biti priznati i cijenjeni sada, ali hoće tijekom cijele vječnosti, jer Bog ih ne zaboravlja.
Stoga bi se i mi trebali usredotočiti na mirovinu na nebu, a ne na zemlji! Možemo je ponijeti sa sobom kao rekord našeg kršćanskog davanja! Ustvari, svi vjernici će ponijeti sa sobom svoj rekord kršćanskog davanja u vječnost. Otrežnjavajuća je pomisao: Kakav ćemo rekord – račun – jednog dana ponijeti pred Boga.
5. VRATIT ĆE NAM SE MNOGOSTRUKO
“A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše.” (2 Kor 9,10)
Sljedeća nagrada koju primamo kada dajemo o kojoj se govori u 2. Korinćanima 9m10 jeste da će ono što nam se vraća biti prema prirodnom zakonu umnožavanja. Zakon o umnožavanju ide iznad principa žetve onoga što smo posijali. Bog je odredio zakone u prirodi tako da mi ubiremo više nego što smo posijali. Ovaj nevjerojatni princip jednako je istinit i čudesan u duhovnoj stvarnosti kao i u tjelesnoj. Kakva je to fantastična nagrada onim kršćanima koji misle kako imaju samo “kap u moru” za davanje. Zakon umnožavanja kaže da jedna kap može biti toliko umnožena da dobijemo više napunjenih lonaca!
Ako damo “kap” iz naših ograničenih mogućnosti za recimo neki misijski projekt pri našoj crkvi ili ako odgovorimo na neke socijalne potrebe u našoj okolici. Tako će veliko mnoštvo ljudi biti blagoslovljeno. Daj “kap” svog vremena da bi podijelio radosnu vijest sa susjedima ili s kolegama s posla, i cijeli se jedan život može okrenuti prema Bogu. Daj “kap” od tvog teško zarađenog dohotka za izradu i dijeljenje evangelizacijskih traktata u nekoj stranoj zemlji i poruku spasenja mogu mnogi pročitati i predati se Kristu.
Da, naša ograničena mogućnost davanja može nastaviti stvarati rezultate čak i nakon našeg odlaska s ove Zemlje. Gospodar umnožavanja može učiniti nevjerojatne stvari s našim malim sjemenkama, ali zakon umnožavanja ne može ni započeti s djelovanjem bez nekog našeg sjemena!
6. DONOSI PRIZNANJE NAMA I SLAVU BOGU
“Jer ovo bogoslužno posluživanje ne samo da podmiruje oskudicu svetih nego se i obilno prelijeva u mnoge zahvalnice Bogu.” (2 Kor 9,12)
Šesta i daljnja nagrada koju primamo kada dajemo nalazi se u Drugoj Korinćanima gdje se kaže da nam se priznaje trud koji pridonosi proslavljanju Boga. U ovim stihovima vidimo da je rezultat davanja crkve u Korintu mnogo više od običnog zadovoljavanja njihovih potreba. Zahvalnost se ustvari podigla sve do Boga na nebu, i ove hvale donijele su slavu Bogu.
U ovome nalazimo veliku razliku kršćanskog davanja i davanja svjetovnih dobrotvornih organizacija. Iako možemo biti zahvalni zbog njih, čak i doprinositi nekim dobrim organizacijama koje potpomažu vrijedne stvari, moramo prepoznati da njihovo davanje nije specifično u ime Krista. Davanje u Kristovo ime ne samo da zadovoljava potrebe, nego nosi sa sobom doprinos Božjoj slavi.
Obično ne razmišljamo o nagradi kada nazovemo brata ili sestru koji prolaze kroz neku bol kako bi ih ohrabrili, ili kada damo nešto novaca kako bi pomogli djetetu da ode na kršćanski kamp. Takve hvale se uzdižu do Boga od onih kojima smo dali, a nama se odaje priznanje, jer smo doprinijeli da ti ljude sada slave ime Božje.
Zar davanje slave Bogu nije stvarni smisao našeg kršćanskog života?
7. DRUGI ĆE MOLITI ZA NAS
“A moleći se za vas, čeznu za vama zbog preobilne milosti Božje na vama. 15Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!” (2. Kor 9,14)
Sedma i konačna nagrada koju primamo kada dajemo spomenuta u 14. stihu jeste da će se drugi moliti za nas. Koliko se ljudi moli u ovom trenutku za vas? Za neke se kršćane moli kada su bolesni, stari ili su se udaljili od Krista. Kada počnemo davati sebe, pronalazimo da se ispod nas počinje stvarati čvrst temelj pomoći kroz molitvu drugih.
Vrlo je važno da imamo široku potporu u molitvi, naročito kada shvatimo da život donosi bitke protiv duhovnih sila (Efežanima 6,12). Svako i najmanje kršćansko davanje ne samo da zadovoljava potrebe drugih, nego i gradi molitveni zaštitu i pomoć zauzvrat onome koji daje.
Na kraju, 2. Korinćanima 9,15 je više negoli prikladan završetak za učenje o kršćanskom davanju. Sve nagrade za kršćansko davanje moguće su, jer je Bog sam Sebe dao za nas: “Hvala Bogu na njegovu neizrecivom daru!”
Autor: David Reid
